Aktualnosti

U nedjelju 25. veljače na Drugu korizmenu nedjelju Župu Uznesenja BDM u Stenjevcu pohodio je pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski.

U uvodu u misno slavlje u 11 sati biskup Gorski pozdravio je domaćeg župnika preč. Vjekoslava Meštrića, sve nazočne te posebno obitelj Pavlović čije je peto dijete primilo milost krštenja.

Stavimo danas u svoje molitve obitelj i dijete koje će biti kršteno, te sve obitelji i djecu ove župe da odrastaju u mudrosti i milosti Božjoj kako to pismo kaže za Isusa - kazao je biskup Gorski.
 
Na početku svoje homilije biskup Gorski istaknuo je kada površno čitamo Sveto pismo, onda se čovjek prestraši, kakav je to naš Bog? Evo vidimo Abrahama u strašnoj kušnji da iz vjernosti i poslušnosti prema Bogu žrtvuje svoga sina, jedinog sina. Doista, tu staje kako je uopće moguće da je Abraham došao na takvu misao, ali moramo znati da je Abraham bio u okruženju u kojem su narodi poganski svojim Bogovima, idolima doista žrtvovali djecu.

I on se našao u velikoj kušnji. Nije li to način na koji moj Bog od mene očekuje i moju vjernost? Vidimo svu dramu jedne duše, jednog srca, jednog oca koji je razdvojen između Boga i sina i sam ga Bog spašava iz te kušnje, iz te dvojbe, zaustavljajući njegovu ruku. Iz ovog opisa događaja koji smo čuli vidimo kako je Abraham čovjek silne, duboke vjere.

On je vjerovao čak i kad bih ubio sina jedinca, Bog meni može ispuniti obećanje koje mi je On dao da ću imati potomstvo brojno kao zvjezde na nebu. Vjerovao je protiv svake nade, protiv svake ljudske logike, zato ga i dan danas i židovski narod, a i mi, kršćani svi zovemo praocem naše vjere. Jer se nije dao pokolebati u svojoj dvojbi što izabrati.

S druge strane vidimo, kako se prvi puta u povijesti luči vjera u jednoga Boga koji je duh i koji ne traži ljudske žrtve, nego ljudsku vjeru i povjerenje. Iako je Abraham i prije imao susrete s Gospodinom, ali ta vjera da je Bog duh i da je bogoslužje zapravo stanje naše duše, naš odnos nutarnji, gotovo intimni s Bogom, teško je sjedala u ljudski um i nije to plod ljudskog umijeća ili ljudske logike, nego je to plod Božje objave. Sam Bog se objavio i rekao: „Ne, ne žrtvama ljudskim“, poslije će prororci govoriti: „Ne žrtvama krvnim niti životinjskim“, naša je žrtva nekrvna, euharistijska žrtva. To je pitanje vjere i stava srca - rekao je biskup Gorski.


 
U nastavku svoje homilije kazao je kako naša perspektiva nije križ, ona je sredstvo, križ je sredstvo, ali perspektiva to je nebo, to je život s Bogom, to je preobraženi čovjek. Zato nam isus pokazuje drugo lice kako bi nas potaknuo i ohrabrio za ono što tek stoji pred nama, da ne malakšemo. Nama je potrebna jedna vizija cilja prema kojem idemo.

Isus će nam to u evanđelju opisati riječima gozbe i zajedništva s nebeskim Ocem, najljepše slike koja je tada mogla biti izrečena ljudima koji su rijetko kada imali gozbu. Potrebna nam je vizija čovjeka, kakvog čovjeka mi zapravo želimo formirati i odgajati, kako djecu koja se rađaju i krste formirati i odgajati da bi postigli onaj cilj koji želimo postići.

Potrebna nam je i vizija naše domovine, pa i kad mladi ljudi ulaze u brak, imaju svoje snove, svoju viziju tog života koji žele ostvariti. Tu nam je potrebno kao cilj koji nas neprastano podiže i diže od tla, i kada god prema tome težimo, a to vidimo opet iz vlastitog iskustva, kako sve naše težnje, ciljevi koje si postavimo, kada ih dosegnemo, onda vidimo da nisu do kraja ispunili naše srce, uvijek želimo nešto bolje, nešto ljepše, nešto više.

U pozadini je uvijek trajna čežnja za Bogom. Vidjeti Božje lice, susresti Boga licem u lice, kao što su to apostoli na brdu preobraženja susreli Isusa. U tom susretu s Bogom, licem u lice, događa se i naša preobrazba. Evo zato mi svake nedjelje idemo na naše brdo Tabor, to je ova naša misa, naš oltar, euharistija, tu dolazimo zajedno sa svojom braćom i sestrama, sa svim svojim mukama i križevima, sa svojim obiteljima gdje god da se bilo tko od nas nalazi, odakle dolazi Bogu i stavlja pred Gospodina sebe sa svime što jest. 
 
Na kraju svoje homilije biskup Gorski zaključio je kako je lijepo biti u Božjoj blizini, nigdje drugdje niti ne može biti ljepše, osim u Božjoj blizini. Abraham je uspio zato što je slušao Boga, Isus je uspio zato što je slušao Oca, a Otac govori nama: „Ovo je Sin moj, njega slušajte“ da bismo mi uspjeli. Dragi roditelji, dijete koje ste donijeli na krštenje, bit će danas obilježeno znakom križa Kristova, bit će preobraženo, iznutra preobraženo, ne vanjskim oblikom, ali iznutra će biti preobraženo u dijete Božje. Sve što je potrebno da ga vi u cijelom svojem životu naučite jest ono što Otac kaže za sina, da sluša Isusa. Tko god je poslušao Isusa u svojem životu, nije se pokajao, spašen je bio, ali kao što govori Bog Otac apostolima: „Slušajte sina“, tako u svom Sinu svima nama i Luki koji će biti kršten i svima nama koji smo već kršteni govori „Ti si sin moj ljubljeni, ti si kćer moja ljubljena“.
 
Na kraju svete mise župnik preč. Vjekoslav Meštrić zahvalio se biskupu na poticajnim i jezgrovitim riječima ohrabrenja koje nam je danas svima nama uputio. Na svetoj misi su još koncelebrirali preč. Ivan Buhin, svećeniku u miru te mons. Franjo Prstec, svećenik u miru.