Aktualnosti

U jedinoj hrvatskoj župi posvećenoj sv. papi Ivanu XXIII. u zagrebačkoj Dubravi, na njegov blagdan, u subotu, 11. listopada, svečano euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Misa je prvi puta slavljena u crkvi u izgradnji, koja je stavljena pod krov.

U koncelebraciji uz biskupa bilo je dvadesetak svećenika, među kojima i provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, vikar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivan Matić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, inače župljanin ove župe, dr. Petar Palić, sadašnji župnik Kristo Brkić i njegov prethodnik Josip Žagar, svećenici Remetskog dekanata predvođeni dekanom fra Brankom Lipšom, OFMCap., kao i svećenici iz drugih zagrebačkih župa.

Pozdravnu riječ mnoštvu okupljenih vjernika uputio je župnik Brkić, ističući kako je ova crkva izgrađena u kratkom roku, jer je „ovaj narod trebao crkvu, jer je narod zaslužio ovu crkvu".

Uvodeći u slavlje, biskup Gorski prenio je pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. „Premda je crkva još daleko od završetka u njoj se osjećamo kao u svoj kući. A broj nazočnih pokazuje koliko je bilo nužno ovdje sagraditi prostor u kojem će se vjernici okupljati", rekao je te kao kuriozitet podsjetio da je u Zagrebačkoj nadbiskupiji nekada postojao Fond Ivan XXIII. za gradnju crkvi, a tad se još nije znalo ni da će biti proglašen blaženim, a kamoli svetim.

U homiliji je istaknuo kako iz naviještenog evanđelja izlazi činjenica da Isus vjeru u sebe usko povezuje s Crkvom koja, prema njegovim riječima, ima „vlast posredovati povjerenje i otvarati vrata neba". Stoga, tko Isusa priznaje Spasiteljem, prihvaća Crkvu kao vidnu zajednicu spašenih. „I upravo je nerazumijevanje Crkve, kao zajednice spašenih i posrednice Božjih otajstava danas uzrok sve češćih izjava mnogih pa i kršćana, pa i katolika koji kažu: Isusa prihvaćam, On je dobar, ali Crkvu ne. Isus je dobar, ali Crkva se pokvarila. No, takvo je razmišljanje ustvari nevjerničko: jer Pavao tumači da je Crkva tijelo kojoj je Krist glava, a mi smo udovi. Cjeloviti Krist to su Crkva i njegovo tijelo zajedno", pojasnio je biskup Gorski te istaknuo kako Crkva uvijek ostaje živa po sakramentima, „mjesto gdje Isusa prepoznajemo kao Boga i kao Spasitelja".

Upućujući na autoritet Petrova nasljednika u Crkvi kao duhovnoga oca, istaknuo je kako se on ne temelji prvotno na nekoj slijepoj poslušnosti, nego na osobnome prijateljstvu prema onima koji su mu povjereni, na okupljanju cijele zajednice u ozračju ljubavi. „Takav je bio papa Ivan XXIII., papa koji je sišao među ljude, koji je promijenio tadašnji način papinstva, koji je rado isticao da je iz brojne seljačke obitelji, i nije se toga sramio, papa koji je započeo osobno hodočašće,koji je progovorio enciklikom „Pacem in terris" ne o dogmatskim pitanjima, nego o općem ljudskom dobru, papa koji je sazivanjem Drugoga vatikanskog koncila otvorio vrata i prozore Crkve i tako zauvijek promijenio njezino lice, papa koji je shvatio da Crkva ne određuje razvoj svijeta, nego prati svijet na njegovu putu razvoja u kojem prema spisima Drugoga vatikanskog sabora nastaje jedno novo čovječanstvo, i da u tom novom, nama često puta teško shvatljivom čovječanstvu treba također navijestiti Isusa, istoga Spasitelja kojeg je Petar priznao Kristom. Papa koji je svojom dobrotom osvojio cijeli svijet i s pravom se uz njegovo ime dodaje „dobri"", riječi su kojima je biskup Gorski ocrtao djelovanje pape Ivana XXIII.

Posebno upućujući kako je Papa isticao da je „važnije ono što nam je zajedničko, od ono što nas dijeli", biskup Gorski je rekao kako se te riječi ne tiču samo odnosa prema religijama ili ekumenskom pokretu, već i odnosa unutar same Crkve, ili pak u ovom trenutku unutar naše domovine Hrvatske, unutar našeg naroda.

„Danas se nalazimo u novogradnji crkve sv. pape Ivana XXIII. Nazire se veličanstveno zdanje nastalo iz vjere, ljubavi i žrtve. Radujemo se podizanju toga zdanja u kojem će se okupljati vjernici, no ma koliko nam bila potrebna zgrada mnogo je važnija živa Crkva, izgrađena zajednica i da ovdje nije bilo izgrađene zajednice nikad ne bi bilo ovog zdanja. Crkve-zgrade s vremenom propadaju čemu svjedoči povijest, ali živa zajednica vjere uvijek ostaje, to znači Isusovo obećanje „ni vrata paklena neće je nadvladati".

Te riječi utjehe nam u kriznim vremenima potvrđuje povijest i onda kad u nekim dijelovima svijeta Crkva teško stradava zbog progona, a kršćani bivaju istrijebljeni kao danas u Siriji i Iraku, i onda kad se čini kao da vjera nestaje što imamo osjećam sada u našem zapadnom svijetu. Mi znamo da će uvijek niknuti sjeme Božje riječi i uroditi plod.

To je ono što nas uvijek ohrabruje, ta Božja, Kristova prisutnost u otajstvima, u zajednicama vjernika, euharistiji", rekao je biskup, potaknuvši da ova crkva-zgrada bude mjesto gdje će vjernici slušajući Božju riječ, izgrađivati živu Crkvu, okupljenu župnu zajednicu. „Neka ona bude mjesto susreta s ljudima i Bogom, kako bi drugi mogli upoznati Isusa koji je živ, prisutan u crkvi, neka bude mjesto svjedočenja Petrove vjere, jer ništa nam drugo kao vjernicima nije potrebno jer iz toga proizlazi sav naš život i djelovanje i ono obiteljsko, crkveno, i gospodarsko i političko", rekao je biskup Gorski.

Prije blagoslova župnik Brkić zahvalio je svima koji su na bilo koji način dali doprinos u izgradnji crkve, izražavajući nadu da će crkva biti u potpunosti završena i spremna za blagoslov za godinu dana o blagdanu zaštitnika župe, sv. Ivana XXIII. (IKA)