Aktualnosti

Isto mjesto, iste teme i promišljanja o zaljubljenosti, ljubavi i braku, isto geslo, a ipak sasvim posebna 4. lošinjska grupa. Što je to obogatilo Dom sv. Martina od 4. do 11. kolovoza? Tridesetak novih ljudi koje samo Bog može na tako čudesan način spojiti i koji su unatoč svojoj mladosti vrlo zrelo zajednički tražili odgovore na pitanja što je to zaljubljenost, kakva je to prava ljubav, kako se odgovorno pripremiti za sakrament ženidbe i još mnogo toga.

Na Lošinju osjećamo dio savršene Božje ljubavi

I kada ih pitate kako bi opisali taj tjedan, gotovo svi će započeti kao Domagoj Pejić kojemu je ovo bilo prvo iskustvo animatorskog ljeta: „Kad je došao dan polaska pomislio sam da se neću uklopiti, svi su mi bili nekako „na svoje“. Kada smo stigli na Lošinj, međusobno smo se pogledavali i „skrivuckali“ jedni od drugih, ali kako je vrijeme prolazilo i kada smo se upoznali, shvatio sam kako su zapravo to dragi i veseli mladi ljudi“.

Domagoj će također izdvojiti da su mu se zajedničke duge rasprave u sjenicama svidjele čak i više od samostalnog osmišljavanja slobodnog vremena, a s njime se složila i Katarina Plancutić te nam otkrila zašto: „Dojmila me se otvorenost u sjenici, a nerijetko i izvan nje. Nije me bilo sram pričati o vjeri, Bogu, manama, obiteljskim problemima ili problemima u vezi, prijateljstvu. Tu su svi divni pa stoga nije teško slušati i iskreno govoriti“, otkrila nam je Katarina. Svi prije ili kasnije postanu toga svjesni, shvate da je u životu teško zadovoljiti ljudske kriterije, no kako nam objašnjava vlč. Nikola Platužić, Božje nije jer samo On savršeno ljubi, a ljubav je jednostavna. „I zato ovdje na Lošinju uvijek osjetimo dio te savršene ljubavi koja se razlijeva na nas pojedinačno i onda s jednih na druge, a ljubav se najbolje vidi po plodovima pa tako među nama vlada tolika otvorenost i prijateljstvo da se nakon tjedan dana rastajemo u suzama jedni od drugih“, otkrio nam je vlč. Nikola tajnu suznih očiju svakog sedmog dana ovih nezaboravnih tjedana.

Možda je u cijeloj priči najzanimljivije što će mladi uglavnom izdvojiti četvrtak – dan šutnje kao najdojmljiviji dan cijeloga tjedna. Katarina kaže kako je tada prvi put provela sedam sati u šutnji, a možda je pomalo ironično, ali tada je najviše razgovarala s Bogom. I Domagoj je baš tada najviše upoznao Boga i sebe. „Shvatio sam koliko su ljudi u današnje vrijeme zamračeni tehnologijom i užurbanim životom te nemaju prilike vidjeti u kakvoj ljepoti i sjaju žive“, rekao nam je.



Na animatorskom ljetu smijemo biti ono što jesmo

Svećenici su zaista osobiti dar za svaku grupu, nezamjenjivi su kao duhovno vodstvo, obogaćuju nas svojim iskustvom i znanjem te snažno svjedoče svojom prisutnošću. No, vlč. Nikola rekao nam je i zašto je za njega animatorsko ljeto toliko važno u svakom pogledu: „Na animatorskom ljetu smijemo biti ono što jesmo i možemo to izraziti bez bojazni da će netko iskoristiti naše osjećaje ili nas početi ismijavati zbog naših stavova. Upravo je iz tih razloga, meni kao svećeniku, animatorsko ljeto prilika da se odmorim od vođenja mladih i dam se voditi od strane njih. Više ih osluškivati, a u tom osluškivanju i sam rasti“, kaže vlč. Nikola te dodaje da tu shvaća kako mladima samo treba dati usmjerenje, „a oni će sve na svoj divan, iskren i mladenački originalan način ostvariti, nerijetko i bolje nego što smo mi stariji to zamislili“. Upravo se zato na Malome Lošinju stvara tako plodno tlo za bolju suradnju u župnim zajednicama.

Važnost zajedništva mladih i svećenika prepoznaje i bogoslov Matija Knok koji nam svjedoči kako je bio na mnogim duhovnim obnovama, ali ne sjeća se kada mu je srce bilo ovako ispunjeno. „U meni i oko mene vladalo je oduševljenje, i to oduševljenje ljubavlju koju svi osjećamo, kojom smo svi ljubljeni. Upravo je to ljubav koja nas nosi. Ne smijemo biti sebični i moramo tu ljubav dijeliti, moramo biti raspoloživi da druge nosimo istom ljubavlju. Ljubav pokreće ljude, Božja ljubav čini ljude drugačijima, čini ih radosnima… A ovaj tjedan bio je radostan u svakom pogledu“, podijelio je s nama Matija.



Ljubav koju smo osjetili trebamo širiti u svakodnevici

Doista, smisao svega je da ljubav koju smo osjetili kroz ovaj tjedan dijelimo sa svima u našoj svakodnevici i mladi to prepoznaju. „Bogatiji smo za bezbroj novih ideja i primjera. Mnogi od nas već su aktivno uključeni u život svoje župe i sigurna sam da svi jedva čekamo kako bismo novim žarom, bogatijim i ispunjenijim, nastavili raditi s mladima prenoseći im svoja svjedočanstva, nove spoznaje“, ističe Ana Lisičak. Ana je također svjesna da će se doživljaji nakon nekog vremena smiriti, ali prekrasno iskustvo će ostati pa moramo paziti da se ta iskra nikada ne ugasi, nego da ju uvijek iznova palimo.

Domagoj je prepoznao da ima mladih koji žive drugačijim životom od onoga kakvoga je susretao u svome mjestu, a sada kad je postao animator želja mu je širiti ovo lošinjsko zajedništvo među svojim mladima. Katarina se iznenadila koliku vjeru mladi nose u sebi što je osobito učvrstilo njezinu vjeru, a Ana je shvatila koliko je sretna što je kršćanka, „koliko je Božja ljubav dobrostiva, koliko nam treba u svakodnevnom životu… Prekrasno je otkriti što je prava, istinska ljubav I kako je živjeti“, zaključila je Ana.



„Budući da nije lijepo da itko laže, a pogotovo svećenik, morat ću biti iskren i reći kako mi je proteklih šest dana sa 4. lošinjskom bilo upravo toliko najboljih dana u posljednjih puuuuno godina. Dakle, ne samo najbolje ljetovanje, nego nešto naj naj do sad“, iskreno svjedoči vlč. Nikola, a Matija za kraj dodaje: „Zahvalan Bogu na ljudima koje sam upoznao, odlučnije i svjestan velike zadaće i potrebe mladih ljudi za onima koji će živjeti s Bogom svaki dan i koji će dijeliti sakramente i poučavati ih, radujem se i željno iščekujem i svoje ređenje“. Bogu hvala na tolikim plodovima animatorskoga ljeta!