Zatvoren 60. teološko-pastoralni tjedan
Plenarnom raspravom 30. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati zaključen je 60. teološko-pastoralni tjedan posvećen temi „Navještaj evanđelja u suvremenoj Europi“.
Dr. Iva Mršić Felbar sažela je predavanja. U predavanjima se vidjelo da sekularizacija više nije jedini fenomen koji dovodi u pitanje kršćanski identitet. Postavljeno je pitanje ima li još mjesta za kršćanske vrijednosti u europskome društvu i kako ih posredovati. Zaključeno je da je evangelizacija moguća, ali su mnogo manje poznati načini i metode približavanja današnjemu čovjeku. Problematizirana je s različitih vidika i aspekata uloga kerygme i premda su vremena uvijek u nekom hodu i promjeni, poruka Radosne vijesti ostaje ista, ne gubeći na svojoj snazi.
Ona poziva na svjedočenje i navještaj utjelovljene Riječi. Iznijeti su konkretni primjeri i implementacija ove tematike u kontekstu pitanja autentičnosti, fenomena kateheza o Deset Božjih zapovijedi, situacije današnjih obitelji i uključenosti Crkve u digitalnom svijetu kao pretakanju liturgije u konkretan život, odnosno obogaćenju dodirom sa živim Bogom u liturgiji.
Veliki kancelar KBF-a u Zagrebu kardinal Josip Bozanić potaknuo je djelatne u pastoralu da traže pozitivno i „budu navjestitelji nade dobra jer toga ima jako puno“. Zahvalio je svećenicima i pastoralnim djelatnicima na postojanosti i zaželio im Božji blagoslov.
Pastoralni skup službeno je zatvorio dekan zagrebačkog KBF-a dr. fra Mario Cifrak. „Crkva živi od izlaženja iz sebe same. Crkva stari i slabi kad se usredotoči na sebe samu. Spominjemo se Isusa koji je svoje učenike slao s naputkom da ne nose zlata, ni srebra, ni mjedi, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni štapa. Morali su nositi samo Božju riječ, radosnu vijest o blizini Božjega kraljevstva. S ovim navještajem, kraljevstvo Božje probija se po obraćenju, liječenju bolesnih, uskrišavanju mrtvih, čišćenju gubavaca i izgonu zloduhâ.
Podsjećam vas i dalje da polazeći u poslanje nosimo Božju riječ. Mi nosimo toliko stvari, sredstava, teorija i planova, no ponekad zaboravljamo Božju riječ. Što više drugim ljudima donosimo Božju riječ, to više shvaćamo da Božja riječ nije stvar ili predmet koji bismo nosili u svojim rukama ili na svojim usnama. Zapravo nas Božja riječ, živa i utjelovljena u Isusu Kristu, šalje ili nosi onamo gdje nas on želi da ga se čuje, da liječi i da daje nadu. Za nas je upravo to velik izazov: da dopustimo Božjoj riječi da nas nosi, da određuje naš pastoralni prioritet i pristupe, da oblikuje naš način života i stavove, da donese milosrđe, ljubav i nadu“, zaključio je dr. Cifrak. (IKA/foto: Bernard Čović/GK)