Aktualnosti

Ovogodišnje vazmeno bdijenje u župi svete Anastazije mučenice u Samoboru bilo je posebno svečano. Župu je pohodio te predvodio obrede vazmenog bdijenja pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. Liturgija vazmenog bdijenja započela je ispred crkve paljenjem i blagoslovom ognja, a zatim paljenjem i unošenjem uskrsne svijeće. Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je đakon Alen Vrbek.



Tijekom Službe riječi Božju riječ okupljenim vjernicima navijestili su članovi biblijske skupine. U homiliji, biskup Šaško je, podsjećajući na tri žene koje su došle na Isusov grob pomazati tijelo, istaknuo: „…Niti jedna sa sobom nije ponijela spremnost kojom bi otpjevala melodiju Aleluja, nego se pitaju tko će im otkotrljati kamen. U tome pitanju zacijelo nije bila vidljiva nada novoga života, nego samo zadnja počast pred stvarnošću smrti. Sve što su do tada vidjele, bilo je očito; toliko očito da je dušu ispraznilo od očekivanja i od nade. To nam je poznato: srca zatvorena kamenjem; naši grijesi, naše predrasude, navike, naša površnost, naša sebičnost…pečat su na našim srcima; nepropusna odijela za rosu milosti. Pa ipak, večerašnje slavlje, Duh koji oživljuje, prodire kroz najtvrđu stijenu našega umiranja. Pred teretom koji izgleda prevelik za naše snage, nismo prepušteni samo svojim snagama. Štoviše, ne možemo ga maknuti sami. To može samo Gospodin.“



Završio je riječima koje bude uskrsnu nadu i vjeru: „Kao što je pred nama, u neosvijetljenu crkvu večeras ušlo uskrsno svjetlo ove svijeće koja gori na početku našega života u vjeri i na završetku zemaljskoga hodočašća, Isus je uvijek pred nama – svjetlom. A da bi se to svjetlo vidjelo, važno je priznati tamu, prepoznati ju i prinijeti Bogu. Isus je svojim svjetlom uvijek pred nama. Ove noći to govorimo čestitajući jedni drugima, prepoznajući i u najvećoj bijedi Kristov miomiris, čovjeka koji 'ne živi sebi, već njemu koji za nas umrije i uskrsnu'. A gdje to živimo? U svojoj Galileji: tamo gdje nas je Isus pogledao i zavolio, u redovitosti u kojoj poput apostola susrećemo bližnje, svoje teškoće, prijatelje i neprijatelje, da bismo ga prepoznavali i svaki susret živjeli kao iskustvo uskrsnuća. Stati na prag Galileje osvijetljen svjetlom novoga života omogućuje vidjeti i živjeti vječnost u zemaljskoj prolaznosti.“ 



Na kraju liturgije, domaći župnik preč. Davor Štuljan, uz zahvale svima koji su sudjelovali u vazmenom bdijenju, pohvalio je i sve koji su tijekom korizme sudjelovali u akcijama župnog Caritasa te su tako njegovi volonteri mogli podijeliti župljanima u potrebi blagdanske pakete. Slavlje su pjevanjem uveličali zbor mladih „Ignis“ i mješoviti zbor pod ravnanjem Ivana Gajšaka i Darka Novosela.