Kardinalova homilija na đakonskom ređenju

3.10.2020.



 Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na đakonskom ređenju

Crkva bl. Alojzija Stepinca na otvorenom, u Mariji Bistrici, 3. listopada 2020. godine.

Liturgijska čitanja: Fil 2, 1-5; Iv 17, 1-11
 
Dragi ređenici, draga braćo i sestre!
           
1. Današnji dan, 3. listopada, duboko je upisan u memoriju hrvatskoga naroda, jer nas je prije 22 godine ovdje sabrao sveti papa Ivan Pavao II. te u Mariji Bistrici apostolskom vlašću Crkvi i svijetu poručio: »Dopuštamo da se časni sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim«. Taj proglas Petrova nasljednika na Rimskoj apostolskoj stolici i Isusova namjesnika na zemlji povijesni je međaš ne samo u odnosu na svetost osobe zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, nego je, kako reče sam sveti Ivan Pavao II., poseban razlog utjehe za sve nas.

Naglasio je sveti Papa da je to povijesni događaj ne samo u životu Crkve već i hrvatske nacije, jer se podnijevši u svojem tijelu i duhu okrutnosti komunističkog sustava jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve tim činom povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva (usp. Govor u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine). Stoga dragi ređenici, draga braćo i sestre u zajedništvu vjere, u ovom svetom obredu pred očima Presvete Bogorodice Marije molimo i poseban zagovor blaženoga Alojzija.
 
2. Dragi kandidati, nakon što vas je prečasni Rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu predstavio Nadbiskupu i okupljenom Božjem narodu te jamčio da vas kršćanski puk koji je pitan i odgovorne osobe vaše formacije smatraju dostojnima, zaključio sam dijalog riječima: S pomoću Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista ovu našu braću izabiremo za red đakonata. Te riječi u crkvi blaženog Alojzija Stepinca na otvorenom u Mariji Bistrici za vas sada predstavljaju otajstvo poziva. S vama se radujem što ste prihvatili Božji poziv i svoje živote spremno položili u ruke Božje. S posebnom zahvalnošću pozdravljam vaše drage roditelje, braću i sestre, rodbinu, prijatelje i znance. Pozdravljam sve poglavare i odgojitelje, dijecezanske i redovničke, gospodu profesore i sve koji su naše kandidate brižnom ljubavlju pratili na putu formacije. Pozdravljam naše biskupe, župnike ređenika, sve svećenike i redovnike, đakone, sestre redovnice, bogoslove, sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice te sve vas nazočne koji ste došli podijeliti radost s našim ređenicima u trenutku kad postaju posvećeni službenici Crkve.
 
3. Evanđelje današnjeg slavlja predstavlja početak Isusove velikosvećeničke molitve neposredno prije nego što je prinio žrtvu na križu za naše grijehe.

Naviještena Radosna vijest govori o odnosu, pripadnosti, jedinstvu Isusa i Oca nebeskoga te našem pozivu na zajedništvo s Bogom. Tu povezanost, to biti jedno kao i mi: Otac i Sin, Isus daruje svojim učenicima, jer i mi, vjerujući u Krista, pripadamo Ocu. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade. I kao što su Isus i Otac jedno i mi smo pozvani biti jedno; da budu jedno kao i mi, kaže Isus.

Današnje nam Evanđelje govori i o životu vječnom. U ovom slučaju potrebno je naglasiti da se ne misli u prvom redu o životu bez kraja, kako to obično mi shvaćamo. Ovdje je naglasak na upoznavanju Boga. A ovo je život vječni da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga i koga si poslao – Isusa Krista. Naime, biblijska spoznaja nije prvotno intelektualni čin, teoretsko shvaćanje, nego iskustvo. Imati život vječni znači posjedovati iskustvo Boga u svom životu. Isus jako želi da i mi imamo to iskustvo.

4. Isusova molitva počinje zazivom: Oče, proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe. Taj zaziv, to proslaviti nema nikakve povezanosti s moći, ugledom, ljudskom veličinom, uspjehom. Naime, Isus više puta naglašava svojim učenicima da je istinska slava služiti, zauzeti posljednje mjesto, davati se bez uzvrata, dapače dati život za druge. Božja slava objavljuje ljudima Boga. Bog Isusa Krista objavljuje se u svakom poniznom i jednostavnom činu ljubavi, jer On sam je ljubav i poniznost. On se dakle ne objavljuje u bogatstvu, moći, u gospodarenju, nego u znaku besplatnosti, približavanja i spuštanja tražeći posljednjega, potrebnoga i napuštenoga.

Slava o kojoj govori Isus na drugom mjestu u Evanđelju nalazi svoj izričaj u piti čašu koju ću ja piti, to jest u križu i u pozivu da onaj među učenicima koji želi biti najveći neka bude svima poslužitelj (usp. Mt 20,22-28). U odlučnom trenutku svoga života, neposredno prije Muke na križu, Isus očituje želju da potpuno objavi svoga Oca. To je učinio na križu. Stoga je križ najveće i cjelovito bogojavljenje. Križ je paradoksalno mjesto na kojem u svoj jasnoći sja istinsko Lice Božje. Mi ne bismo mogli upoznati Boga Oca da nam ga Isus nije objavio u svojoj Muci i to na križu.

5. Dragi vjernici, ljudska slava unosi podjele; udaljuje nas od Boga, ali i ljude jedne od drugih. Nismo li svjedoci neprestane borbe za moć, traženja mjestâ ljudske slave u svim sferama života. Božja nas slava, naprotiv povezuje s Bogom i međusobno.

Isusova velikosvećenička molitva zaključno izriče jedinu želju: darovati ljudima život vječni, to jest: usmjeravati ljude da vjeruju Bogu, da izabiru Boga, da pripadaju Bogu i da slijedeći Isusa postanu blizi jedni drugima; da budu jedno: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao da budu jedno kao i mi.

Ovaj nam evanđeoski odlomak govori o spoznaji Boga, o jedinstvu s Bogom i o međusobnom zajedništvu. Govori nam o vječnom životu. Govori nam o slavi i križu.
 
6. Dragi ređenici, što Isus tim evanđeljem poručuje vama danas? Ključ evanđeoskog razumijevanja je u tome da je slava u Božjim očima sinonim za služenje, za jednostavne znakove ljubavi, davanja, besplatnosti. Đakonat nije za vas samo jedna etapa, stepenica do prezbiterata.

Da bi netko bio istinski prezbiter, nužno je da bude istinski đakon, to jest služitelj, osoba koja daje samu sebe, besplatno, bez da išta traži zauzvrat. Đakonat nije služenje podređeno svećeništvu, nego jest i ostaje sastavni dio svećeništva. Ovo što danas postajete treba obilježiti sav vaš život. Djakonija je besplatno služenje i trajno ostaje sastavni dio svećeničkoga identiteta.

Đakonsko ređenje vas sakramentalno povezuje s Kristom koji daruje svoj život sve do smrti na križu. Naime, samo u ljubavi koja crpi svoju milosnu snagu u Isusovu križu istinska je kršćanska slava. U tu ste ljubav pozvani uranjati, usvajati je čitavog života, da bi vas oblikovala. »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2,5), poručuje vam sveti Pavao.

Dragi ređenici, ukorijenjeni u Krista moći ćete živjeti ono što danas postajete. Stoga rastite u prijateljstvu s Gospodinom, po Njegovoj Riječi, Euharistiji, redovitoj ispovijedi, čuvajući i razvijajući duh molitve, moleći Časoslov, osobno, za Božji narod i kad god je moguće zajedno s Božjim narodom, dapače za čitav svijet. Neka se vaš život, koji ćete živjeti u celibatu, sve više ukorjenjuje u Krista i jača dnevnom molitvom koja će biti snaga vaše pastoralne ljubavi.

A vama, draga braćo i sestre, vašoj ljubavi i vašim molitvama, preporučujem ovu našu braću koja sada primaju red đakonata. Amen

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr