Prije točno 90 godina osnovan je prvi biskupijski Caritas u Hrvatskoj – Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Što je potaknulo njegov osnutak? Koliko su se potrebe za ovakvom pomoći mijenjale kroz protekla desetljeća? O tim i drugim pitanjima u HKR-ovoj emisiji Argumenti 19. listopada govorili su: s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, dr. sc. Romana Galić, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom i mons. Zlatko Koren, predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Podsjećajući na same početke djelovanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s. Jelena je pojasnila: “Potrebno se vratiti u 1931. godinu kada nadbiskup Bauer šalje okružnicu svećenicima za osnivanje karitativnih udruga. Kasnije se to djelovanje proširilo na cijelu nadbiskupiju, te je nadbiskup izdao dekret, a vodstvo povjerio mladom svećeniku Alojziju Stepincu.”
“Važno je biti odgovoran prema svakom centu, odnosno prema svakom daru koji je netko darovao za ljude u različitim poteškoćama. Caritas ne hrabri nečiju lijenost, nego bi i primatelj pomoći trebao stasati kako bi i on jednog dana mogao pomagati potrebitima”, poručio je mons. Koren.
“Radi se o djelovanju koje se treba živjeti svakoga dana. Crkve nema bez Caritasa i on počiva na evanđeoskim poticajima”, naglasio je. “Evanđelje je nadahnuće karitativnog djelovanja”, nastavio je.
Kroz proteklih 90 godina mijenjao se oblik pomoći, s obzirom na promjenu društvenih okolnosti, objasnila je s. Jelena Lončar.
Na tom tragu istaknula je: “U jednom trenutku oduzeta je sva imovina. U komunizmu Caritas je djelovao u ilegali, u Domovinskom ratu pomagalo se izbjeglicama i mnogima koji su stradali, a zadnjih se godina pronalaze novi siromasi i potrebni.”
Govoreći o uzrocima siromaštva, gđa Galić objasnila je da su u proteklih 20 godina mnoge mjere bile usmjerene prema suzbijanju začaranog kruga siromaštva. “Migracije, ratovi, gubitak posla, nezaposlenost, samo su neki od uzroka siromaštva”, poručila je.
“Važno je prepoznati ga, te na tome kontinuirano raditi”, zaključila je.
“Novi oblici siromaštva opasniji su od materijalne oskudice. Nije li pomalo nespretno da danas netko može reći da mu je jedini prijatelj kućni ljubimac?”, poručio je mons. Koren.
Nadovezujući se na nove oblike siromaštva, s. Jelena objasnila je da se osnovne potrepštine mogu osigurati svima, ali da veliki problem predstavlja osamljenost mnogih. “Osnovno možemo osigurati svima, ali puno puta ljudi govore da su osamljeni. Razlozi su razni – tempo života, radne aktivnosti, što nije dobro”.
Dr. sc. Galić, nadovezujući se na ovu temu nadodala je kako je osama najviše prisutna kod osoba starije životne dobi.
Među siromašnima, mnogi koji se obraćaju za pomoć proživljavaju sram zbog neimaštine.
“Brojni su oni koji su u potrebi, ali govore da ima potrebnijih, a to su situacije koje nas posebno potresu”, poručila je s. Jelena.
Na tom tragu, gosti emisije su se složili i zaključili: “Svaki čovjek koji se obraća za pomoć ima dostojanstvo i treba mu pristupiti s empatijom. Tko želi nađe načina, a tko ne – opravdanje.
