Aktualnosti

Drugog dana trodnevnice uoči proslave župne svetkovine sv. Franje Ksaverskog na karlovačkoj Švarči, nastavljena je duhovna obnova koju predvodi vlč. Ivica Budinšćak.

I ovog je puta duhovna obnova počela sakramentom ispovijedi i molitvom krunice, a središnji događaj je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio i propovijedao vlč. Budinšćak, u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Dujom Kurtovićem. 

U svojoj je homiliji vlč. Budinšćak pozvao vjernike na razmišljanje o putu svetosti, a onda je izložio svoj model shvaćanja Isusovih učenika s posebnim naglaskom na apostolu Ivanu i sv. Pavlu, učenicima Božje ljubavi. Govoreći o putu svetosti usporedio je Kristovog učenika koji jest i živi u svijetu, ali nije od svijeta. Kršćanin proučava svijet, ali ne uči od svijeta, svijet mu nije glavni cilj njegova življenja.  



Kršćanin se ne prilagođava svjetskom mentalitetu, nego ga mijenja na bolje i ne bježi iz svijeta, nego ga osvaja za Krista i ljubav Božju – rekao je vlč. Budinšćak. U nastavku homilije istaknuo je primjer apostola Ivana: „Ivan je bio ljubljeni učenik Isusov i vrlo je mlad stupio u Isusovu službu. Isus mu je bio jedina ljubav jer nije imao svoju obitelj. Bio je vjeran Isusu do kraja i ustrajao je u Isusovom nauku i ljubavi do smrti.“

Postavlja se pitanje koju poruku možemo izvući iz ovoga?  

Vlč. Budinšćak je zaključio da postoje tri vrline koje nas čine miljenicima Božjim, a to su:

1. Isus i nama mora biti jedina istinska ljubav.
2. Trebamo imati veliku, radosnu i povjerljivu ljubav prema Majci Mariji.
3. Trebamo uvijek biti ustrajni do kraja kada je riječ o Božjoj stvari.

Govoreći o sv. Pavlu, vlč. Budinšćak je kazao kako obraćenje sv. Pavla ostaje nenadmašivi model Božjeg zahvata u čovjekov život. On bježi od Krista, ali ga On kao vječni lovac prati i u jednom ga trenutku pogodi svojom milošću. Dakle, Bog ulazi u svaki život, možda ne uvijek dramatično kao kod Pavla, ali sigurno da je inicijativa bila njegova. On nas je uhvatio u mrežu svoje milosti, čitavu vječnost ćemo se diviti njegovoj velikoj ljubavi;  tajni našega izabranja – naglasio je.

Zaključujući svoju homiliju, vlč. Budinšćak je usporedio Pavlove kreposti i slabosti, te ih povezao s našom konkretnom stvarnošću. „Pavao je bio niskoga rasta, ali imao je velike snove. Svatko je od nas u nekom smislu niskoga rasta, nedonošče, nezreo, neadekvatan, nedostojan, ali trebamo uvijek biti ponosni na ono što jesmo. Pavao je pao, ali je i ustao. Svatko je od nas pao ne jedanput, nego mnogo puta, ali Kristova ljubav je veća od svih naših grijeha, zato idimo za glasom koji nas zove.



Pavao je bio svadljive naravi, možda nemoguć kao čovjek, po nekima ženomrzac, ali je ipak, znao tepati svojim vjernicima poput majke, plakati s onima koji plaču, svakome postati sve da bi sve spasio.

Svatko je od nas nesavršen, nemoguć na nekom području života, ali naučimo od svetoga Pavla iskoristiti te mane kako bismo mogli bolje razumjeti one s kojima živimo zajedno, za koje smo odgovorni, da svima budemo sve.“