Aktualnosti

U bazilici Preobraženja na brdu Tabor u Galileji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u ponedjeljak 11. siječnja misno slavlje za sudionike hodočašća prosvjetnih djelatnika Zagrebačke nadbiskupije u Svetu Zemlju. Ne samo prekrasan prirodni ambijent brda Tabor i njegove vegetacije, niti gromki glas zvona koji je označio početak toga misnoga slavlja, nego srdačna i razdragana dobrodošlica gvardijana fra Bernarda Barbarića još je više oraspoložila oduševljene hodočasnike na tom svetom mjestu katoličke vjere o kojemu franjevci vode brigu od 1631. godine.



„Ovdje nas je dočekao gvardijan ove franjevačke zajednice, otac Bernard, Hrvat, naš čovjek i to nam daje dojam jedne posebne blizine. Došli smo ovamo hodočasnici, uspeli smo se zajedno s Isusom, Petrom, Jakovom i Ivanom. Htjeli bismo sada doživjeti ono što su doživjeli apostoli uz Isusa. Saberimo se i otvorimo Bogu svoje duše, svoja srca“, rekao je na početku misnoga slavlja kardinal Bozanić okupljenim prosvjetnim djelatnicima, čija je razdragana pjesma odzvanjala akustičnim prostorom skladne bazilike.
Osvrćući se nadalje na tekst evanđelja o zgodi Isusova preobraženja pred trojicom apostola, kardinal Bozanić je primijetio na početku propovijedi da bi i nazočni hodočasnici tijekom dana svojega hodočašća mogli ponoviti zajedno s Petrom „Dobro nam je biti ovdje!“. Kao da osjećamo nešto od onoga što su i Petar, i Jakov i Ivan doživjeli ovdje na ovom brdu, upravo tu gdje se i mi nalazimo, nastavio je Kardinal nadodavši da sve ono o čemu su nazočni hodočasnici čuli, što znaju iz vjere, što vjeruju, što nastoje živjeti te sve što tih dana na poseban način doživljavaju, za njih je  brdo Tabor.



„I možda bi čovjek htio nešto zaustaviti ovo što osjeća, zaustaviti da to traje, možda napraviti sjenicu“, kazao je Kardinal te podsjetio da Isus nije odobrio Petru taj njegov prijedlog, ali da je za apostole bilo potrebno da dožive Tabor te da im je Isus rekao da o tome ne govore dok Sin čovječji ne ustane od mrtvih i da o tome ne govore do Kalvarije, do praznog groba i uskrsnuća.



„Mi smo napravili suprotan put od apostola s Isusom. Mi smo bili u Jeruzalemu, u bazilici Svetog Groba, na Kalvariji, i dolazimo ovamo poslije Kalvarije, poslije pohoda praznom grobu. To je put naše vjere! Da nije bilo praznog groba, da nije ostao do danas grob prazan a on uskrsnuo ne bismo ni mi došli na Tabor ne bismo ni mi mogli u vjeri doživjeti Tabor i ići za njim koji je uskrsnuo i koji nama kaže: Ne trebamo mi na Taboru graditi sjenice, ne treba u životu stati nego ići naprijed, ali nošeni i iskustvom Tabora i svjetlom vjere, i kao što je On išao odlučno, kako kaže evanđelje, prema Jeruzalemu, tako i mi moramo odlučno hodati na putu našega života. Ono što smo mi izabrali, gdje smo se mi odazvali – u braku, u svećeništvu, u redovništvu, u službi vjeroučitelja i vjeroučiteljice, u bilo kojoj službi, odlučno ići, gledajući hrabro i na križ koji nam dolazi ususret, znajući da to nije zadnji moment našega života, ali svjetlo vjere pokazuje ono dalje. I zato je potreban Tabor, i zato je nama ovaj naš Tabor jedan blagoslov i dar. Dar za naš život, za život svakoga pojedinoga od nas, novo svjetlo. I nećemo stati, ali ćemo odlučno ići. Na to smo pozvani i danas na ovom brdu“, kazao je Kardinal.



Osvrćući se na kraju misnoga slavlja na Isusov identitet i dane odgovore na pitanje tko je Isus - prorok,  Mesija, „Sin moj ljubljeni“ - i stavivši te odgovore u kontekst hodočašća u kojem i hodočasnici svakodnevno nekako dotiču mjesta na kojima je Isus bio, kuda je hodao, gdje se pojavio, gdje je izvršio otkupljenje za čovjeka, Kardinal je  pozvao sve nazočne: „Neka i ovo hodočašće bude jedan poseban poziv za nas da upravo Isusa, konkretnog Isusa, sada prisutnog među nama, još više ljubimo, još jače slijedimo jer sad smo ga bolje upoznali. I to baš Isusa. Neka to bude obećanje na brdu Tabor!“.



Nakon misnoga slavlja hodočasnici su se zadržali u razgovoru s fra Bernardom koji im je odgovarao na razna pitanja o bazilici na Taboru, hodočasnicima i životu u Svetoj Zemlji.
Fra Bernard, rođen je u Našicama 2. svibnja 1974. godine a odrastao u Đurđenovcu, član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. U Svetu Zemlju je došao, nakon 11 godina službe u župi Uzvišenja svetog Križa u zagrebačkom Sigetu, u rujnu 2011. godine te je najprije djelovao kao misionar u Kustodiji Svete zemlje, u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu. Sada je gvardijan u franjevačkom samostanu na gori Tabor gdje živi i djeluje s još trojicom subraće. Fra Bernard s posebnim ponosom ističe brojnim hodočasnicima da se na stropu bazilike nalazi djelić njegove hrvatske domovine - slavonska hrastovina koju su darovali grof Eltz iz Vukovara i grof Pejačević iz Našica, na poticaj fra Ivana Frankovića, povjerenika Kustodije Svete Zemlje za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme obnove crkve 1924. godine, na temeljima starih bazilika iz 6. stoljeća. Baziliku je obnavljao poznati talijanski arhitekt Antonio Barluzzi, kojeg nazivaju „arhitektom Svete Zemlje“ zbog mnogih radova koje je ostvario tijekom svoga boravka u Svetoj Zemlji.

Uz franjevce na Taboru djeluje i zajednica bivših ovisnika "Mondo X" koja brine za okoliš svetišta koji obiluje atraktivnim biljem s raznih strana svijeta, a s vidikovca pokraj bazilike pruža se predivan pogled po Galileji, brdu Hermon, Galilejskom moru i Nazaretu. Dolina podno brda Tabor veoma je plodna i obrađena te se uz pomoć ustava navodnjavanja uzgajaju različite prehrambene kulture.