HR
Vjernici zagrebačkih župa Uznesenja BDM iz Remeta, Sv. Mihaela iz Gračana te Sv. Petra i Pavla iz Bešića, 9. i 10. srpnja 120. puta hodočastili su Majci Božjoj Bistričkoj. Ovo zavjetno hodočašće u srpnju davne 1891. pokrenuo je remetski župnik Gustav Lepušić kako bi veliki i moćni zagovor Majke Božje Bistričke spasio gračanske i remetske vinograde od peronospore. Započelo je kao trodnevno hodočašće koje je 1930. postalo dvodnevno, a gotovo po istom rasporedu odvija se sve do danas.
Iako su iz remetske župe tijekom vremena nastale i dvije manje gračanske župe (Sv. Mihael koji obuhvaća najveći dio Gračana te Sv. Petar i Pavao u istočnom dijelu Gračana koji danas često nazivamo Bešići baš zbog ulice u kojoj se nalazi crkva), zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu u Gračanima je nastavljeno kao i onda kada su svi pripadali remetskoj župi. Upravo su Gračanci sve ove godine očuvali dvodnevnu romarsku tradiciju. Hodočastilo se i u teškim godinama Drugog svjetskog rata, kao i u doba komunizma kada je trebalo imati hrabrosti javno iskazati svoju vjeru. A zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu je, uz to što je za mnoge hodočasnike najintimniji susret s Bogom i Majkom Božjom, svakako i javno isticanje katoličkog, vjerničkog identiteta.
Vjernici iz Gračana i Remeta na ovo zavjetno hodočašće danas idu s nekim drugim nakanama, ponajviše osobnim, ali s jednakom pobožnošću i s istim romarskim pjesmama. Polaze još prije svitanja iz svojih župnih crkava, ali putem se ujedinjuju i oko podneva se okupe kod kapelice sv. Ladislava na Mariji Bistrici. Potom zajedno u procesiji pjevajući idu prema crkvi. Ove je godine zbog 120. obljetnice, hodočašće bilo posebno svečano i brojnije nego proteklih godina. Baš kao i 1891., bilo je gotovo petstotinjak pješaka koji su u subotu 9. srpnja, nakon višesatnog iscrpljujućeg hodanja po velikoj vrućini, u prošeciji uz gromku pjesmu ušli u svetište Majke Božje Bistričke.
Na večernjoj svetoj misi i križnom putu te na nedjeljnoj misi i zavjetnoj procesiji pridružili su im se brojni župljani koji su na Bistricu došli automobilima i autobusima. Nedjeljnu svetu misu ove je godine predvodio gračanski župnik fra Mirko Kralj, a propovijedao je Remećanin o. Vjenceslav Mihetec, OCD. Misu je tradicionalno pjesmom uveličao HSPD Podgorac iz Gračana. Nakon mise uslijedila je zavjetna procesija koja je od 2007. ponovno zajednička za sve tri župe. Izuzetno brojnu procesiju i ove je godine uveličao veliki broj vjernika u prekrasnim prigorskim narodnim nošnjama, noseći simbole pojedinih župa.
Pješaci su s Marije Bistrice krenuli u podne, no ove godine završetak hodočašća i tradicionalni dočeci nisu bili u župnim crkvama, već je vjernicima svih triju župa zajednički doček priređen kod tunela na Dolju. To je mjesto zapravo tromeđa remetske, gračanske i bešićke župe. Brojni Gračanci i Remećani, ali i prijatelji i rodbina hodočasnika iz drugih dijelova grada, dočekali su spontanim pljeskom vidno tjelesno iscrpljene, ali duhom ispunjene romare. Nakon gromke pjesme, molitve, blagoslova i kratkog obraćanja svećenika, nastavljeno je ugodno druženje, uz jelo i piće koje su zajedno priredile sve tri župe.
Iako administrativno razdvojeni, vjernici ovih župa doista su ove godine zorno pokazali što znači biti zajedno u Kristu. S obzirom da su Gračani i Remete poprilično kasno postali dio grada, zadržala su se u njima do danas brojna pozitivna obilježja prigradskih sela u kojima se ljudi poznaju, pozdravljaju i međusobno druže. Mnogi od njih povezani su rodbinski, kumstvima, prijateljstvima, a čvrsto ih veže i lokalna povijest i tradicija te iznad svega vjera koju posebno vidljivo i snažno svjedoče ovim bistričkim hodočašćem.
Tko je god otvorenog srca došao pred Majku Božju Bistričku, svjedoči o iznimnoj atmosferi i milostima koje prima na ovom hodočašću, o vjeri koja se ovdje budi i jača. Zbog toga se svake godine vjernici iznova vraćaju, roditelji vode i najmanju dječicu, a oni najstariji dolaze unatoč bolestima i tjelesnoj slabosti, pružajući tako svijetli primjer mladim naraštajima.
Većina njih krenula je na bistričko hodočašće u ranom djetinjstvu, iza njih su desetljeća hodočašćenja i svi do jednog govore da su im ta dva dana najvažnija u godini. I svi pamte točne godine i razloge zbog kojih su možda koji puta morali propustiti hodočašće. Doći na zavjetno bistričko hodočašće, a napose doći pješice, već 120 godina velika je stvar za remetske i gračanske župljane.
To je događaj oko kojeg obitelji danas planiraju svoje godišnje odmore. To je tradicija koja se iznimno cijeni, svi su na nju vrlo ponosni i doista se čudesno prenosi s generacije na generaciju. Da bi tako bilo i nadalje, o. Vjenceslav Mihetec nadahnutim je riječima tijekom hodočašća potaknuo vjernike na preispitivanje vlastite vjere, načina života i životnih ciljeva. Ohrabreni i osnaženi u vjeri, gračanski i remetski hodočasnici 120. puta vratili su se svojim domovima i svojim obiteljima noseći i šireći blagoslov Majke Božje Bistričke.
Tekst i foto: Dubravka Šelendić
