Aktualnosti

Svetište Majke Božje od Kamenitih vrata na Gornjem gradu zasigurno je najmanje a najposjećenije svetište glavnog hrvatskog grada Zagreba. Teško će se naći neki dio dana, pa čak i noći, u kojem netko ne moli pred zavjetnom slikom Majke Božji ili ne prolazi kroz Kamenita vrata. Tek tri drvene klupe s klecalima, u polumraku svetišta, sigurno su mjesto smirenja usred dnevne ili noćne buke.

Misli i molitve usmjerene su prema Majci Božjoj prikazanoj na slici i postavljenoj na oltaru unutar bolte nekadašnjih gradskih vrata. Kovana vrata i ograda kapele koja polukružno zatvara prostor oltara, tijekom dana najčešće su otvorena, te se često može vidjeti vjernike kako na pragu klečeći mole. Oltar, ugrađen u zidove koje je dim svijeća odavna prekrio svojom patinom čađe i crnine, dala je 1731. godine podići udovica Modlar, nakon što je slika u požaru 31. svibnja 1731. godine ostala sačuvana.

Zato i iznad slike piše: „Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara“. Slika je 1929. godine bila na stručnoj analizi te je utvrđeno da je zaista bila zahvaćena plamenom, a nije izgorjela iako je od zapaljivog materijala. Plamen je neznatno oštetio gornji rub, do je donji rub bio oštećen više. Čitavo drvo, na koje je čavlima pričvršćena slika, čak pokazuje tragove gorenja, ali samo platno i slika, iako su na rubovima nagorjeli, ostali su nepovrijeđeni.  Baroknu ogradu i vrata, na čije željezne urese vjernici već stoljećima stavljaju cvijeće, izradio je 1778. godine majstor Ivan Korta. Samim Kamenitim vratima u više je navrata prijetila opasnost da budu porušena, jer je, kako piše prof. dr. Rudolf Horvat da je 1887. godine „u glavi zagrebačkih razarača nikla 'divna' ideja, da se iz 'prometnih razloga' sruše stara Kamenita vrata“. 



Veličanstvo nebeskoga svijeta

Slika Majke Božje je manjih dimenzija, visoka svega 57 i široka 47 centimetara. Kako nekadašnji župnik župe sv. Marka mons. dr. Svetozar Rittig piše u „spomen-spisu“ „Misterij Majke Božje u Kamenim vratima 1731-1931. Jubilejske misli i osjećaji“, ta je slika izvanredno zanimljiva i spada među najstarije slike što ih Zagreba ima. „Način slikanja i materijal, a tako i same forme te izražaj Madonne i malog Isusa odaju, da je slika negdje iz konca 16. stoljeća.

Bit će da ju je koji pobožni redovnik slikao. Lice Majke, a još više Isusa pokazuje utjecaj bizantinske linije. Kompozicija slike je iz najkasnije gotske perijode i vrlo se često u raznim varijantama nalazi u crkveno-umjetničkom području sred-evropskih katoličkih zemalja, u koje je onoga vremena i spadala Hrvatska. Ideja je čitavomu motivu prikazati Majku Božju kao Veličanstvo nebeskoga svijeta. Sjedi na prijestolju. Dno nogu srp je mjeseca. U desnoj ruci drži Spasitelja, a u lijevoj je žezlo – simbol kraljevskoga dostojanstva. Na glavi joj je kruna. Anđeli je okružuju. Sličan motiv sadržan je i u statui Bl. Djevice, koja iz visina na pročelju naše katedrale gospoduje čitavim Zagrebom, a jednako i u kipu Majke Božje na crkvi sv. Marije. U početku Novoga Vijeka sve je većma ulazilo u običaj crkve prikazivati Majku Božju kao duhovnu Kraljicu neba i vasione“, zapisao je dr. Rittig o teološkoj i umjetnoj ideji čudesne slike Majke Božje u Kamenitim vratima.

Pišući o tehnici kojom je slika izvedena, nadalje dr. Rittig navodi da je slika tipična za sve stare slike 16. i 17. stoljeća: „Preko bolus-boje prevučena je kremzer-bijela boja, a tek onda su stavljene masne i preko njih lazurne boje u crvenoj i zelenoj zemlji. Platno je čvrsto, a tako i boje odolijevaju vremenu. Drvo je od jelovine. U svemu je slika 57. centimetara visoka i 47 centimetara široka. Sadašnji okvir potječe iz polovice prošloga stoljeća (19.- op. N. P.). Preko slike je prevučena patina svih stoljeća i čudnih događaja, koje je proživjela i ako nije nikakova umjetnina, ipak je ta slika za Zagreb neobično blago. Ona znači za nas ogromno duhovno bogatstvo.“   



Krune izrađene iz darova cijeloga Zagreba

Upravo iz takvog shvaćanja veličine i značenja Majke Božje od Kamenitih vrata, nastala je ideja da se u spomena na 200. obljetnicu požara koji je 31. svibnja 1731. godine zahvatio zagrebački Gornji grad i Kaptol, okrune dragocjenim krunama lik Majke Božje od Kamenitih vrata i Dijete Isus u njezinom naručju. Župnik Rittig povjerio je izvedbu kruna 1931. godine poznatom umjetniku prof. Jozi Kljakoviću, koji je radio na obnovi crkve sv. Marka i na novim freskama. Kljakovićeve ideje u stvarnost je pretočio zagrebački zlatarski majstor V. Mesić.

Sa željom da krune budu izrađene iz priloga i darova cijeloga Zagreba, „Odbor za jubilejsku proslavu Majke Božje u Kamenitim vratima u Zagrebu“ prikupio je srebra, zlata i dragulja od 331 darovatelja, a u gotovini je do 27. svibnja 1931. darovano 88. 237 dinara. Svoj prilog, biserni kolier s velikim biserom i smaragdom, dala je i tadašnja kraljica Marija Karađorđević.

Navodeći da je „plastički oblik obih kruna bio zadan oblikom figuralnih kruna na samoj slici, a drugo i poklonjenim prilozima i dragocjenostima, koji su svi upotrjebljeni pri ukrasu obih kruna“, mons. Rittig navodi što je sve upotrijebljeno od dragulja: „U velikoj kruni upotrijebljeno je četiri briljanta, 158 dijamanata, 8 rubina, 3 smaragda, 2 safira, 4 almandina, jedan ametist te 454 bisera, a u drugoj se kruni Djeteta Isusa nalazi 15 briljanata, 111 dijamanata, pet rubina, sedam smaragda, dva safira, četiri almandina i 339 bisera“.



Od zavjetnih darova izabiralo se najčišće zlato iz darovanih lančića, ogrlica, narukvica, prstenja, broševa i medaljica, a u darežljivosti i prikupljanju prinosa prednjačila je supruga tadašnjega gradonačelnika Zagreba Stjepana Srkulja, predsjednica poslovnog odbora jubilejske proslave. Svečanost krunidbe dogodila se 31. svibnja 1931. na Trgu sv. Marka pod otvorenim nebom, a obavio ju je tadašnji zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Za tu je prigodu izrađeno i posebno krunidbeno svećeničko odijelo, misnice, izvezene u ateljeu sestara milosrdnica u Frankopanskoj, a za koje je nacrte načinila s. Pacis Ivančić.

Na 260. obljetnicu, ratne 1991. godine, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio je Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom grada Zagreba. Pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata molio je i sveti papa Ivan Pavao II. kada je 1994. prvi put posjetio Zagreb i predvodio veličanstveno misno slavlje na Hipodromu. I papa emeritus Benedikt XVI. krunicom je obdario sliku Majke Božje od Kamenitih vrata na bdijenju s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića 4. lipnja 2011., koje je ostalo zapamćeno po tišini i cvrkutu ptica za vrijeme klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu.

Darovima vjernika svetište Majke Božje od Kamenitih vrata obnovljeno je 1970/71., kako stoji uklesano među brojnim zagovornim pločicama. Manji zahvati rađeni su i kasnijih godina, kao i prošle 2018. kada su prilikom mijenjanja cijevi i priključaka za gradsku infrastrukturu osvježeni zidovi bijelom bojom i stavljene nove kamene kocke.  


Dragutin Milivoj Domjanić

PRI KAMENITIH VRATI

Z oltara v črnu noć                                 
Do luči luč trepeće,               
Molitvah vrućih žar                
Gori iz vsake sveće. 

Moja naj se sad                   
Molitva tiha zdiže,                 
Kad nebo čuje me                
I kad nam vsim je bliže.        

Tam drage oči su,                
Kaj mrak nigdar ne zmuti,     
Tam dobro srce je,               
Kaj vsaku žalost čuti!    

  
O, drage oči, vi,                
Poglečte me v toj noći
I svetla dajte mi
Vu tugi kak v slepoći.

O dobro srce, ti,
Poslušaj me z višine,
Kak teško mi je tak,
Kad duša moja gine.

I če tak mora bit,
Če vračtva ni tim bolim.
Daj, meni mira bar,
To, samo to, ja molim.



 
Dr. Velimir Deželić St.

MAJKA BOŽJA OD KAMENIH VRATA

Plamen divlje suklja, bukti, rusi, pali
U razvale strasne Zagreb će da svali.
Ognjeno se valja bijesno, divlje more,
Dim se sivi diže poput silne gore.
Gomile se ljudske valjaju u stravi
Nestaje im daha, sve ih neman davi,
Vapaj, jauk, urlik do neba se diže,
Oganj strasni ko da do oblaka siže.
Sa zvonika zvono sve se čuje jače,
Ne zove već pomoć, samo plače, plače.
Oj ti stara kulo, stražarice Griča,
Oćuvala grad si od turskoga biča,
Gledala si davna vremena i sijeda,
Gledala si lica izmučena, blijeda,
Gledala si raskoš zlatnih, punih časa,
Slušala si hihot pustopašnih snaša,
Vidjela si žezlo hrvatskoga bana,
Draškovića, silnih Zrinskih Frankopana,
I kroz svoja draga Kamenita vrata
Puštala si mnogog slavnoga Hrvata.
Zar ćeš i ti pasti u pepeo pusti,
Oblaci te dima ovijaju gusti...
U svom njedru kriješ sliku svetu, staru,
Zar će i nje nestat u ognjenom žaru?
Majko, sveta majko, svoju, sliku spasi!
Ti to možeš, majko, požar taj ugasi!

Prestao je oganj, al od onog dana
Ispred slike gori vatra neprestana,
Vjerna djeca majci tisuć svijeća pale,
A iz svake svijeće titra plamen hvale.
Ta od sviju svijeća jači oganj gori
U srcima našim, majci toplo zbori:
Zagreb-grada divna, bijela zaštitnice!
Dici svih Hrvata čuvaj svjetlo lice.
U vrtlogu tmine, da ko stražar bdije
I na srcu svome složnu braću grije.
Na ognjištu našem djedova da plamen
I spram tebe ljubav ne utrne. Amen.