Objavljeno: 14.01.2016.
Nadbiskupijski pastoralni institut je uoči početka ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana priredio izložbu ikona svetaca i blaženika u kolažu „Odsjaj Božje slave" umjetnice Mirjane Nikolić (r. 1986.).
Izložbu je otvorio u utorak, 12. siječnja predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zvonimir Sekelj. Tu je prisutna zahvalnost, tu je prisutno divljenje, rekao je mons. Sekelj, te pročitao odlomak pisma pape Ivana Pavla II. umjetnicima, u kojem se ističe da „Crkva treba umjetnost".
Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta dr. Josip Šimunović je kao domaćih izrazio radost što početak nove građanske godine u NPI obilježava lijepa i poticajna izložba „Odsjaj Božje slave". Sveci i blaženici Zapada i Istoka jesu odsjaj Božje slave. Oni su komadići neba na zemlji, svojim životom uprisutnuli su nebo na zemlji, te se Bog proslavio na različite načine u njihovu životu. Isusovi učenici i učenice pozvani su na svetost, pozvani su biti odsjaj neba na zemlji, odsjaj Božje slave, rekao je dr. Šimunović, te naglasio kako je ova izložba upriličena pred Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, čime se želi posvijestiti potreba trajne molitve za jedinstvo kršćana.
O ikonama, njihovu značenju u liturgiji i molitvenu životu pojedinca u ovoj prigodi progovorio je tajnik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog dr. Zvonimir Kurečić.
Uvodno je pojasnio sam značaj ikone, te njezinu povijest. Spomenuo je i prijepore oko štovanja ikona, što je u konačnici na Drugom Nicejskom saboru 787. određeno da se slobodno štuju svete ikone. Odluke Drugog Nicejskog sabora prihvaćene su u čitavoj Crkvi, osim na području Franačkoga carstva, ali je papa Hadrijan odredio i za katolički Zapad da treba prihvatiti odluke koncila, i da mora iskazivati štovanje osobi koja je prikazana, jer ne štujemo sliku, lik nego štujemo osobu koju ta slika ili ikona predstavlja.
Govoreći pak o ikoni u liturgiji, podsjetio, je da se pri ulasku u istočne crkve susrećemo s mnoštvom ikona. U središtu crkve nalazi se ikonostas, koji dijeli svetište od lađe. Uz ikonostas postoje i blagdanske ikone koje se stavljaju na sredini crkve na štovanje, imamo i mjesečne ikone, gdje su prikazani sveci koji se štuju dotičnoga mjeseca. Za ikonu je važno, i da je blagoslovljena, jer po blagoslovu dobiva posredničku moć da naše molitve podržava i da moleći se pred ikonom mi uzdižemo svoju dušu prema Bogu, zajedno s našim molitvama. Kad se pred ikonom moli, pali se svijeća ili kandilo, ali isto tako pred ikonom se i kadi, sve su to počasti koje iskazujemo osobi koju ta ikona prikazuje, pojasnio je. Nadalje je podsjetio, kako uz ikone u crkvi, postoje i obiteljske ikone.
Ikona je vizualno priopćenje nevidljive božanske stvarnosti, jer predstavlja nebesku i božansku onostranost u ovozemaljskoj stvarnosti. Puno puta smo čuli da je oslikana crkva Biblija siromašnih. Nemojmo se bojati kao vjernici u kući ili stanu uz raspelo imati i ikonu Presvete Bogorodice i svoga zaštitnika, to je prisutnost svetoga u našemu domu, zaključio je Kurečić.
Osvrt na sam opus umjetnice dao je tajnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog prof. dr. Jure Zečević. Ekumenizam ne može ostati samo na razini dijaloga crkvenih predstavnika, niti samo na znanstvenoj i teološkoj razini, ne smije ostati samo neka teorijska kategorija. Ekumenizam da bi bio učinkovitiji, da bi bio ljudima bliži mora zahvaćati ono što zahvaća ljude u svoj njihovoj višeslojnosti uključujući i umjetničku. Narav brojnih ljudi je naime takva, da će spasenjsku poruku svetoga koju nosi Kristova, jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva Istoka i Zapada lakše i cjelovitije pojmiti intuitivno, posredstvom umjetnosti likovne, vizualne, ili pak glazbene nego li kroz protokolarne susrete ili kroz izlaganja teorijskih, doktrinalnih nauka ili traktata.
Mirjana Nikolić svojim opusom ekumenizmu daje konkretnu vidljivost. Omogućuje mu da ima i emocionalnu snagu zahvatiti čovjeka, osloviti ga, dokinuti u njemu ravnodušnost prema Bogu, prema Crkvi kao mističnom tijelu Kristovu, i prema svecima kao nositeljima Božje stvarnosti u svijetu, rekao je Zečević, te naglasio kako je autorica rođena u srpskoj, pravoslavnoj obitelji, ali je i ona napunjena Duhom Svetim „počela govoriti i drugim jezicima". Jezik njezinih kolažnih ikona, kao i jezik apostola razumiju svi ljudi dobre volje, u svim pucima i narodima.
To je jezik kojega razumiju „suvremeni Parti i Međani", i Srbi i Hrvati, i Nijemci i Francuzi, i Talijani i Španjolci, i Englezi i Amerikanci. Jezik njenih ikona je ekumenski jezik, tj. katolički, sveopći, univerzalni jezik svete umjetnosti kojega se razumije jer je jezik dobre namjere, jer je jezik ljubavi prema čovjeku, i prema Bogu, jer je jezik Kristovoga i kršćanskoga Boga koji je ljubav. Mirjanine ikone su vedre, kao što je i ona sama vedra osoba. Čak i one koje prikazuju mučenike. Mirjanine ikone zrače radošću i optimizmom i spasenjem. Ako pred ove ikone dođeš opterećen, zabrinut i namršten lice će ti se razvedriti upiješ li iz njih dovoljno svjetlosnog sadržaja te ćeš i sam moći postati odsjaj Božje slave.
Zato je umjetnički opus Mirjane Nikolić istodobno i duhovni doživljaj i vjernički navještaj. On je vrijedan i na našim prostorima vrlo rijedak, čak originalan oblik nove evangelizacije primjeren našem vremenu i suvremenom čovjeku, zaključio je Žečević.
Prof. dr. Dragan Radić, docent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i đakon Zagrebačko-ljubljanske metropolije prenoseći pozdrave metropolite zagrebačko-ljubljanskoga Porfirija, zahvalio je NPI-u na priređivanju izložbe i autorici na njezinoj spremnosti da u ovoj prigodi dođe u Zagreb.
Pravoslavna i Katolička Crkva poštuju ikone svetitelja, odnosno likove koji su predstavljeni na njima. Ikone su prozor u nebesko carstvo. Kada gledamo ikonu mi gledamo u carstvo nebesko, a svi oni koji su nacrtani na ikonama su već stanovnici toga Božjega carstva. Daj Bože da se što češće susrećemo u ovako lijepim povodima i da proslavljamo ime Božje, rekao je na kraju Radić.
Na kraju je riječ zahvale izrekla i sama autorica.
Mirjana Nikolić dosad je izlagala na osamnaest samostalnih i pet zajedničkih izložbi. Na ovoj je izložbi u postavu Maje Juraj predstavljeno je šezdeset ikona nastalih od 2012. do 2015. godine. Opus likova je vrlo opsežan, od Adama i Eve, Abrahama i Mojsija, do svetaca i blaženika 20. stoljeća poput sv. Pija iz Pietrelcine, sv. Leopolda Bogdana Mandića, sv. Terezije Benedikte od Križa (Edit Stein) i bl. Majke Terezije. Svaki rad prati i sažeti životopis pojedine osobe, te je tako skladno zaokružuje cjelinu.
U glazbenom dijelu otvaranja sudjelovao je Ćirilo-Metodov kor Zagreb pod ravnanjem zborovođe prof. Igora Kosa, a program je vodila Diana Tikvić.
Izložba se može razgledati do 28. siječnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, Kaptol 29a radnim radom od 10 do 16 sati. Skupine uz najavu na telefon 01 5522000 ili pastoralni.institut@zg-nadbiskupija.hr mogu dogovoriti razgledavanje u drugo vrijeme. (IKA)
