HR
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodio je u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim i više od sto svećenika te okupljenim vjernicima na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, 16. lipnja 2012. godine, svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u kojem je za svećenike zaredio četrnaestoricu dijecezanskih i redovničkih kandidata.
Za svećenike Zagrebačke nadbiskupije zaređeni su Renato Belčić iz Župe Tijela Kristova – Zagreb-Sopot, Kristijan Gatarić iz Župe Pohoda Blažene Djevice Marije – Mahično, Damir Ivanek iz Župe Svete Jelene Križarice – Zabok, Tomislav Kasić iz Župe Svete Barbare – Velika Mlaka, Vladimir Kerečeni iz Župe Svetog Pavla Apostola – Zagreb – Retkovec, Tomislav Krajačić iz Župe Svete Jelene Križarice – Zabok, Mirko Matasović iz Župe Svetog Ilije Proroka – Velika Kopanica i Nikola Platužić iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Marija Bistrica.
Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređen je Klaudio Milohanović, OFM iz Župe sv. Ivana Krstitelja, Sveti Ivan od Šterne.
Za Provinciju franjevaca trećoredaca glagoljaša zaređeni su fra Kristijan Kovačević, TOR iz Župe Svetog Franje Asiškog – Rumboci - Rama (BiH), fra Marko Neretljak, TOR iz Župe Uznesenja Marijina – Tolisa (BiH) i fra Tomislav Vrsaljko, TOR iz Župe Svetog Ivana Krstitelja – Zadar.
Za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca zaređen je fra Željko Klarić, OFMConv iz Župe Svetog Ivana Krstitelja – Podmilačje (BiH) te za Hrvatsku salezijansku provinciju sv. Ivana Bosca, Goran Antunović, SDB iz Župe sv. Josipa, Zavidovići (BiH).
Katedrala, 16. lipnja 2012.
Čitanja: Dj 1,12-14; Iv 19,25-27.
Draga braćo i sestre!
1. S velikom radošću pozdravljam sve vas, predraga braćo i sestre, okupljene u našoj prvostolnici. Pozdravljam oce biskupe, braću prezbitere, dijecezanske i redovničke, časne đakone, poštovane sestre redovnice, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, svekoliki Božji narod okupljen u ovom Slavlju.
Posebno pozdravljam vas, dragi ređenici, vaše roditelje, braću i sestre, rodbinu i prijatelje, bogoslovske i redovničke poglavare, odgojitelje i profesore, župnike naših ređenika te njihove župne i redovničke zajednice, kao i sve koji su naše ređenike pratili na putu do svećeništva. Dragi ređenici, u ovom trenutku mislite i na posebnu blizinu mnogih jednostavnih i poniznih ljudi, djece i mladih, klauzurnih redovnica, bolesnih i starijih osoba, koji za vas prinose najdragocjeniji dar, svoju molitvu, bezazlenost i patnju.
2. Ovogodišnje prezbitersko ređenje u zagrebačkoj Crkvi pada u subotu, kada u liturgiji slavimo Bezgrešno Srce Blažene Djevice Marije. Stoga želim da se, polazeći od naviještene Riječi Božje, kratko zaustavimo na razmatranju o povezanosti između Marije i svećeništva. Ta je povezanost duboko utemeljena u otajstvu Utjelovljenja. Bogu, koji je odlučio postati čovjekom u svom Sinu, bio je potreban pristanak Marijin. Bog je u svojoj nedokučivoj providnosti htio biti ovisan o slobodnoj odluci svojega stvorenja. Učinio se ovisnim od Marijinog odgovora: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38).
Mogli bismo reći da se po Marijinom »da« otvaraju vrata kroz koja je Bog ušao u svijet postavši čovjekom. Po tome je Blažena Djevica duboko uključena u otajstvo Utjelovljenja, u otajstvo našega spasenja. Utjelovljenje Sina Božjega od početka je usmjereno prema potpunom daru koji je dovršen na križu, po kojem je Sin čovječji postao kruhom za život svijeta. Stoga žrtva na križu, svećeništvo i Utjelovljenje idu zajedno, a Marija je duboko uključena u taj spasonosni naum Božji.
3. U današnjem Evanđelju Isus na križu, prije nego što »preda duh« usmjerava pogled na svoju Majku i »učenika kojega je ljubio« te kaže Mariji: »Evo ti sina!«, a učeniku: »Evo ti majke!« Evanđelje kaže da od toga časa učenik uze Isusovu Majku k sebi. Učenik koga je Isus ljubio određena je osoba, ali u Evanđelju on znači puno više. On je slika, on predstavlja sve Isusove ljubljene učenike, sve osobe koje su od Isusa pozvane da bi bile »ljubljeni učenik«, što tim više znači za Isusove svećenike.
Učenik je Mariju uzeo k sebi, u zajedništvo života. Draga braćo svećenici, dragi ređenici, postoji neka unutarnja povezanost između Isusove Majke i Isusovih svećenika. Marija svećenike posebno ljubi zbog dva razloga: jer se suobličuju Isusu, vrhovnoj ljubavi njezinog Srca, i jer su i sâmi poput Marije zauzeti poslanjem da Krista donose svijetu. Zbog sakramentalnog suobličenja Isusu, Sinu Božjem i Sinu Marijinu, svaki se svećenik može i treba osjećati uistinu ljubljenim sinom Blažene Djevice Marije, Majke Isusove i Majke naše.
4. Koncil kaže da prezbiteri trebaju u Mariji gledati savršeni uzor vlastite egzistencije te su pozvani nju, »Majku Vrhovnoga i Vječnoga Svećenika, Kraljicu apostolâ i zaštitnicu svoje službe, sinovskom odanošću i štovanjem častiti i ljubiti« (PO 18). Marijina prisutnost i primjer trajno pozivaju svećenike na vjernost posvećenju i poslanju koje su primili od Duha Svetoga. Svećenici »divan uzor takve poučljivosti uvijek nalaze u Blaženoj Djevici Mariji, koja je vođena Duhom Svetim, svu sebe posvetila otajstvu ljudskoga otkupljenja« (PO 18).
Naime, »svaki vid svećeničke izgradnje može se primijeniti na Mariju kao na ljudsku osobu koja je bolje od svih drugih odgovorila Božjem pozivu, koja je postala službenica i učenica Riječi da bi u svom srcu i tijelu začela Riječ tijelom postalu da je daruje čovječanstvu« (Pastores dabo vobis, 82).
5. Prema blaženom Ivanu Pavlu II., u našem ministerijalnom svećeništvu postoji predivna dimenzija blizine Majke Kristove. Marija je Majka svećenika... a svi mi, na stanovit smo način, među prvima koji imaju pravo u njoj vidjeti svoju Majku (Pismo svećenicima, Veliki četvrtak 1988.). Ta blizina između Marije i svećenika prepoznaje se u svećeničkom poslanju. Kao Marija i svećenici su pozvani donositi Isusa u svijet. Ta se blizina prepoznaje i u trenutku samog ređenja koje nas posebno povezuje s Marijinim stavom u času Navještenja. I vi ste, dragi ređenici, malo prije, kad ste bili po imenu prozvani, poput Marije odgovorili: Evo me! I Isus je, ulazeći u svijet, rekao: »Evo dolazim, vršiti, Bože, volju tvoju« (Heb 10,7).
Uskoro ćete, dragi ređenici, na biskupovo pitanje, koje se postavlja u Obredu ređenja prezbitera, a koje glasi: Hoćete li se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji je sebe kao čistu žrtvu prinio za nas Ocu te se s njime i vi posvećivati Bogu za spasenje ljudi?, odgovoriti: Hoću, s Božjom pomoću. Svećenik se, naime, na jedinstven način uključuje u otajstvo Kristove žrtve, on djeluje »in persona Christi«, da bi se nastavilo Kristovo spasenjsko poslanje. To od svećenika traži da bude »danomice sve tješnje povezan s Kristom« i da život svoj suobličuje otajstvu križa Gospodnjega. Svećeniku je potrebna svakodnevna povezanost s Marijom u molitvi kako bi mogao iz dana u dan radosno ponavljati riječi i obećanje dano na ređenju: »Evo me!« i »Hoću, s Božjom pomoću« te na taj način raspirivati milost primljenu polaganjem biskupovih ruku.
6. Dragi ređenici, Presveta Bogorodica Marija je na divan način slava svećenika. Na njezinom se licu odražava ljepota lica njezinog Sina koji svakog dana, po Euharistiji i po rukama svećenika, dolazi ususret svom narodu. Povjeravam vas zagovoru Majke Isusove i Majke svećenika te zagovoru našega blaženika i velikog Marijinog štovatelja Alojzija Stepinca. Neka vas oni štite na vašem putu da bi u vama rasla snaga vaša po Bogu našemu.
Crkva vas Božja prima s velikom radošću. Ona danas zahvaljuje za vaš DA Bogu, za vaše potpuno i definitivno predanje u Božje ruke. Neka Gospodin blagoslovi to vaše predanje i svećeničku službu. Amen.
