Aktualnosti

U nastavku prvoga dana 56. Teološko-pastoralnog tjedna, predavanje „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6,36) održao je doc. dr. sc. Dario Tokić.

Stavljajući retke iz naslova predavanja u kontekst Lukina evanđelja, Tokić je naglasio kako Isusovu izreku „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6,36) evanđelist smješta u srce tzv. „Govora u ravnici" (6,17.20-49), tj. Lukinog ekvivalenta Matejevoj „Besjedi na gori", i zapravo daje ključ za razumijevanje ne samo tog konkretnog Isusovog govora, nego i cijelog njegovog javnog djelovanja.

Sama izreka utemeljena je na starozavjetnoj ideji nasljedovanja Boga (Lev 19,2), koja svoje uporište ima u planu Božjeg stvaranja (Post 1,26a.27a) i izabranja (Savez). Tako ona nije samo moralni imperativ usmjeren na ljudsko ponašanje, nego i egzistencijalni imperativ vlastitog očovječenja usmjeren na ostvarenje vlastitog identiteta, tj. integriteta.

Za razliku od ostatka govora u kojem pisac naglašava potrebu i važnost vjerničkog djelovanja koje nadilazi granicu uobičajenog, u ovoj izreci iznosi temelj mogućnosti takvog djelovanja, a to je da vjernik ne samo čini (glagol poieo), nego i da bude, tj. postane (glagol ginomai), u smislu da radi na tome da postane milosrdan, onakav kakvim ga je zapravo Gospodin Bog već i bio stvorio na svoju sliku, pojasnio je predavač, te uputio kako evanđelist objašnjava konkretne posljedice takvog stava kroz dva para glagola (prosuditi, i osuditi, otpustiti i dati), koje ne treba shvatiti uopćeno, nego vezano uz kontekst što će čitatelju razotkriti suptilni svijet procesa donošenja odluka i način na koji može postati sve više milosrdan na Božju sliku, u čemu je zapravo i smisao kršćanskog savršenstva, ostvarenja, identiteta.

Kao jasan primjer mogućnosti takvog ostvarenja, cijelo Treće evanđelje prikazuje Isusov lik, te ovaj govor u sažetom obliku objašnjava motivaciju njegovog javnog djelovanja i poziva učenike, ali i sve druge ljude dobre volje (6,17.20.27), da prihvate Isusovu logiku i primjer djelovanja.

Nadalje, Tokić je naglasio, kako izreka u 6,36 nije formalna zapovijed, nego parenetski poticaj, motivacijski nagovor. Dakle, iz toga proizlazi pastoralna pouka o kvaliteti kako odgajati i poticati - ako treba i riječima, ali ne za poslušnike, već za one koji će imati osjećaje empatije i nesebične zauzetosti za drugoga.

To je predavač ilustrirao recima iz prispodobe o Samaritancu Lk 10,33 posebno naglašavajući riječi: vidje ga, sažali se, pristupi i povije rane, te o izgubljenu sinu Lk 15,20 s naglaskom na riječi: ugleda, ganu se, potrča, izljubi ga. Što je rezimirao ovako parovima riječi: vidi - oćuti, pristupi - djeluj, iz čega proizlazi bit ćeš svoj i Božji, dakle sretan.

Stoga, svećenici, katehete i propovjednici ne bi smjeli milosrđe prikazivati kao imperativ, zapovijed, obvezu, nego kao vjernički ideal, primjer koji privlači i omogućuje čovjeku da ostvari svoj integritet i poslanje koje mu Bog u ovom svijetu povjerava, rekao je na kraju predavač, a samo predavanje zaključio stihovima Šenoine pjesme „Budi svoj". (IKA)