Zagrebačka nadbiskupija

Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva, tek svaka deveta hrvatska obitelj ima više od dvoje djece, a svaki peti muškarac stariji od 30 godina je neoženjen.

Martina i Marko Salopek iz Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, iako tek šest godina u braku, uspjeli su u tu dotrajalu crno-bijelu demografsku sliku Hrvatske umiješati pokoju živopisnu boju. Sva autorska prava pripisuju Gospodinu, koji od njihova života pravi remek-djelo svakoga dana. Sa svakim djetetom dolazi još veći blagoslov, nikako problem, teškoća ili teret, kaže 28-godišnja Martina.

Premda su na početku zajedničkog bračnog života imali predodžbu o tome kako bi njihova obitelj trebala izgledati, Bog je svojim smislom za humor pobrkao planove i jasno poručio da će on biti gospodar života u toj priči: „Čemu sve te naše ideje o tome kako će izgledati naš život? Ako Bog želi dijete, tko smo mi da to priječimo?“

Znanci su ih čudno gledali

I tako je Bog htio da budu Matej (5), Paola (3,5), David (2) i Pia koju svijet, ako je vjerovati liječnicima, sutra radosno očekuje. Malenu Piju s nestrpljenjem iščekuje i ponosni otac, 34-godišnji Marko. Priznaje da sada drugačije razmišlja o braku jer poziv podrazumijeva sazrijevanje. Oboje su u brak ušli, takoreći, bez ičega. Htjeli su stupiti u sakrament, pred Bogom potvrditi svoju ljubav i živjeti zajedno, a ostale stvari, kako kaže Marko, došle su nakandano.

To nipošto ne znači da su Martina i Marko u brak ušli nespremni jer, svaki se poziv rađa u obitelji u kojoj odrastaš, baš kao i u njihovu slučaju. Podrška šire društvene zajednice obiteljima otvorenima daru života često izostaje. Nasreću, Martina to nije osjetila na svojoj koži, no iskustvo nekih njezinih prijateljica ne ulijeva nadu u bolje sutra.

„Znalo se dogoditi da su dobile otkaz ili su ih poslodavci jednostavno degradirali. Apsurdno je reći, ali hvala Bogu što sam nezaposlena pa se mogu posvetiti svojoj djeci“, ističe Martina.

Ta životna škola, Marka nije zaobišla. Davidovim rođenjem nisu izostali čudni pogledi kolega i pitanja poznanika misle li stati s djecom i imaju li uopće uvjete i dostatna financijska sredstva. Opravdavati su se morali i u crkvenoj zajednici, među vjernicima, koji su im, iako kroz šalu, davali do znanja što misle o njihovu „nekonvencionalnom“ stilu života.

Martina i Marko danas im ne zamjeraju jer je gotovo nemoguće objasniti iskustvo Gospodina koji je darežljiv i koji kada vidi da daruješ svoj život za život svoje djece, nagrađuje stostruko.  

„Tko smo mi da zatremo život?“

Britanski književnik Gilbert K. Chesterton znao je reći da je brak avantura, nešto poput odlaska u rat. Ovaj bračni par to ne poriče, znajući da se njihov cijeli arsenal oružja skriva u sakramentalnom životu i zajedničkoj molitvi. Da će se na tome izgrađivati njihov brak odlučili su još prije vjenčanja, ali molitva Časoslova koju odnedavno mole uvelike je promijenila njihov odnos.

Kažu da ne može svatko moliti Časoslov jer ispitom savjesti pred svojim mužem ili ženom ništa ne skrivaš, ništa ne stavljaš „pod tepih“. „Bog tada može puno napraviti jer smo mu oslobodili prostor da djeluje u našim životima“, smatra Martina. Ni Matej, Paola i David na počinak ne odlaze bez zajedničke molitve. Usto, kao aktivni članovi svoje župne zajednice, ministriraju i pjevaju u župnom dječjem zboru. „To što su meni roditelji prenijeli, ja sada prenosim svojoj djeci. Važno je da dijete osjeti život zajednice“, naglašava Marko.



Posljednjih se dana medijska arena ponovno otvorila za temu pobačaja i čovjekova utvaranja da je on gospodar života i smrti. Kao što se već moglo zaključiti, Bog nije sporedan lik u životu Salopekovih pa čin u kojem se mnogo više govori o uzrocima, nego o posljedicama, ne mogu razumski opravdati. Znala se Martina zateći u društvu žena koje bi sutra pobacile da nose bolesno dijete.

Čvrsta u svojoj odluci, vjeruje da ako je Božji plan s tim djetetom da živi tri dana u utrobi ili pet dana ili šest mjeseci ili da se rodi i da živi 3 minute – to je sve život, bez obzira koliko dijete živjelo. Uostalom, tko smo mi da zatremo život?  

Papa Ivan Pavao II. – snažan zagovornik

Jednako intrigantna tema su i sve češći raspadi brakova. Oboje su složni da uzroke tog problema valja potražiti u nedovoljno kvalitetnoj i intenzivnoj vjerskoj formaciji mladih parova i zaručnika koji se spremaju na brak. „Nažalost, brakovi se raspadaju jer ljudi primaju sakrament koji ne razumiju“, govori Marko.

S druge pak strane, Martina misli da parovi premalo razgovaraju o zajedničkom bračnom životu, boje se staviti karte na stol i reći što očekuju jedno od drugoga, što Crkva od njih traži i na kakav ih brak Gospodin poziva. Papa obitelji, nadahnuće za život – sv. papa Ivan Pavao II. često je upozoravao na opasnost da institucija braka bude prepuštena ljudskoj sebičnosti ili svedena na privremen, uvjetan i lako raskidiv ugovor (iz njegove homilije u Washingtonu 7. listopada 1979. godine).

Upravo je po njemu malena Paola dobila ime, a Martina i Marko vjeruju da je njegov snažan zagovor bio ključan kada su joj liječnici otkrili srčanu grešku. Paola je sada potpuno zdrava, a sveti zaštitnik nesumnjivo još žarče prati njezine životne korake. Obitelj Salopek najbolje svjedoči da je život prekrasan onda kada je jednostavan.

Prepustili su se Bogu i kako sami kažu, ništa im ne nedostaje. Bog im je u životu sve providio – prvo ih je spojio pa providio Markov posao, stan u kojem trenutno žive i četvero djece, stvorene za Nebo.

Marko tek sad kao otac obitelji shvaća što bi sve dao za svoju djecu. Pravo je pitanje dokle onda seže velikodušnost našeg Oca koji je na Nebesima.