Zaključen treći pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike
Sintezom i završnim riječima zaključen je 25. veljače treći pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike koji je održan u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu.
Predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski ukazao je kako se temom kolokvija "Od potvrde vjere prema inicijaciji u župnu zajednicu" dotaknula stvarnost svakog svećenika koji ulaže napor, vrijeme i znanje da pouči mlade krizmanike, a onda ih nakon krizme rijetko viđa. Osvrnuo se na predavanja, ističući kako se više bavilo stručnim terminima s manje konkretnih primjena, a mladima se dalo premalo mjesta govoriti odnosno svjedočiti o samima sebi. Naveo je kako pojedina porazna istraživanja o mladima upućuju na ozbiljnost.
"Slika takvog paradoksa kao da se nastanila i u našoj Crkvi, jer mladost je i evanđeoska šansa. Još jučer smo znali govoriti da u mladim kršćanima postoji proročka moć, a danas sve više primjećujemo da Bog kojega mi naviještamo nije onaj kojega oni prepoznaju", upozorio je biskup Gorski.
"U okviru ovog kolokvija htjeli smo razmišljati o krizmanicima koji su po sakramentu preuzeli vlastitu odgovornost za svjedočanstvo kršćanske vjere kojim bi ojačali zajedništvo unutar župne zajednice, a susrećemo se s mladima koji traže vlastiti put i vlastiti govor vjere u nekim nišama svojega života. Pred njih često stavljamo teret teoloških misli, a dobivamo mlade kršćane bez kršćanske prakse", ustvrdio je zagrebački pomoćni biskup te dodao kako su u suvremenom postkoncilskom svijetu drukčiji modeli prenošenja i prakticiranja vjere. Napomenuo je kako kolokvij ipak svjedoči drukčijoj, radosnoj stvarnosti koja "budi nadu i tjera nas da zajedno krenemo na sveto putovanje".
Mons. Gorski naznačio je da se svećeničko djelovanje ponekad više oslanja na pravne norme i administrativno djelovanje nego na osobni susret s mladim čovjekom, koji ne živi samo unutar crkvenog dvorišta, u otklonu od vremena i prostora koje ga okružuje.
"Poziv pape Franje da kao misionari iziđemo do periferija zahtijeva osobnu promjenu. Relativno je lako prekoračiti granicu zemlje, prijeći ulicu do potrebnoga ili ateistu govoriti u Bogu, no najteže je prijeći granicu vlastitog svijeta koji svatko od nas gradi, onog mentalnog sklopa po kojem djelujemo", istaknuo je, dodavši kako je susret u dijalogu preduvjet svake kateheze, svakog zajedništva.
"Ne bojmo se promjena forme. Važno je da uvijek sačuvamo čisti sadržaj svoje vjere. Neovisno o tome hoćemo li se s tog puta do mladih vratiti prljavih haljina, vratit ćemo se s mladima u mjesto koje je izvorno mjesto susreta Boga i čovjeka, ali i mjesto najdubljeg mističnog iskustva, i čovjeka i Boga, u župnu zajednicu", zaključio je, zapitavši se je li moguće mladog čovjeka koji je do krizme bio prisiljavan dolaziti na vjeronauk i misu, sada najednom uvesti u zajednicu koju prije nije prihvaćao.
"Čini mi se da će mladi, ako tijekom priprave ne vide svoju budućnost u župnoj zajednici, to teško vidjeti nakon primanja potvrde, osobito ako su ciljevi pomaknuti. Naime, i roditeljima i potvrđenicima više je cilj sam sakrament nego život po vjeri. Nama pak sakrament jest sredstvo za život po vjeri. To pak podrazumijeva novi život župne zajednice", zaključio je biskup Gorski, podsjetivši kako je potrebno imati opredjeljenje za iskustvo vjere i sudjelovanje. Ukazao je kako će s mladima biti potrebno neprestano biti s njima prisutan na putu traženja, otvarajući im prostor svećeničke blizine.
"U srcu osjećamo potrebu, no u praksi nema komunikacije. Govorimo kao nijemi različitim znakovima, a uši su nam zatvorene da čujemo jedni druge. Evanđelje o ozdravljenju dječaka koji je patio od gluhog i nijemog duha govori nam o potrebi molitve koja razrješuje sponu jezika i otvara uho da se čuje", zaključio je biskup Gorski, navodeći riječi svojega bivšeg župnika kako s mladima vrijedi više moliti, a manje im propovijedati.
Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić zahvalio je sudionicima i organizatorima, posebno mladima na aktivnom uključenju u rad kolokvija. Izrazio je zabrinutost što je na kršćanskom Zapadu došlo do krize vrednota u koje se stoljećima vjerovalo i po njima zakone stvaralo. Na tragu preporuke Benedikta XVI. potrebno je iznova pronalaziti vrednote, poručio je mons. Puljić, primijetivši da se njih ne proizvodi u znanstvenim kabinetima, niti ih se može kopirati, već ih stvaraju živi ljudi, a prenose se više životom nego znanjem.
"Kao navjestitelji Božje riječi i odgojitelji u vjeri ne možemo ostati indiferentni kada su u pitanju mladi i njihovo spasenje. Dapače, još više nam se truditi u takvim okolnostima biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta", istaknuo je predsjednik HBK, navodeći kako se u dijalogu i suradnji s mladima želi ne samo slušati njihova "azilantska pitanja i probleme", nego skupa s njima biti subjektom povijesnih zbivanja.
"Ovo naše sekularno i civilno društvo treba i s pravom očekuje da ponudimo svoj obol na nama svojstven način, i to na religioznom, duhovnom i vjerničkom polju. A tko to drugi može bolje učiniti ako ne mi koji smo pozvani biti upravo djeliteljima tih svetih otajstava?" zapitao se nadbiskup Puljić, navodeći potrebu biti putokaz djeci i mladima u izazovnom vremenu, ne samo riječju i primjerom, već svojom predanošću i uvjerenjem.
U ranijem dijelu programa pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Nediljko Ančić istaknuo je u izlaganju potrebu pastoralne preobrazbe od "pastorala pukog čekanja" na izrazito "misijski pastoral", s obzirom da, prema pojedinim razmišljanjima, današnji ustroj župe ne može zadovoljiti potrebe evangelizacije.
U pastoralnom radu, rekao je dr. Ančić, nužno je dati više prostora mistagoškom aspektu, osnažiti vezu pastoralnih i dijecezanskih struktura, usredotočiti se na srž evanđelja u novoj evangelizaciji te postići jaču suradnju između kršćanske obitelji, župne zajednice i župnika i(li) kateheta.
Sudionici su izvijestili i o radu u šest radnih skupina "Modeli rada s mladima u župnoj zajednici nakon sakramenta potvrde" koje su osmislili članovi i suradnici Odbora HBK za mlade. (IKA; foto: NPI)
Predsjednik Odbora Hrvatske biskupske konferencije za mlade zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski ukazao je kako se temom kolokvija "Od potvrde vjere prema inicijaciji u župnu zajednicu" dotaknula stvarnost svakog svećenika koji ulaže napor, vrijeme i znanje da pouči mlade krizmanike, a onda ih nakon krizme rijetko viđa. Osvrnuo se na predavanja, ističući kako se više bavilo stručnim terminima s manje konkretnih primjena, a mladima se dalo premalo mjesta govoriti odnosno svjedočiti o samima sebi. Naveo je kako pojedina porazna istraživanja o mladima upućuju na ozbiljnost.
"Slika takvog paradoksa kao da se nastanila i u našoj Crkvi, jer mladost je i evanđeoska šansa. Još jučer smo znali govoriti da u mladim kršćanima postoji proročka moć, a danas sve više primjećujemo da Bog kojega mi naviještamo nije onaj kojega oni prepoznaju", upozorio je biskup Gorski.
"U okviru ovog kolokvija htjeli smo razmišljati o krizmanicima koji su po sakramentu preuzeli vlastitu odgovornost za svjedočanstvo kršćanske vjere kojim bi ojačali zajedništvo unutar župne zajednice, a susrećemo se s mladima koji traže vlastiti put i vlastiti govor vjere u nekim nišama svojega života. Pred njih često stavljamo teret teoloških misli, a dobivamo mlade kršćane bez kršćanske prakse", ustvrdio je zagrebački pomoćni biskup te dodao kako su u suvremenom postkoncilskom svijetu drukčiji modeli prenošenja i prakticiranja vjere. Napomenuo je kako kolokvij ipak svjedoči drukčijoj, radosnoj stvarnosti koja "budi nadu i tjera nas da zajedno krenemo na sveto putovanje".
Mons. Gorski naznačio je da se svećeničko djelovanje ponekad više oslanja na pravne norme i administrativno djelovanje nego na osobni susret s mladim čovjekom, koji ne živi samo unutar crkvenog dvorišta, u otklonu od vremena i prostora koje ga okružuje.
"Poziv pape Franje da kao misionari iziđemo do periferija zahtijeva osobnu promjenu. Relativno je lako prekoračiti granicu zemlje, prijeći ulicu do potrebnoga ili ateistu govoriti u Bogu, no najteže je prijeći granicu vlastitog svijeta koji svatko od nas gradi, onog mentalnog sklopa po kojem djelujemo", istaknuo je, dodavši kako je susret u dijalogu preduvjet svake kateheze, svakog zajedništva.
"Ne bojmo se promjena forme. Važno je da uvijek sačuvamo čisti sadržaj svoje vjere. Neovisno o tome hoćemo li se s tog puta do mladih vratiti prljavih haljina, vratit ćemo se s mladima u mjesto koje je izvorno mjesto susreta Boga i čovjeka, ali i mjesto najdubljeg mističnog iskustva, i čovjeka i Boga, u župnu zajednicu", zaključio je, zapitavši se je li moguće mladog čovjeka koji je do krizme bio prisiljavan dolaziti na vjeronauk i misu, sada najednom uvesti u zajednicu koju prije nije prihvaćao.
"Čini mi se da će mladi, ako tijekom priprave ne vide svoju budućnost u župnoj zajednici, to teško vidjeti nakon primanja potvrde, osobito ako su ciljevi pomaknuti. Naime, i roditeljima i potvrđenicima više je cilj sam sakrament nego život po vjeri. Nama pak sakrament jest sredstvo za život po vjeri. To pak podrazumijeva novi život župne zajednice", zaključio je biskup Gorski, podsjetivši kako je potrebno imati opredjeljenje za iskustvo vjere i sudjelovanje. Ukazao je kako će s mladima biti potrebno neprestano biti s njima prisutan na putu traženja, otvarajući im prostor svećeničke blizine.
"U srcu osjećamo potrebu, no u praksi nema komunikacije. Govorimo kao nijemi različitim znakovima, a uši su nam zatvorene da čujemo jedni druge. Evanđelje o ozdravljenju dječaka koji je patio od gluhog i nijemog duha govori nam o potrebi molitve koja razrješuje sponu jezika i otvara uho da se čuje", zaključio je biskup Gorski, navodeći riječi svojega bivšeg župnika kako s mladima vrijedi više moliti, a manje im propovijedati.
Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić zahvalio je sudionicima i organizatorima, posebno mladima na aktivnom uključenju u rad kolokvija. Izrazio je zabrinutost što je na kršćanskom Zapadu došlo do krize vrednota u koje se stoljećima vjerovalo i po njima zakone stvaralo. Na tragu preporuke Benedikta XVI. potrebno je iznova pronalaziti vrednote, poručio je mons. Puljić, primijetivši da se njih ne proizvodi u znanstvenim kabinetima, niti ih se može kopirati, već ih stvaraju živi ljudi, a prenose se više životom nego znanjem.
"Kao navjestitelji Božje riječi i odgojitelji u vjeri ne možemo ostati indiferentni kada su u pitanju mladi i njihovo spasenje. Dapače, još više nam se truditi u takvim okolnostima biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta", istaknuo je predsjednik HBK, navodeći kako se u dijalogu i suradnji s mladima želi ne samo slušati njihova "azilantska pitanja i probleme", nego skupa s njima biti subjektom povijesnih zbivanja.
"Ovo naše sekularno i civilno društvo treba i s pravom očekuje da ponudimo svoj obol na nama svojstven način, i to na religioznom, duhovnom i vjerničkom polju. A tko to drugi može bolje učiniti ako ne mi koji smo pozvani biti upravo djeliteljima tih svetih otajstava?" zapitao se nadbiskup Puljić, navodeći potrebu biti putokaz djeci i mladima u izazovnom vremenu, ne samo riječju i primjerom, već svojom predanošću i uvjerenjem.
U ranijem dijelu programa pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Nediljko Ančić istaknuo je u izlaganju potrebu pastoralne preobrazbe od "pastorala pukog čekanja" na izrazito "misijski pastoral", s obzirom da, prema pojedinim razmišljanjima, današnji ustroj župe ne može zadovoljiti potrebe evangelizacije.
U pastoralnom radu, rekao je dr. Ančić, nužno je dati više prostora mistagoškom aspektu, osnažiti vezu pastoralnih i dijecezanskih struktura, usredotočiti se na srž evanđelja u novoj evangelizaciji te postići jaču suradnju između kršćanske obitelji, župne zajednice i župnika i(li) kateheta.
Sudionici su izvijestili i o radu u šest radnih skupina "Modeli rada s mladima u župnoj zajednici nakon sakramenta potvrde" koje su osmislili članovi i suradnici Odbora HBK za mlade. (IKA; foto: NPI)