Aktualnosti

Prigodom 60. obljetnice Hrvatske katoličke misije svetu misu zahvalnicu u nedjelju 6. svibnja, s početkom u 15 sati, u katedralnoj crkvi St. Eberhard predvodio je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u suslavlju s katedralnim kanonikom Paulom Hildebrandom, dekanom i katedralnim župnikom Christianom Hermesom, provincijalom Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, voditeljem HKZ-a Stuttgart-Centar fra Zvonkom Tolićem, ravnateljem za Hrvatsku inozemnu pastvu Tomislavom Markićem, voditeljem Hrvatskog dušobrižničkog ureda za Njemačku Ivicom Komadinom i drugim svećenicima Hrvatske katoličke misije u Njemačkoj te Katoličke Crkve u Hrvata.



Prije početka misnog slavlja u ime domaćina nazočnima se obratio voditelj HKM-a Stuttgart-Centar fra Zvonko Tolić, radostan što misija stara 60. godina, a još uvijek i iznova mlada, slavi svoj jubilej, svoju svetkovinu duha, svoga života i rada u gradu Stuttgartu i mjesnoj Crkvi.

U uvodnoj riječi posebno je pozdravio kardinala Josipa Bozanića i zahvalio mu što se nakon zlatnoga, rado odazvao s HKM Stuttgart proslaviti još jedan, dijamantni, jubilej. „Dobro nam došao hrvatski kardinale - pisalo je na transparentu kojim je 28. i 29. svibnja 1983. godine u prigodi 25. obljetnice naše misije dočekan blagopokojni nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić. Istim žarom srca i istim oduševljenjem i Vas, uzoriti kardinale Josipe, pozdravljamo u ovom svečanom i za nas svetom trenutku. Doista, dobro nam došli i hvala vam što ste opet s nama!”, kazao je fra Zvonko i nakon riječi dobrodošlice kardinalu Bozaniću uputio pozdrave provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Jošku Kodžomanu, koji posebnu brigu i energiju posvećuje dobru hrvatskih misija po svijetu.

S posebnim poštovanjem pozdravio je i uzvanike kojima hrvatski jezik nije materinji: katedralnog kanonika Paula Hildebranda, dekana i katedralnog župnika Christiana Hermesa, gospođu Stefanie Wahle-Hohloch iz  Odjela za zajednice materinjih jezika pri Biskupiji Rottenburg-Stuttgart i s. Arntraud Krieger, predstavnicu Reda sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Untermarchtala.  

Također je u pozdravima među prvima istaknuo i ravnatelja za Hrvatsku inozemnu pastvu Tomislava Markića, voditelja Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Frankfurtu Ivicu Komadinu i svu braću svećenike koji su došli uveličati misno slavlje, a na poseban način, fra Marinka Vukmana i fra Nediljka Brečića, koji su u toj zajednici sveukupno 30 godina ostavili neizbrisiv trag.



Uz njih je fra Zvonko pozdravio i sve diplomatske predstavnike na čelu s veleposlanikom RH Gordanom Grlićem Radmanom, sve predstavnike hrvatskih udruga i sve nazočne na proslavi.

Uvodeći u euharistijsko slavlje kardinal Bozanić je kazao da mu je drago što je u tom znakovitom slavlju 60 godina postojanja Hrvatske katoličke misije u Stuttgartu zajedno s vjerničkim pukom.



„Od srca čestitam svima vama! Ove čestitke idu svima ovdje okupljenima: od djece, mladih, roditelja; očeva, majki, baki, djedova. Od srca zahvaljujem župniku ocu Zvonku Toliću na riječima pozdrava i uvoda te na brizi za sve ovo što je organizirao danas. I jučer što smo imali prilike doživjeti ovdje,  kada se zapravo predstavilo sve ono što je i što radi ova hrvatska vjernička zajednica u ovom značajnom gradu Njemačke“, čestitao je kardinal hrvatskim vjernicima u Stuttgartu njihovu visoku obljetnicu te također pozdravio spomenute mnogopoštovane uzvanike te dodao: „Ovo je značajno i veliko slavlje, slave zahvale i slavlje preporuke Bogu. Ovdje smo kao  vjernici koji pripadamo istom narodu, koji slavimo Božju službu na istom, nama dragom, hrvatskom jeziku, i to već 60 godina uzastopce. Stoga je ovo slavlje u prvom redu vjerničko, ali ovo je i nacionalno slavlje Crkve u Hrvata. Ovdje smo došli da budemo zajedno, osobito da budemo zajedno s našim Bogom, njemu se otvorimo i njega molimo milost i oproštenje“, istaknuo je kardinal Bozanić i time otpočeo slavlje.

U prepunoj katedrali u središtu Stuttgarta, hrvatski katolički vjernici okupljeni na misi zahvalnici pozorno su osluškivali svaku riječ kardinala Bozanića.



„Rado se sjećam onog susreta s vama kada smo slavili pedesetu obljetnicu, pola stoljeća djelovanja ove misije u gradu Stuttgartu. Tada sam spomenuo i ovo: da mi slavimo zapravo 50 godina redovitog održavanja svete mise na hrvatskom jeziku, redovitog okupljanja na svetoj misi i da je upravo misa ona koja nas je sačuvala, koja nas je spasila. A misa nije naše iznašašće, nije to u prvom redu nešto naše. Mi u njoj sudjelujemo, ali je ona samo dar Božje ljubavi. I to što smo i danas ovdje je upravo dokaz toga da je Bog prvi na djelu, da je Bog onaj koji je prvi pokrenuo, da je Bog onaj koji nas prvi ljubi, mi smo ovdje jer nas Bog ljubi i to je temeljna poruka i to ne onako bezlična, niti kao zajednička, nego ljubi svakoga od nas: tebe, nju, mene… Sve nas, i to pojedinačno, on nas poznaje, on nas ljubi“, osvrnuo se na početku homilije kardinal Bozanić na poruku koju je sv. Ivan jednostavno, kratko i sažeto, rekao u nedjeljnom Evanđelju: Bog je ljubav!
 
„To je najveća i najdublja definicija Boga. Mi smo ovdje jer je Bog ljubav, jer Bog ljubi! I ne možemo reći obratno: Ljubav je Bog. Nego samo: Bog je ljubav! I svaka ljubav dolazi od Boga. Bog je ljubav u imenici, a čovjek može biti samo onaj koji ljubavi u glagolu. Čovjek pokušava, čovjek nastoji, čovjek participira u toj Božjoj ljubavi. I da nema Boga koji je ljubav, ne bismo ni mi bili ovdje, ne bilo ni nas“, kazao je kardinal Bozanić i spomenuo se još jedne riječi koju je sv. Ivan gotovo uzastopce nekoliko puta spominjao u svom Evanđelju.

Ona je kratka, a glasi: Kao što je Otac ljubio mene i ja ljubim vas. Kardinal nadalje pojašnjava: „Pravo može ljubiti samo onaj koji slijedi taj Isusov primjer. Ljubiti do kraja! Često naša ljudska ljubav polazi od jedne zatvorenosti, nekad i od sebičnosti, da mi bude dobro, da se dobro osjećam, da mi bude ugodno i sve to može imati i svoj razlog, ali to nije ona prava ljubav. To je ona ljubav koja se zatvara, i koja ne donosi sreću. Bog je takva ljubav da je poslao svog Jedinorođenca da nitko ne propadne, nego da svi imamo život u Njemu.



Isus dok govori o Bogu, govori o nama. I to je ona temeljna istina o čovjeku, da čovjek samo u Božjem svjetlu može do kraja vidjeti tko je on. Stati pred Boga da bih upoznao tko sam ja. Stati pred Boga da bih vidio kakav trebam ja biti. Već na početku Biblije stoji: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka. I mi smo mislili da je to gotovo dovoljno.

Nekad nam je bilo čudno i kad smo čitali onaj dodatak: muško i žensko, stvori ih. Danas, vjerujem, je to manje čudno. Biblija govori tko je čovjek. Da je stvoren na sliku Božju i to: kao muško i kao žensko jer je to Božja volja. Ljubite kao što sam i ja ljubio vas! - tako nam Isus kaže. A koje su karakteristike te prave Bože ljubavi? Ona donosi radost, zadovoljstvo, ali treba dobro zapamtiti da ona nije niti bez boli i križa.

Ona je dar, ne ljubav da meni bude dobro, nego da se ja dam, da ja budem za drugog kao što nas Isus uči i to je prava ljubav koja poznaje veliki križ i samo ono u što se uloži napor i što traži križ je veliko.

To je sudbina čovjeka na ovoj zemlji. I dok, kako rekoh, Isus govori o sebi, dok govori o Bogu, on nam govori o nama kakvi trebamo biti i pokazuje nam put kojim trebamo ići. Ovo današnje Evanđelje je zapravo jedan testament, on je oporuka Isusa koji odlazi, koji je završio svoje djelo na ovoj zemlji i koji nam govori kako živjeti ispravno pred Bogom. Ljubite kao što sam ja ljubio! I ta ljubav nije samo u riječima, jer kad bi bila samo u riječima, ne bi bila Kristovska ljubav. Kad bi bila samo u riječima, ona bi bila ideologija. Isus spušta stvar u život.“

U nastavku homilije Kardinal je rekao: „Ljubite jedni druge i po tome ćete svjedočiti i pokazati da ste moji učenici. To je put kršćanstva, to je poruka Isusa Krista. To je i dar i zadaća. Dar koji dobivamo od Boga i zadaća koju ne možemo izvršiti zadatak bez Božje milosti. Ovo evanđelje jako dobro pada upravo u ovo slavlje.



Mi zahvaljujemo Bogu za taj dar što nam je omogućio da se tijekom 60 godina ovdje okupljamo kao Njegovi. To nije uvijek bilo lako. Trebalo je nekad  i žrtvu podnositi, nekad nas je susret ispunio, nekad nas je susret ovdje ostavio pred pitanjem, ali je sve to Božji dar. Ova obljetnica je zahvala za taj dar, ona je i poziv da prihvatimo zadatak koji Bog stavlja pred nas.

Ova misija je posebno povezana s našim blaženikom, kardinalom Alojzijem Stepincem. On je upravo taj dar Crkvi, a na poseban način dar hrvatskom narodu. I u domovini i u inozemstvu, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, on je naš dar. Dar zbog toga što je mogao javno reći: Moja je savjest mirna. Kad je on postao najveći? On je rastao kroz čitavo zvanje, ali najplodniji je postao upravo onda kad je bio u zatočeništvu. Onda je djelovao i svijetlio i nije stao ni poslije smrti.

On okuplja one koji žele Boga slijediti i pokazuje nam primjer. Dovoljno je doći u zagrebačku katedralu tijekom tjedna, bilo koji sat, uvijek netko tamo ili kleči ili sjedi ili razmatra ili moli ili traži zagovor. Njegov obljetnica, i 20. i 120. se poklapa i s ovom obljetnicom. Bog piše svojim crtama. Trebamo imati pouzdanja u Boga.“

Govoreći o ljubavi kao daru, ali i zadaći pri kraju svoje homilije Kardinal je poručio: „Ova misija sažimlje povijest posljednjih desetljeća hrvatskoga naroda. Trebamo biti zahvalni za dar. Kad su prvi dolazili, željeli su hrvatsku državu. Danas je to drugačije, imamo je. Jesmo li potpuno zadovoljni? Željeli bismo iz dana u dan da bude bolja, ali imamo i nade i trebamo ulagati svoje snage. Vi ste ovdje u drugoj domovini, Vi ste, kao što se jučerašnjom dramskom predstavom željelo pokazati,  ljudi s dvije domovine, i njemačkom i hrvatskom, i to je bogatstvo.

Neka i to bude znak razmjene darova! Ova Crkva i ovaj narod je vama puno toga dao, ali budite svjesni da ste i Vi i ovom narodu i ovoj Crkvi puno toga dali. To je nova razmjena darova. Je li moguća i na nekom širem području i institucionalnijem između Hrvatske i Njemačke, o tome bi drugi mogli više govoriti.“
 
Kardinal se na kraju svoje homilije posebno obratio roditeljima: „Dragi roditelji, rado prenosite svojoj djeci baštinu koju ste primili, neka vaša djeca koja ovdje rastu u isto vrijeme budu svjesni da postoji Hrvatska i da je to zemlja njihova podrijetla. Tko zna što će sutra biti ovim globalnim promjenama, tko će i gdje i kako nalaziti posao? Zato budimo otvoreni i za poznavanje baštine svoje povijesti, a osobito za učenje svoga hrvatskog jezika. Jučer sam rekao: Vjerni Bogu, rodu i obitelji! Obitelj je danas u velikom izazovu posvuda, po čitavom svijetu. Imajmo vremena za obitelj! Osobito roditelji: Imajmo vremena za svoju djecu! Čuvajmo obitelj, čuvajmo bračnu vjernost! Naš hrvatski narod karakterizira i to da rado održavamo i rodbinske veze. To je snaga, stoga budimo jedni drugima blizu, a osobito onima koji su nam blizi po vjeri i po rodu. Vjerni Bogu, rodu i obitelji!“
 
Pred kraj misnog slavlja u ime biskupa Gebharda Fürsta i biskupije Rottenburg-Stuttgart pozdrave i čestitke prenio je katedralni kanonik Paul Hildebrand te zahvalio hrvatskim katoličkim vjernicima na njihovu svestranu svjedočanstvu vjere.  

Dekan i katedralni župnik Christian Hermes je uz svoje čestitke i zahvale istaknuo pozitivne osobine hrvatskih vjernika i pozvao Hrvate na veći vjernički i politički angažman u svojim vjerskim i mjesnim zajednicama  te da kao ravnopravni članovi preuzmu odgovornost u njemačkom društvu, tamošnjoj Crkvi i Biskupiji. 

U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja nazočnima se obratio fra Joško Kodžoman i zahvalio svim svećenicima, redovnicama i redovnicama koji su kroz desetljeća podizali misiju u Stuttgartu, a posebnu zahvalu uputio je biskupiji Rottenburg-Stuttgart za potporu koju je dala i daje, da Hrvati svoju vjeru na svom jeziku živjeti mogu, a uz nju i Upravi grada Stuttgarta koji su Hrvate s otvorenim srcem i raširenih ruku primili.



Prije završnog blagoslova fra Zvonko je za uspomenu kardinalu, a zatim i ostalim svećenicima uzvanicima darovao prigodom obljetnice tiskanu monografiju „U srcu Stuttgarta“ koju kao autor potpisuje.

Kardinal se zahvalio za dar i odao priznanje za trud koji je fra Zvonko uložio u knjigu. „Ova knjiga je spomen, a mi trebamo obnavljati spomene. Jer onaj koji se ne sjeća prošlosti, nema niti budućnosti. Ovo je knjiga spomen na ono što je bilo, a koja nas obvezuje i dalje pisati“, istaknuo je Kardinal uz priznanje i HKM Stuttgart za sve ono što čini Za Crkvu u Hrvata i priznanje biskupiji Rottenburg-Stuttgart za suradnju sa zagrebačkim Caritasom te fra Zvonku uručio Medalju sv. Ivana Pavla II., pape.



Na kraju misnoga slavlja fra Zvonko je zahvalio prvenstveno kardinalu Bozaniću, ali i svima onima koji su uzveličali slavlje, kao i onima koji su pomogli pri proslavi obljetnice, posebice Organizacijskom odboru na čelu s Antom Prusinom.

S proslave svoje 60. obljetnice HKM Stuttgart uputila je dar izgradnji Doma za smještaj mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi u sklopu projekta „Da život imaju“.