Aktualnosti

Središnje ekumensko slavlje 34. ekumenskog hoda zagrebačkim crkvama u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u nedjelju 21. siječnja u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije na Dolcu u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
„Zahvaljujemo Gospodinu koji nas sabire i koji po nama djeluje. U Molitvenome tjednu mogu se nametnuti neke teme koje ističu zapreke, a da pritom zanemarimo darove koji su vidljivi, kojima se radujemo, jer u njima čitamo Božju prisutnost i snagu njegove desnice koja daje sigurnost, koja nas vodi i blagoslivlje", rekao je uvodno biskup Šaško te posebno pozdravio okupljene službenike i predstavnike kršćanskih zajednica „koji osjećaju poticaj Božjega Duha i na njega odgovaraju ponajprije usrdnom molitvom".

Podsjetio je kako su ove godine kršćani s Kariba pripremili smjernice za Molitvenu osminu, stavljajući naglasak na slobodu od raznih oblika ropstva. „Biblija sve do danas ohrabruje vjernike na Karibima da se bore za ljudsko dostojanstvo i bolje uvjete života. Kada s naših ruku spadnu okovi ropstva, u obitelji čovječanstva izrasta novi savez ljubavi i zajedništva, koji izražava jedinstvo za koje mole naše Crkve, a istinsku slobodu daje Bog koji traži put do našega srca", pojasnio je. Nakon zaziva Duha Svetoga uslijedila je „Molitva pomirenja" tijekom koje su predstavnici Katoličke, Pravoslavne i Baptističke Crkve simbolično nakon zaziva ispuštali lance. Po naviještenoj Riječi Božjoj, biskup Šaško izrekao je homiliju.

Posebno se usredotočujući na geslo ovogodišnje Molitvene osmine, preuzeto iz Knjige Izlaska, o Božjoj desnici, biskup je uputio na naglašenost dodira „dodira slobode, nade i života", jer nastavio je „premda kao sliku pred sobom imamo jedan dio tijela (ruku), u središtu je Božji Duh: Božja desnica je njegova Snaga, njegov Duh koji rastvara more, pobjeđuje neprijatelje. Ali u svemu je posebno snažna slika povezanosti daha i ruke. Njegova desnica ulijeva strah, ali jednako tako njegova ruka gradi Boravište i daje živjeti".

Nadovezujući na to razmišljanje o odlomku iz Markova evanđelja, biskup Šaško istaknuo je kako tu osim puno dodira pogledima i riječima, postoje dva ključna dodira: dodir bolesnice koja krvari i koja dodiruje Isusovu odjeću te dodir Isusa koji umrlo dijete prima za ruku uz zapovjednu riječ. „To su Zakonom zabranjeni, ali su dodiri kojima Isus vraća u život. Prva je spasonosna 'tangenta', dodirnica, koja je očitovala vjeru izmučene žene i njenu nadu u iščekivanju ljubavi. Dodir koji polazi od čovjekove čežnje, pružene ruke prema Bogu u nevolji i strah koji ju je prožeo, jer je 'onečistila' Isusa i taj 'grijeh' ispovijeda. Ali Isus čuvši tu ispovijed, osjeća dodir njene vjere, čuje dodir cijeloga njenog bića. Drugi je dodir Kristove ljubavi koji polazi od Boga, od njegove sućuti koja ne samo da uključuje ponovno u zajedništvo, nego – dokidanjem granice milosrđem – ide onkraj zamislivoga. Očituje svetost milosrđa koja dokida grijeh i svaku nečistoću. U Evanđelju se osjeća blagost; nema žurbe. Bog ima svoje vrijeme, a Isusovo posezanje rukom nije nasilno, grabežljivo, nego mirno. Vraćajući djevojčicu u život Isus ju budi u svojoj Prisutnosti", pojasnio je.

Biskup Šaško istaknuo je kako se cijela povijest Boga i čovjeka može izraziti dodirom. „Isus dopušta da ga dotiču grešnici, bolesni, učenici, mnoštvo; on sam dodiruje gubave, slijepe, gluhe i nijeme; blagoslovno dotiče djecu i polaže na njih ruke", rekao je biskup te podsjetio kako „Isusa ne možemo susresti u punini, ako ne primjećujemo snagu dodira, to dragocjeno iskustvo uvijek uzajamne komunikacije. Doticaj, dodir nosi temeljni smisao; on je prvo očitovanje svakoga od nas".

Molitva za jedinstvo kršćana molitva je za dodirom Božje ruke, njegove desnice, Duha koji jača vjeru, učvršćuje nadu i obogaćuje maštovitost ljubavi. Jedinstvo kršćana poseban je izazov u Europi, u kojoj ima toliko velikih pitanja na koja naša podjela ne može dati odgovore. I usudimo se prepoznavati da su teškoće s kojima se susrećemo Božji dar da vidimo na što smo pozvani i što trebamo činiti, rekao je biskup te nastavio: „Premda je riječ 'ruka' izišla iz mode, pa je 'manualnost' postala odbojna, a puno je prihvatljivije ono što označuje 'prst', odnosno 'digitalnost', kao da smo prešli od širine dodira na suženost dodira, digitalnoga, po tipkovnicama i po raznim zaslonima (touch screen). A onda otkrijemo da smo jedni od drugih sve dalje. Zato je kršćanstvo danas ponovno proročko, jer ustraje na tjelesnosti, na vrijednosti tjelesne blizine, ne zaboravljajući da je i molitva poseban dodir".

Bog nas poziva da ga naučimo dotaknuti, posebice u zajedništvu braće i sestara, u molitvi za susrete koji otvaraju širinu i razmiču ono što nam sprečava put do radosti. I večeras ćemo u molitvi jedni drugima pružiti ruku, dodirnuti živote, bez straha i bez prokazivanja prstom, jer je to put da osjetimo Božji dodir koji nas mijenja, preobražava ljubavlju u Kristovoj slobodi. Večeras je s nama isti Božji Dah koji pokreće, po kojemu smo pripadni Bogu. Toliko puta i u svojoj čežnji za jedinstvom kršćana osjećamo nemoć, ali se radujemo Duhu koji potpomaže našu nemoć, da naš dodir po vjeri bude prepoznatljiv među tisućama drugih: da ne budemo vođeni drugim razlozima, privučeni drugim ciljevima zarobljeni i neslobodni. Iskreno molimo da taj Božji dodir sve nas kršćane vodi tom istom Božjom desnicom, rekao je biskup Šaško.

Uime Srpske pravoslavne Crkve okupljenima se obratio ravnatelj Srpske pravoslavne gimnazije „Katarina Kantakuzina Branković" protojerej stavrofor Slobodan Lalić. Uputio je na znakovitost gesla osmine, ali i na znakovitost ovih dana „koji početkom godine u srcima svih nas bude nadu i unose posebnu radost, radost Crkve, radost jedinstva kršćana". Osvrćući se na riječ „desnica" iz gesla, istaknuo je „da nas to uvijek asocira na snagu, na moć, na silu, no čitajući evanđelje vidimo da se snaga Božja očituje ne u sili, već ponajprije u smirenju i služenju". Podsjetio je kako i simbol rođenja Kristova, betlehemska spilja i slama na kojoj se Krist rađa potvrđuje „da je Bog postao čovjekom, da je došao s neba na zemlju, da je unizio sebe da bi čovjeka uzvisio. Upravo takvim obličjem Gospodin nam je pokazao svoju snagu, jer kako kaže apostol Pavao 'slava se Gospodnja u nemoći pokazuje'. Stoga smo i mi pozvani snagu koju smo dobili od Boga svjedočiti u svakodnevnom životu i to smirenjem, služenjem, skrušenošću i onom žrtvenom ljubavlju koju je Krist pokazao i svojom žrtvom na križu".

Tajnik Saveza baptističkih Crkava u RH Željko Mraz rekao je „da je Bog u Isusu Kristu susreo svakoga od nas". I geslo ovogodišnje osmine koju su pripremili kršćani s Kariba govori o Bogu koji djeluje po našim životima, i Bogu koji djeluje i danas. Upravo geslo Molitvene osmine govori nam da nas vodi desnica Gospodnja, da nam pruža nadu i ozdravljenje, rekao je Mraz. U kontekstu pak mjesta ovoga slavlja, crkve Pohoda BDM, rekao je „poznato je da katolici i protestanti imaju različito mišljenje o štovanju Marije, ali ono što nam je zajedničko je, da je Marija uzor i model vjernice, učenice Gospodinove. Ona je prihvatila Božji poziv bez obzira na posljedice. Po njezinu primjeru i mi smo pozvani na molitvu za jedinstvu kršćana ma koliko to izgledalo teško, besmisleno, bez pomaka. Pozvani smo biti ustrajni na tom putu, jer je to volja Gospodnja za svakog kršćanina. U konačnici Isus je molio da svi budu jedno da bi svijet vjerovao".

Uime Makedonske pravoslavne crkvene općine sv. Zlata Meglenska pozdrave protojereja Kirka Velinskog prenio je dr. Petar Mitrikeski. U ovoj prigodi kao jedan od vidova ekumenskoga djelovanja, istaknuo je kako zahvaljujući Katoličkoj Crkvi vjernici Makedonske pravoslavne Crkve u Zagrebu već dvadesetak godina imaju liturgiju u kapeli Sv. Roka.

Premda među nama ima razlika, Gospodin nam je rekao „ljubite jedni druge", jer po tome će vas poznati da ste moji, rekao je te također prenio pozdrav o. Emila Angelova iz Bugarske pravoslavne Crkve. Na ekumenskom slavlju sudjelovali su i domaći župnik preč. Zlatko Golubić te članovi Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog predsjednik mons. Zvonimir Sekelj, tajnik dr. Zvonimir Kurečić, Marija Znidarčić i vlč. Danijel Dukić. Slavlje je pjevanjem animirao zbor crkve Pohoda BDM Prvo hrvatsko katoličko pjevačko društvo „Branimir".  (IKA)