Aktualnosti

Drugoga dana trodnevne priprave za Stepinčevo u subotu, 8. veljače u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s desetak svećenika.

U homiliji biskup Šaško je u osvrtu na misno evanđelje u kojem Isus govori učenicima da su sol zemlje istaknuo kako je „to lijepa slika za ono što kršćanstvo navješćuje". To je pojasnio riječima „često puta ono što je obilježeno nečim odbojnim, izvanjski teško prihvatljivim, u dubini privlači istinom, tako da sol koja znači čuvanje hrane od pokvarljivosti i davanje okusa hrani ovdje upućuje na istinu da je Radosna vijest toliko puta zahtjevna, da ju unutar našeg bića teško usvajamo, premda nam je svojom istinom privlačna i uvijek izazovna". Nadalje je istaknuo, kako u slici soli postoji nešto što govori dublje, a to je nevidljivost „sol koja prožima koja daje okus i koja čuva". No, nakon te slike nevidljivog djelovanja, Isus pred učenike stavlja drukčiju sliku, sliku vidljivosti, sliku onoga što se ne može sakriti „ne može se sakriti grad koji leži na gori". I upravo je to druga karakteristika kršćana, odnosno Crkve. Zbog sjaja istine koji prati, koji prožima Crkvu, Crkva je uvijek izložena i za napade i za prihvaćanje.

Budući da je Crkva različita od svega onoga što žive institucije u svijetu po svojem nauku i po svojem življenju ne može biti neprimijećena. Zbog toga Isus daje dvije karakteristike koje nekada možda smetnemo s uma. Kršćanin onim što usvaja djeluje nenametljivo, djeluje tamo gdje to i nije vidljivo, no Crkva i kršćanin koji jest dionik toga otajstva uvijek ostaje pomalo izloženim i mora biti vidljiv. Grad koji je na gori s jedne strane svijetli. On je na gori, do njega se teško uspeti, ali nikada ne smije biti nedohvatljiv, nedostižan i svatko tko kraj njega prolazi mora se osjetiti potaknutim prići mu, osjetiti toplinu prihvaćanja i osjetiti sjaj njezina nauka, pojasnio je biskup, ističući da te dvije slike savršeno pristaju uz bl. Alojzija. „Ono što on čini, ne kažem što je činio, nego što čini danas, ono što nas raduje jest upravo to da daje okus, da daje svemu onome što djeluje pokvarljivo stabilnost nepokvarljivosti, i s druge strane da daje vidljivost, da svijetli i onda kad nam se čini da je mrak pretežak i da sprečava pogled prema zbilji", pojasnio je biskup Šaško.

Nadalje, propovjednik je u duhu evanđelja ukazao na sliku svjetla, te podsjetio kako su blaženikove pretposljednje riječi bile „dajte mi onu svijeću", a potom izgovorio „Fiat voluntas tua". Te dvije rečenice našega blaženika govore o dvjema slikama koje nam je Isus povjerio za koje je rekao da su nalik nama, biti sol i biti svjetlo. Ovdje je naš blaženik gotovo zamijenio slike, i najprije zatražio svjetlo, i zatim govorio o Božjom volji. Svjetlo koje govori da kršćanin nikada nije u tami, i s druge strane da je upravo ispunjajući Božju volju moguće svijetu dati okus, pojasnio je biskup.

Govoreći o ovim dvjema slikama istaknuo je da im je zajednički nazivnik nesebičnost. I sol se daje nečemu drugom da ima okus i svjetlo svijetli da netko drugi ne bude u tami. U tome prepoznajemo prekrasnu veličinu i dar koji nam je Bog podario po bl. Alojziju. Kada se u našemu narodu, našim zajednicama, u našim srcima osjetimo ponekad praznima, kad osjećamo zbilju bezokusnom, kad osjećamo prijetnju tame znamo da ovdje postoji ne kamen, ovdje postoji duša koja daje okus svijetu, ovdje postoji život i svjedočanstvo koje svijetli svima koji to svjetlo traže. Svatko tu stvarnost može živjeti na svoj način, jer smo svi koliko god se željeli nekada sakriti, svi smo dio 'istoga grada' koji leži na gori. Netko će možda biti poput kamena bačen u okružje kojemu treba dati okus. Netko će pak biti pozvan da svjedoči javno. Jedno i drugo se treba živjeti kršćanski i znamo da se živi, jer ni ovu večer nas ne bi bilo ovdje da nema upravo toga djelovanja koje je samozatajno i tiho i da nema onoga što je vidljivo i glasno. Crkvi pripada i jedno i drugo, no i u jednom i u drugom potrebno je maknuti sebičnost, jedino to sprečava da bude ono čime se hranimo s okusom i da ono što nam se čini pretamnim rasvijetljeno, bilo da radimo u tišini, u blizini tolikih prostora ljubavi, u blizini onih kojima je potrebna naša pomoć, bilo pak da navješćujemo glasno kršćansku istinu. Svatko od nas ima svoje poslanje, budimo okus i svjetlo svijetu, poručio je biskup Šaško.