Objavljeno: 16.06.2016.
„Molitva na grobu blaženog Alojzija otvorila mi je oči“
Odrastao sam u Zaprešiću sa svojom peteročlanom obitelji koja je vjernička i uvijek nas je vezalo dobro zajedništvo. Kao mali nisam razmišljao o svećeničkom pozivu niti sam se vidio kao svećenik. Odrastao sam uz svoju župnu zajednicu, bio sam uvijek aktivan i prisutan na svim slavljima koje smo imali. Ministrirao sam, bio sam animator mladih, pomagao župniku pokositi travu oko župne kuće i bilo koji drugi posao što je trebalo.
Kroz taj rad i služenje u župi imao sam prilike upoznati i svećenike koji su bili na službi, župnika i kapelane koji su bili odlični svećenici, ali i prijatelji. Uz njih sam rastao, no nisam ništa govorio kako bih ja bio svećenik jer sam jednostavno mislio kako to nije za mene. Po završetku srednje škole upisao sam Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali tada se u meni javio nemir koji nisam mogao objasniti. Tada sam se molio bl. Alojziju Stepincu kod njegova groba i ta mi je molitva otvorila oči.
Otkada sam odlučio da želim biti svećenik, moja župna zajednica, župnik, kapelani i obitelj bili su mi velika potpora. Bez njih i molitve bl. Alojziju možda ne bih uspio ostvariti svoj poziv jer njih je uvijek Bog poslao da mi pomognu kada mi je trebalo. Kako kaže i Gibonni u svojoj pjesmi: „Da bi izašlo na dobro, neke stvari triba proć.“
Mogu reći da je „izašlo na dobro“ i da sam na tome zahvalan. Nadam se da ćete pratiti molitvom sve mladomisnike.
