Aktualnosti

U subotu, 25. listopada 2014. u župi sv. Pavla u zagrebačkom naselju Retkovec vjernici su radosna i Bogu zahvalna srca prisustvovali nesvakidašnjem slavlju koje se rijetko događa. Naime, toga dana u zagrebačkoj katedrali za dijecezanske đakone su zaređena četvorica bogoslova, od kojih su dvojica upravo iz župe Retkovec. Iako su neki prisustvovali ređenju u katedrali, na večernjoj sv. misi mnogi, a posebno mladi, su željeli dočekati svoje đakone Dominika Glasnovića i Martina Krizmanića.

Misno slavlje je predvodio župnik Vinko Tomić, a uz nove đakone, u koncelebraciji su bila još dvojica svećenika podrijetlom iz Retkovca: Branimir Budinski, upravitelj župe Krista Kralja u Domaslovcu i Vladimir Kerečeni, župni vikar u župi sv. Blaža u Zagrebu. Pjevanje je predvodio župni zbor mladih „Damask“, koji broji više od 50 članova. Župnik Tomić je iskrenu čestitku uputio novim đakonima te pozvao vjernike na još predaniju molitvu za njih u godini koja prethodi njihovom svećeničkom ređenju.

Nakon što je đakon Martin po prvi puta pjevajući navijestio Evanđelje, đakon Dominik je po prvi puta propovijedao. Na početku je iskazao Bogu neizmjernu zahvalnost što i njemu „od danas pripada velika i odgovorna zadaća razlamati Riječ Božju i davati je ljudima“. Tumačeći potom Pavlovu poslanicu Efežanima o tome kako je „svakome dana milost po mjeri dara Kristova“, rekao je da „svatko ima svoju zadaću koju ostvaruje kroz poslanje koje mu je Krist dao, a svi zajedno rade na izgrađivanju Tijela Kristova“.

Važno je samo da „svatko u svom pozivu izgrađuje tijelo, i ne smije žaliti što nije poput onoga drugoga ili zamjerati drugome što nije kao on“. Govoreći pak o Evanđelju, upozorio je vjernike da ne osuđuju druge kao grešnike ako ih zahvati kakvo zlo, nego da prije pogledaju na svoje grijehe, suoče se s njima te se obrate. Propovijed je završio porukom: „Kad se obratimo od svojih grijeha, kad počnemo kao smokva davati plodove, cijela zajednica ima koristi od plodova. Time mi funkcioniramo kao dio Kristova Tijela jer smo ispunili zadaću koju nam je Bog povjerio – biti otac, majka, brat, sestra; biti liječnik, čistač, službenik; biti svećenik ili časna sestra. Svatko u svom poslanju donosi plodove za život vječni“.

„Slika za povijest“, mnogi su komentirali prizor kojem su svjedočili gledajući zajedništvo svojih svećenika na oltaru, koji su svi redom kao djeca i mladi aktivno bili uključeni u život svoje župe, ministriranjem, pjevanjem i (neki) sviranjem, te djelovanjem u zajednici mladih.

Teško je bilo ne sjetiti se prvog retkovačkog župnika mons. Željka Juraka, koji je umro prije šest godina, a kojemu su sva četvorica bili poput „duhovnih sinova“.

Prema Isusovoj riječi „ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod" (Iv 12,24), vjernici su se prisjetili kako je njihov župnik kroz četrdeset godina svake prve subote u mjesecu klečao pred kipom Majke Božje i predvodio krunicu za duhovna zvanja u svojoj župi.

Dok je dočekao nekoliko ženskih redovničkih zvanja, nije doživio ni jedno đakonsko ređenje, a za čim je žarko čeznuo. Prvi đakon, Branimir Budinski, zaređen je nakon 44 godine postojanja župe, a samo dva mjeseca nakon smrti župnika Juraka. Tri godine kasnije Mladu Misu je slavio Vladimir Kerečeni. A iduće godine, kad župa obilježava pedeset godina svog postojanja, u župi će se slaviti dva mladomisnička slavlja.

Proslava đakonskog ređenja nastavljena je nakon sv. mise u župnoj kući u dvorani posvećenoj župniku Juraku, uz glazbu, pjesmu i radost prisutnih članova župne zajednice.