Aktualnosti

„Svatko od nas dobio je neki talent i treba ga živjeti odgovorno i bez straha. Pozvani smo na rizik, upotrijebiti svoj talent, prihvatiti izazov života s Bogom, sobom i ljudima. Vi ste prepoznali mudrost ovog hoda i neka se umnoži korištenje vaših talenata po Marijinoj blizini“ - istaknuo je u svojoj propovijedi prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta na euharistijskom slavlju kojim je završeno 27. velikogoričko pješačko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj.

U subotu 1. rujna, unatoč najavama grmljavinskih pljuskova, već oko 4.30 sati ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa Velikogoričko-odranskog dekanata kao i iz susjedne bliske nam Sisačke biskupije i grada Zagreba. Rijeka hodočasnika po 27. put krenula je izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.



Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je u miru za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje su ih na ulazu u mjesto dočekali konjanici - mladići odjeveni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije, prošla kao tren. Kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada pripremili su im bogati doručak.



Nakon obilnog doručka hodočasnici svih dobi - predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani - nastavili su dalje za križem autoputom. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko deseti, a netko po dvadeset i sedmi put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici formirali su procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u Bistričko svetište oko 15 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga. Uslijedio je pozdrav Majci Božjoj Bistričkoj s pjesmom.



Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća, euharistijskog slavlja, hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji.   

Pristigle hodočasnike pozdravio je vlč. Domagoj Matošević, župnik i rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. U zajedništvu sa svećenicima Velikogoričko-odranskog dekanata, misu u 18 sati predvodio je dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Svoju propovijed započeo je pozdravom okupljenim vjernicima. „Lijepo vas je vidjeti okupljene u tolikom broju u smiraj dana. Znam da su vam noge otežale i da ste umorni, ali ovaj umor u sebi krije nutarnju ispunjenost, čini nas novima. Umor koji nam daje do znanja da smo učinili nešto dobro što ispunja našu svakodnevicu. To je vaš hod, vaša žrtva koju neki od vas čine 27 godina u spomen na molitvu da vaš grad bude očuvan od agresije, od zla. Došli ste sa zahvalnošću za taj dan, ali i danas tražimo Marijinu blizinu u brojnim situacijama i Marija nas čeka.“

Osvrćući se na dnevna čitanja rektor Tanjić je postavio pitanje što mudrost i talenti znače u našem životu. „Živimo u društvu u kojem je znanje jako važno. I jest, želimo da djeca i mladi imaju što bolje obrazovanje. Jer znanje nam omogućava bolji život. Pavao nas upozorava da znanje nije sve. Ima puno ljudi koji puno znaju, ali su nesretni i nisu mudri. U nevolje današnjeg društva uveli su nas ljudi s diplomama, ljudi koji su imali znanje ali nisu imali mudrosti. Postoje ljudi koji nisu imali znanje, ali su bili mudri. Sjetite se samo naših djedova i baka. Danas nas liturgija poziva da rastemo u mudrosti koja se stječe kroz molitvu, međusobno pomaganje, žrtve i odgovornosti. Ne stječem znanje za sebe nego da bih ga podijelio s drugima.



Marija je mudra, majka mudrosti, izvor odgovornosti, vrijedna, sposobna. Molimo Mariju za dar mudrosti koja nam nedostaje. Mudrost i odgovornost povezuju današnje čitanje i evanđelje. Sluge su dobile dar i svaki je na svoj način postupio s darom koji je primio. Svaki od nas dobio je od Boga neki talent i trebamo ga otkriti. Pozvani smo da se zapitamo što smo učinili s našim životom. Bog ne traži da se uspoređujemo s drugima nego da taj dar živimo za sebe, svoju obitelj, da učinimo nešto dobro s tim darom.

Svatko od nas ima dar i treba ga živjeti odgovorno i bez straha. Nekad nam se čini da su drugi dobili veći dar i, unatoč tome što imamo svoj dar, živimo a da ga nismo upotrijebili. Pozvani smo na rizik, upotrijebiti svoj talent. Treba prihvatiti izazov života s Bogom, sobom i ljudima. Kad Isus govori da će se dati više onome koji više ima to znači da će onaj koji traži dobit još, a onaj koji se boji zakopat će i ono što ima. Ugledajmo se u Mariju, ona je dobila dar i znala ga je živjeti i nositi. Ne bojmo se živjeti život uz rizik. Vi ste prepoznali mudrost ovog hoda i neka se umnoži korištenje vaših talenata po Marijinoj blizini”, zaključio je propovijed rektor Tanjić.

Nakon euharistije uslijedila je oproštajna procesija oko oltara. Hodočasnici su, uz pjesmu, još jednom zahvalili za darovane im milosti. „Zbogom, zbogom, zbogom Marijo!“ do sljedeće godine i novog Velikogoričkog pješačkog zahvalnog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj.
I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci - redari. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno prevozili onemoćale.
 

Prije 27 godina, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini u Kurilovcu. Takvih je skupina bilo u ratno vrijeme u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu, a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.