Aktualnosti

U godini 160-te obljetnice lurdskih ukazanja, svetkovina Majke Božje Lurdske (11. veljače) svečano je proslavljena u istoimenoj crkvi u Zagrebu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško u koncelebraciji s petnaestak svećenika, među kojima su bili i oni iz Maksimirsko-trnjanskoga dekanata, kao i iz zagrebačkih franjevačkih župa i samostana.

Čestitajući župnoj i samostanskoj zajednici svetkovinu, biskup Šaško prenio je i čestitke i molitveno zajedništvo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Uvodeći u slavlje, podsjetio je kako je slavlje u "zagrebačkomu Lurdu" šire od župe. "Ono ima nadbiskupijsko značenje i osobitu ljepotu koja prisno povezuje jučerašnji spomendan blaženoga Alojzija Stepinca i pouzdanje koje imamo u zagovor naše nebeske Majke. Ove godine još veću ljepotu svetkovini daje nedjelja, dan Gospodnji, u kojemu živimo povezanost Boga i čovjeka, naše prolaznosti zemljom i naše nebeske vječnosti. Na toj poveznici nalazi se dar Lurda, u kojemu prikazujemo svoje boli, bolesnike i sve koji se za njih brinu, svjedočeći blizinu Krista koji ne isključuje nijednoga čovjeka."



Osvrćući se na misno evanđelje u homiliji biskup Šaško je posvijestio kako je prvo obilježje koje susrećemo u opisivanju bolesnika zahvaćanih gubom samoća, izolacija, isključenost i društvena izopćenost. "Gubavac iz Evanđelja dolazi k Isusu sam. Nema nikoga tko bi se za nj zauzeo. Evanđelje ne opisuje ozračje. Samo susret; a ni taj se susret, prema ljudskim odredbama, nije smio dogoditi. Budući da je gubavac smatran grešnikom, on je istodobno bio i žrtva i krivac. Nije promatran poglavito kao bolesnik, nego kao nečisto stvorenje. Isus čini ono radi čega je došao: ganut, pruži ruku. U Isusu se pokrenulo cijelo biće. Isus, osim što liječi, dodiruje, grli, ulazi u prostor tuđe boli i dopušta da život drugih zahvati njegov. Ali, ta kultura pružene ruke, dodira i zagrljaja čovjeka, ostala je snažan pečat kršćanstva u ljudskoj civilizaciji. Iz krila te ljubavi, iz krila Crkve rastu ljudi koji osjećaju poziv da budu njegovatelji, liječnici, dragovoljci, znanstvenici; rađaju se bolnice, institucije koje se sustavno bave brigom za bolesne, pazeći na cjelinu čovjeka: na tijelo, duh i dušu. Takva je cijela Europa i kultura koja se iz nje širila; takva je Hrvatska. I naš je Zagreb svjedok upravo te kulture, jer u gotovo svim današnjim zdravstvenim institucijama naše domovine, koliko god se to željelo zanijekati i prikriti, trag njihova nastanka vodi do kršćanske sućuti, do Kristova ganuća i ispružene ruke."



Na tom tragu propovjednik je postavio pitanje: "Nije li Lurd, nisu li okolnosti Marijinih ukazanja, njezin susret i razgovor s Bernardicom, govor i znakovi, upravo to: neizreciv susret prepun prihvaćanja, sućuti i zdravih odnosa? Lurd pred nas stavlja siromaštvo i malenost kojoj proturječimo iluzijama o bogatstvu i ljudskoj veličini. Marija nam donosi Božju blizinu i ljudskost, a danas smo u oholosti skloni isticati čovjekovu samodostatnost koja donosi plodove nasilja, neosjetljivosti i neljudskosti. Pred nama su stvarnosti koje nas povezuju sa stvorenim svijetom: zemljom, vodom, vrtom i poljima, a mi se dičimo zanemarivanjem te povezanosti, pokazujući da udaljavanje od Stvoritelja postaje udaljavanjem od stvorenja i od odnosa potrebnoga poštovanja prema stvorenjima i prema Stvoriteljevu planu. Bernardica nosi poruku koju do kraja ne razumije. A mi se često hvalimo znanjem koje pokazuje posvemašnju nedostatnost. Istinska spoznaja traži poniznost; ona želi čuti i skupiti iskustva drugih; ona povezuje i obogaćuje; daje tumačenja koja su širokih obzora uključujući ponajviše pitanje o konačnomu smislu. Istinsko je znanje ono koje raduje i koje u sebi ima ugrađeno pitanje prolaznosti i neprolaznosti."



Napomenuvši kako se spomenuti naglasci očituju i u franjevačkoj karizmi koju u Zagrebu svjedoči franjevačka zajednica, zahvalio je za njihovu nesebičnost i služenje te izrazio nadu skorašnjeg završetka radova na prostoru ponad kripte.Nakon popričesne molitve, gvardijan fra Mate Matić zahvalio je i čestitao predvoditelju slavlja, istaknuvši kako ga je na taj dan prije 10 godina papa Benedikt XVI. imenovao pomoćnim zagrebačkim biskupom. Proslavi svetkovine prethodila je devetnica koju su predvodili i propovijedali remetski župnik o. Antonio Čirko, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, župnik župe sv. Petra, preč. Josip Golubić i profesor na KBF-u u Splitu fra Domagoj Runje.