Aktualnosti

Milosrđe – temeljno obilježje Božje biti naslov je treće u nizu tribina „Zajednički vidici“, koje se pod zajedničkim ovogodišnjim nazivnikom Godine milosrđa održavaju u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi.

Na tribini se 16. ožujka 2016. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu okupilo dvjestotinjak slušača koji su zainteresirano pratili izlaganja predavača. Nakon što je moderatorica tribine prof. dr. sc. Valentina Mandarić pozdravila okupljeno slušateljstvo i predstavila predavače te pravila tribine i naknadne rasprave, prvo je predavanje održala dr. sc. Andrea Filić.

Predavačica je temu predstavila iz perspektive crkvenih otaca i njihova shvaćanja atributa koji se pridaju Bogu – a među kojima je jasno istaknut i pojam milosrđa. Svaki je kršćanin pozvan biti milosrdan poput Oca, ističu svi crkveni oci, ali to nam samo nameće dodatnu dužnost promišljanja sadržaja istine o milosrdnom Ocu. Crkveni su oci iz grčke misli preuzeli obilježja Božje biti, pa tako govore i o Božjoj „netrpljivosti“, dok pak milosrđe uključuje određenu sućut, odnosno bijedu stvorenja koja u Presvetom Trojstvu ne postoji.

Kod otaca je stoga milosrđe vezano uz Božje djelovanje, a ne uz njegovu narav, ističe Filić. Božje je djelovanje počevši od djela stvaranja već izraz milosrđa, koje se kasnije očituje kroz Božju pedagogiju kojom se odnosi prema svakom čovjeku, a koja svoj iskaz nalazi u neprestanom milosrđu i praštanju. To je Božje milosrđe oduvijek prisutno u svijetu, a s Kristovim utjelovljenjem samo je poraslo, ističe dr. Filić, da bi čovjek u konačnici postao dijete Božje.

U Kristu nam je dana ta klica božanskog koja čovjeka osposobljuje da može prema drugima postati milosrdan. Crkveni oci opisuju tu čudesnu razmjenu, po kojoj je Bog postao smrtan da bi nama darovao besmrtnost, a poniženje i trpljenje Sina Božjega u tom je kontekstu postalo iskaz djelotvornog milosrđa.

Pa ipak čovjek nije automatizmom sposoban biti milosrdan kao Otac, nego to nastojanje prihvaća kao zadatak, kao proces. Irenej nam donosi sliku o „privikavanju“ na to milosrđe; naime Bog je postao čovjekom da bi se privikao na njegovo čovještvo, a tako je i čovjekov zadatak da se privikava na drugog i drukčijeg – i na Boga i na čovjeka, zaključuje predavačica.



O razlici teorije i prakse govorio je prof. Matulić u svojem promišljanju. U odnosu na konkretnu situaciju i subjekta te situacije teorija i egzaktnost znanosti nailazi često na nesklad sa svojim predviđanjima. Tako i u teološkom promišljanju dolazi se do zaključka da je jedini jednoznačno esencijalni iskaz koji se može reći o Bogu – da je Bog ljubav.

Svi drugi njegovi atributi podložni su toj njegovoj biti – koja je ljubav – te oni samo aktualiziraju i osvjetljavaju značenje Božje naravi. Stoga i doktrinarna teologija nije sama sebi svrha, nego joj je cilj da u čovjeku budi i podržava vjeru u Boga. Iskaz joj je u pastoralnom posredovanju doktrinarne teologije, što pak ovisi najviše o onome tko je poučavan. Poučavatelj stoga treba voditi računa o slušateljevu predznanju i iskustvima kako bi navještaj dopro do njega. U tom smislu treba na pameti uvijek imati istinu o Bogu: da se sva Božja svojstva koja nalazimo u Bibliji podudaraju s jedinstvenim i jednostavnim Božjim bićem.

Rasprave o pojedinačnim njegovim svojstvima stoga ostaju manjkave i ograničene jer iz vida gube cjelinu. Pitanje je današnjega pastorala trostruko, kako to formulira predavač: pitanje navjestitelja istine, pitanje istine koja se naviješta i pitanje primatelja navještaja. Danas se, ističe Matulić, premalo posreduje Božje oduševljenje čovjekom i njegova naklonost čovjeku; dakle praksa Božje ljubavi koja se očituje u njegovoj naklonosti.

Sv. Ivan Pavao II. iskazao je drugo ime za Božju bit (koja je ljubav), a to je Milosrđe. I papa Franjo Boga oslovljava istim imenom. Milosrđe kao Božje ime otkriva nam smisao Božje naravi i Božju volju za nas: da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Smisao je i Godine milosrđa, ističe Matulić, da se ta Božja narav iskaže u praksi; da se to Božje svojstvo promisli, promeditira, da prožme svakodnevicu, da aktualizira sva svojstva koja Bogu pridajemo. Posredno se to događa kroz poučavanje, propovijedanje i slavljenje vjere te kroz oslovljavanje Boga imenima koja ga opisuju – a to su Ljubav i Milosrđe.

Nakon kratke rasprave u koju su se aktivno uključili profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz slušateljstva, moderatorica prof. Mandarić najavila je sljedeću tribinu koja će se održati 27. travnja 2016., a na kojoj će predavanje održati prof. dr. sc. Anton Tamarut i doc. dr. sc. Valerija Kovač. Ulaz je slobodan!