Aktualnosti

Župljani Župe svete Anastazije iz Samobora, kao i mnogih okolnih župa, oprostili su se u srijedu 13. siječnja 2016. godine od svećenika u miru Valentina Zdravka Noršića, kojeg su svi od milja zvali Valek.

Tijekom ispraćaja, koji je započeo u 13.30 sati svetom misom u župnoj crkvi svete Anastazije okupljenima su se obratila trojica samoborskih župnika s kojima je pokojnik surađivao.

Prvi je današnji pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski koji je predvodio euharistiju i sprovodne obrede u zajedništvu s tridesetak svećenika. U propovijedi je vjernike podsjetio na vrijednost svećeničkog života te istaknuo kako je „Valentin bio svećenik koji je molio, služio euharistiju i rado ispovijedao. I činio je baš ono zbog čega jest postao svećenikom.



I vjerujemo da je tako odgovorio na Isusovo pitanje, ne više Petre, nego Valentine, ljubiš li me? Odgovorio je svojom vjerom, svojom molitvom, svojim svećeničkim djelovanjem, euharistijom, odgovorio je služenjem čovjeku skromnim životom. Doista skromnim životom jednog svećenika. Zato smo uvjereni da ono što sad pred Gospodina dajemo, a to je njegovo tijelo, da će jednog dana biti uzdignuto u onu slavu koju ispovijedamo vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka.“

Na kraju svete mise vjernicima se obratio sadašnji župnik preč. Davor Štuljan upoznavši okupljene sa životopisom pokojnika.

Valentin Zdravko Noršić rođen je u Samoboru 1. siječnja 1925. od oca Mije i majke Ane r. Mažić. Kršten, pričešćen i krizman je u samoborskoj crkvi sv. Anastazije. Nakon pučke škole koju je isto tako pohađao u svom rodnom gradu, pošao je u klasičnu gimnaziju u Zagrebu te maturirao položivši ispit zrelosti 28. studenog 1945. godine.                    
                                    
Vrijeme formacije i studija bilo je prožeto teškim prilikama u našoj zemlji, no vlč. Valentin nastavio je ustrajno hoditi za Onim kome je povjerovao te tako završio Katolički bogoslovni fakultet odslušavši 11 semestra.

Đakonat je primio 25. ožujka 1950., a te iste godine, 29. listopada zaređen je za svećenika po rukama biskupa Franje Salisa Seewisa.     
                                                              
Kao mladi svećenik služio je i vojni rok. U njegovoj službi prekidale su ga razne neprilike, a prva služba župnog vikara bila je u Župi Sveti Ivan Zelina. Valentin je u teškim vremenima služio Božjem narodu u župi Hraščina, zatim Kostajnica, Ladvenjak, Vukmanić i konačno župi Bogićevci, poslije koje je bio na dužem bolovanju i oporavku u Njemačkoj. I prije i poslije umirovljenja 2000. godine do danas ostao je vjerni pomoćnik i zaštitni znak svoje rodne Župe sv. Anastazije.  



U nedjelju, 12. srpnja prošle godine u župnoj crkvi svečano je proslavljena 65. godina njegova svećeništva i služenja Crkvi. Do zadnjih dana je bio aktivan u župi radnim danima koncelebrirajući na večernjoj svetoj misi, a nedjeljama u ispovjedaonici.

Posljednjih dva tjedna vidljivo je oslabio te nije više mogao primati hranu, a posljednjih dana ni tekućinu. Okrijepljen sakramentima završio je svoje zemaljsko životno putovanje u KBC-u „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 11. siječnja ove godine.

Zatim je svoju riječ uputio nekadašnji samoborski župnik preč. Vlado Bogdan. On je devet godina surađivao s Valentinom te mu je na svemu zahvalio, istaknuo ga je kao dobrog propovjednika, ali i kao posljednjega iz gremija samoborskih svećenika koji su se u prvoj polovici 20. stoljeća odazvali na svećenički poziv.

Potom se sprovodna povorka uputila prema samoborskom groblju gdje je, uz pjesmu Kraljice neba, raduj se, tijelo pokojnog Valentina položeno u obiteljsku grobnicu.