Aktualnosti

Još jedna srijeda Velike pobožnosti koja se održava na čast svetom Josipu okupila je velik broj vjernika i hodočasnika u njegovom Nacionalnom svetištu u Karlovcu, 18. svibnja 2016. Posebno su ovu srijedu Josipu hodočastili župljani Župe svetog Petra iz Supetra na Braču predvođeni svojim župnikom don Tonijem Plenkovićem koji je propovijedao i predvodio misno slavlje u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom svetišta i pavlinom p. Krištofom Rodakom.

Svetu misu pjesmom je obogatio župni zbor iz Supetra. Posebno je zanimljivo da su Svetište sa hodočasnicima pohodile i tri časne sestre iz reda Kćeri Božje ljubavi koje su u jednom dijelu svojeg redovničkog života služile i u Josipovu svetištu, a trenutno su na službi u Supetru: č.s. Blandina, č.s. Benjamina i č.s. Anica.

Don Toni Plenković propovijedao je o obezvrijeđenosti rada u današnjem vremenu i kulturi prolaznosti, dominantnoj filozofiji današnjeg života koja promiče ideju da je za sreću potrebno ukloniti križ. „Ali kršćanin ne smije kukati zbog toga. Temeljna zadaća kršćana je pokazati da je danas moguće drugačije, da je moguće snagom Božje riječi, snagom Duha Božjega, živjeti potpuno suprotno“ – naglasio je vlč. Plenković te pojasnio da su kršćani ljudi koji trebaju živjeti evanđeoske vrijednosti i tako stvarati drugačiji svijet, te dopustiti da ih Bog vodi u poniznosti i pretvara u živo Evanđelje te da iz odnosa s Božjom riječi stvaraju kulturu odgovornosti.



„Danas smo ovdje da izvučemo neki poticaj i ohrabrenje da nasuprot klimi samodostatnosti i egoizma kao kršćani stvaramo drugačiju klimu, da vratimo Boga u naše živote, da tražimo snagu potrebnu za suprotstavljanje svemu onome što nas od Njega i jedne od drugih odvaja. Svi smo mi misionari i svojim načinom života ljude ili vodimo Kristu ili ih tjeramo od Njega“ – misli su kojima je don Toni završio propovijed.

Kao što je i uobičajeno u Josipovim srijedama, na kraju svete mise uslijedilo je svjedočanstvo vjere. Ovu srijedu svjedočio je Tomislav Baran, fonetičar i poznati spiker HTV-a. Tomislav je i autor pjesme „Hvala redovnika“ koju je napisao na poticaj svoje supruge Tanje Baran s kojom je i pohodio Josipovo svetište.

Na pitanje rektora Sentea Zašto vjeruješ? Baran je odgovorio: "Na ovo pitanje mogu odgovoriti kao i na ono zašto dišem? Ili zašto živim? Zato što mi je to darovano. Niti sam tražio, niti sam pitao. Nisam ni znao za sebe kad me je Bog upisao u svoje dlanove. I kad me je odlučio usaditi u utrobu jedne žene prije 45 godina preko sjemena jednog čovjeka.

A kad me izvadio iz te utrobe, tada je u mene ubacio jedno drugo sjeme. Sjeme vjere. Koje daje ploda. Nekad više, nekad manje. Ali, od njega živim. I ja i moji bližnji. Kad ima za mene, ima i za njih. Kad ga meni uzmanjka, i oni to osjete na svojoj koži.

Osim što vjerujem, ja se i propitujem. I često zamaram i sebe i bližnje, a vjerujem i Boga. Ali, vjerojatno on tako hoće, da se ne uljuljam i ne uspavam. Jednako kao što hoće da shvatim da ne moram od njega dobiti baš sve, baš sada i baš ovdje.



Nema ljepšeg osjećaja nego kad naknadno Bogu zahvalim što mi u nekom trenutku nije ispunio neku moju molitvu ili želju za koju se poslije ispostavi da i nije bila baš nešto. Da je bolje ovako kako je Bog od prve htio, jer on me ipak najbolje zna. A moje je da mu se prepustim", kazao je Baran
 
U dijalogu između rektora Sentea uvijek se obrađuju dvije teme: vjera i Sveti Josip, glavni zaštitnih Hrvatske. Odgovarajući na tu drugu temu Tomislav je kazao: "Sveti Josip je, rečeno modernim rječnikom, ikona muškosti u najplemenitijem smislu te riječi. On je istoznačnica za sve lijepe osobine koje stoje iza pojma muškarac: ljubav – za svoju obitelj i Boga, hrabrost i odlučnost da prihvati neplaniranu situaciju u životu, plemenitost, odgovornost prema zadaći koju mu je Bog naumio – da mu odgaja i čuva Sina, poniznost i poslušnost prema Božjoj volji, i njegovo Da, neka bude kao i Marijino.

Sveti Josip kao rijetko tko s pravom zaslužuje izraz da je na sliku Božju" - rekao je Baran, te dodao da Hrvati trebaju čuvati svoj jezik i ponositi se što kao mali narod imaju tako bogat i raznolik jezik koji se razvija i živi – završio je Tomislav Baran te pročitao pjesmu „Hvala ti što čuvao si Boga“, posvećenu svetom Josipu.