Aktualnosti

Euharistijsko slavlje na Petu korizmenu nedjelju, 13. ožujka, kada je obilježen i Papin dan u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom katedrale i generalnim duhovnikom Križarske organizacije preč. Josipom Kuhtićem.

Osvrnuvši se u uvodu na slavlje Papina dana, biskup Šaško rekao je kako je to "spomen na onu večer, kada smo prije tri godine u ozračju molitvenoga iščekivanja vidjeli znak da je izabran novi nasljednik apostola Petra na katedri rimskih biskupa, a malo nakon toga saznali da je novi papa izabrao ime Franjo, te začuli njegove prve riječi u kojima je posebno zamolio da Crkva moli za njega. U svakome euharistijskom slavlju i u drugim molitvama diljem svijeta molimo za papu. Večeras to činimo s posebnim osjećajem, kao vjernici i narod koji je oduvijek čuvao tu snažnu vezu sa Svetim Ocem, svjesni da je u njegovoj službi vidljivost Krista na zemlji".

Podsjetio je kako proslavu Papina dana u Hrvatskoj naročito promiče Križarska organizacija te je pozdravio nazočne članove.

U homiliji biskup je istaknuo znakovitu podudarnost slavlja Papina dana s nedjeljom u kojoj tako snažno progovara milosrđe. Svaki papa u svome služenju Gospodinu i Crkvi ostavlja prepoznatljive naglaske i pečat osobnosti, zbog kojega ga je u određenome trenutku povijesti Duh Sveti izabrao da bi učvrstio svoju braću i sestre u vjeri, nadi i ljubavi.

Papa Franjo nije Crkvu samo uputio na milosrđe, nego ga je zasijao, pokazao važnost njegova naviještanja i svjedočenja te snagu i ljepotu njegovih plodova, rekao je biskup, te istaknuo kako bi papu Franju mogli zvati 'čovjekom čežnje za milosrđem'.

Naime, u njegovim riječima često se nalaze izražaji želje: O, kako bih volio… Među tim je željama svakako i Crkva milosrđa, duh milosrđa. U njemu vidi ne samo Crkvu, nego i život svijeta, društava i svakoga čovjeka. Milosrdna ljubav je govor u koji rado smješta svoj život i radosno ga koristi i nudi u svakome susretu, činilo se to zgodnim ili nezgodnim, rekao je biskup te nastavio "Radost i milosrđe prožimaju opsežnije dokumente njegova pontifikata, ali se isti titraj osjeti u svakome njegovom obraćanju, u poduzetim inicijativama, kao i u koracima koji slute i koji se usmjeravaju prema novim obzorima, dohvatljivima samo srcima koja su prožeta milosrđem. Iz Papine čežnje za milosrđem rođena je i Sveta godina milosrđa, koja je darovana ponajprije Crkvi.

Štoviše, u okolnostima dubokih promjena u našemu vremenu koje ostavljaju traga i na Crkvi, Crkva ju treba, jer treba snažnije zaživjeti kršćanska specifičnost: objava Isusa Krista kao Božjega milosrđa. Time je jasnije u kakvoga Boga vjerujemo, čija smo slika i koga trebamo nasljedovati i svjedočiti. To je pak u izravnoj suprotnosti sa sebičnošću koja gradi na ljudskoj samodostatnosti i na odmicanju od istine da je čovjeku-grešniku potrebno milosrđe Boga i bližnjih. Sebičan čovjek gradi kulturu sebičnosti koja nije sposobna izgraditi i živjeti zajedništvo; koja se zatvara vječnosti i koja je, ma koliko se nastojalo stvoriti drukčiji dojam, prepuštena beznađu".

Biskup Šaško istaknuo je i da je kršćanstvo u svojoj biti kultura Radosne vijesti i kultura milosrđa. "Možemo reći da je Crkva tijekom stoljeća za svako djelo tjelesnoga, odnosno duhovnoga milosrđa pronašla načina da iz obilja srca u pojedincima nastanu vjerodostojni sustavi, ustanove kojima je u središtu milosrdni Otac, vidljiv u Kristu i u kršćanima. I ne postoji nitko tko u bilo kojemu trenutku ili okolnostima ne bi mogao učiniti jedno od djela milosrđa; niti postoji čovjek koji ne bi trebao jedno od njih. Kao kršćani, sinovi i kćeri nebeskoga Oca, kao Crkva izrasla iz dobrote Boga koji ljubi, puni smo nade u Boga uskrsnuća". (IKA)