Aktualnosti

Posljednji dan 56. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, u četvrtak 28. siječnja, započeo je predavanjem "Milosrđe kao temeljni element svakog navještaja" doc. dr. Nikole Vranješa. U uvodnom dijelu predavač je istaknuo kako konkretno aktualizirano i naviještano milosrđe na neki način predstavlja teološko-pastoralno surječje svih drugih modela, ali i sadržaja djelovanja crkvene zajednice.

Svi ti drugi modeli i sadržaji trebali bi se očitovati i predstavljati kroz prizmu milosrđa, ili na način milosrđa. Ono predstavlja pravo Božje lice, na poseban način očitovano u liku Isusa iz Nazareta.

Papa Franjo upravo na takav način promatra Božje milosrđe polazeći od biblijske tradicije. Ta temeljna tvrdnja čini sasvim razumljivom jednu drugu tvrdnju, od nje neodvojivu, a ona izriče činjenicu da bi milosrđe trebalo uvijek biti i temeljna oznaka lica Crkve i to u cijelom njezinom djelovanju, pa tako i u naviještanju evanđelja. Štoviše, upravo će konkretno naviještano i djelima posvjedočeno milosrđe biti najbolji pokazatelj autentičnosti djelovanja Crkve, ali i najbolje svjedočanstvo i poziv ljudima na obraćenje.

Te temeljne oznake lica Boga i Crkve predstavljene kroz prizmu milosrđa podrazumijevaju brojne druge iz njih izvedene teološke i posebice teološko-pastoralne tvrdnje, istaknuo je dr. Vranješ i osvrnuo se na neke od njih.

Istaknuo je činjenicu da pojam "Božjeg milosrđa nije istinski shvatljiv bez jasnog ukazivanja na povezanost s pojmovima Božje ljubavi i milosti s čijim je značenjem usko povezan". Naime, milosrđe je "u prvom redu konkretno očitovanje Božje ljubavi". Čovjek je pozvan nasljedovati Božje milosrđe, jer "Božja milost traži čovjekov odgovor te ga poziva na suradnju i zalaganje. Taj odgovor kroz konkretno praktično ostvarivanje milosrđa neizostavni je dio biblijskog nauka o milosti. Milosrđe je stoga i poziv i zadaća.

Ono predstavlja poticaj za nasljedovanje. Istinska ljubav uvijek je zainteresirana za spasenje čovjeka, tj. istinska ljubav uvijek se pretače u brigu za druge, upravo kao što to Bog pokazuje u Kristu. Ljubav ne može biti nezainteresirana sila. Istinska ljubav uvijek djeluje oko dobra."

Crkva, pak, kao Kristova zajednica ima kao nezaobilaznu zadaću aktualizaciju i promicanje Božjeg milosrđa na svim razinama djelovanja, a to znači i u svome naviještanju evanđelja. Milosrđe treba biti stilom djelovanja Crkve. Govoreći o kršćanskom naviještanju, predavač je istaknuo kako je ono uvijek zapravo naviještanje Božjeg milosrđa.

Naviještanje milosrđa kao poziv na susret s Bogom koji mijenja važna je crta koja bi trebala prožimati cjelokupno naviještanje, jer naviještanje milosrđa u konačnici nije neka neodređena aktivnost. Ono ima za cilj povezivanje s ili vraćanje čovjeka k Bogu. U tome pogledu naviještanje milosrđa je uvijek i poziv na obraćenje i na promjenu života, istaknuo je dr. Vranješ.

Podsjetio je kako je jedno od teološko-pastoralno najaktualnijih pitanja uvijek pitanje pastoralnog pristupa prema kršćanima koji žive na periferijama crkvenog života, tj. prema onima za koje se obično kaže da su se udaljili od redovite crkvene prakse.

Upravo takvih kršćana je najveći broj. S obzirom na različite "kategorije" tih vjernika, u redovitoj pastoralnoj praksi svećenici, ali i drugi pastoralni djelatnici s kršćanima s periferija crkvenog života dolaze u dodir na različite načine i u različitim prigodama od kojih su najčešće one koje se tiču slavlja pojedinih sakramenata kao i slavlja sprovoda, rješavanje određenih administrativnih ili drugih crkvenih obveza i sl. napomenuo je predavač.

Na kraju se osvrnuo na Caritas pastoralis kao izvor pastoralne strpljivosti i razboritosti. Za življenje i ostvarivanje milosrđa u naviještanju evanđelja, kao i u cjelokupnom pastoralnom djelovanju, nužno je nadahnjivati se nesebičnom i bezgraničnom Božjom ljubavlju. Osobito je za svećenike važno uvijek se vraćati duhovnom izvoru službe, a to je upravo caritas pastoralis kao unutarnja snaga koja svećenikov život i djelovanje usmjerava na dobro i spasenje naroda.

Vođen tom ljubavlju svećenik će moći u sebi razvijati stavove pastoralne razboritosti i strpljivosti bez kojih je nemoguće ispravno aktualizirati milosrđe u konkretnom pastoralnom djelovanju, zaključio je dr. Vranješ. (IKA)