Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Kažotićevo kod dominikanaca na zagrebačkoj Pešćenici



Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je na blagdan prvoga hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, u nedjelju 3. kolovoza, svečano dopodnevno euharistijsko slavlje u prepunoj istoimenoj župnoj i samostanskoj crkvi redovnika dominikanaca na zagrebačkoj Pešćenici, kojima je pripadao i bl. zagrebački i lucerski biskup rodom iz Trogira. Uz biskupa je koncelebriralo desetak svećenika, a uvodeći u euharistijsko slavlje, biskupa je uime župne i samostanske zajednice pozdravio župni upravitelj fr. Marko Bijelić, OP.

U propovijedi biskup je svratio pozornost na život blaženika, rekavši kako je za njega uslijedilo školovanje i to na onim učilištima koje je podizala Crkva, svjedočeći kroz sva stoljeća brižnost za obrazovanje i odgoj. Ma koliko se trudili neprijatelji Crkve pokazivati nazadnost Crkve, njezinih stavova, povijest će uvijek ponavljati isto: suvremene bolnice, škole, učilišta, kulturalne institucije, razni domovi i ustanove socijalne skrbi za potrebite izrasle su na temelju kršćanske ljubavi i imaju korijen u zauzetosti Crkve. To vidimo diljem Europe i svijeta; to nam pokazuje i Zagreb i svaki hrvatski grad. On nije u ljudskoj sebičnosti i promociji, nego u darovanosti, u osjetljivosti za bližnje. Premda postoje i tragovi zla i ljudi koji su pristali biti nositelji zla, sve što je veliko i uistinu vrijedno ostalo je živjeti u ljepoti dara i nesebičnosti, rekao je biskup.

Istaknuo je da do nas iz blaženikova života dopire nekoliko žarišta njegova posebnog zanimanja. Bio je posrednik u sukobima među raznim skupinama, želeći graditi zajedništvo; brinuo se za odgoj i školovanje djece i mladih, ne samo svojim osobnim poučavanjem, nego i osnivanjem i organiziranjem školstva, počevši od katedralne škole; nastojao je da školovanje ima i svoju materijalnu potporu, pritom ne gubeći iz vidika onu istu snagu darovanosti koja mora biti trajno prisutna želi li se dobro, tako da je i sam predavao besplatno, ali i gradio sustav koji daje mjesta siromašnoj djeci. Dobro je znao da za to Crkva ne može bez materijalnih dobara. Za njega siromaštvo nije bio cilj pretvoren u ideologiju. Zato je suzbijao siromaštvo, i duhovno i materijalno, a promicao ne navezanost na zemaljsko. To je nutarnja snaga kršćanstva koje pred sobom ima stvarnost neba i osjetljivost za patnju na zemlji.



Čuvajući to ravnovjesje uključio se u gorljivu teološku raspravu koja je početkom 14. stoljeća potresala Crkvu o odnosu prema materijalnim dobrima. I ta je tema uvijek aktualna, naša, jer Crkva živi u kušnji da se naveže na materijalno, ali i u kušnji da brigu za ovaj svijet prepusti drugima, da ju se ona ne tiče i bude u rukama onih kojima je stalo da Crkva nema svoj glas u javnosti, da bude beznačajna, da ostane na marginama društva, dok sebičnost pustoši dušu naroda. Blaženomu Augustinu bilo je važno bogoslužje. Zato ga je obnavljao, tražio najprikladnije izražaje vjere u slavljenju Crkve, jer u liturgiji se odražava ne samo cjelokupan život vjernika, nego i kršćanska kultura. U toj kulturi nema mjesta praznovjerju, raznim oblicima gatanja i pokušaju da se Boga zamijeni posezanjem za magijskim sredstvima. Zato je važno poznavati svoju vjeru i rasti u njoj, hraneći se molitvom, rekao je biskup.

Misno slavlje glazbeno je animirao mješoviti zbor, za tu svečanu službu Božju sastavljen od više zborova u župi.

Proslavi blagdana prethodila je devetodnevna priprava u sklopu koje je bila i trodnevnica, a predvodio je ovogodišnji mladomisnik fr. Dominik Krisijan Gerbic. (IKA/kazotic.org)