Zagrebačka nadbiskupija

Prvoga dana trodnevnice uoči Stepinčeva na Trnjanskoj Savici u ponedjeljak, 30. rujna 2019., na poziv župnika vlč. Antuna Vukmanića misno je slavlje u prepunoj kapelici Pastoralnoga centra predvodio prvi župnik Župe bl. Alojzija Stepinca vlč. Dragutin Cerovečki. Župljani su vlč. Cerovečkoga pri dolasku s radošću pozdravili, a on im je im je isto tako radosno odzdravio prepoznavši među župljanima one koji su s njim krenuli nakon osnutka Župe, ali obradovan i novima u Župi koji su porasli ili se još nisu ni bili rodili kad je Župa bila osnovana.

Govoreći prigodom svetkovine svetoga Jeronima, vlč. Cerovečki osvrnuo se u propovijedi, među ostalim, na jednu od čestih zabluda vezanih uz svetost, naime na misao da su sveci izvanredni ljudi, ljudi koji nikada nisu sagriješili. Zbog tih se zabluda čovjek boji biti svet. A i sveci su se rodili kao obični ljudi i griješili su.



I sveti Jeronim iz Stridona, premda je živio kao pustinjak, svjestan svoje žešće naravi, molio je od Gospodina oprost jer je Dalmatinac. Na Papin poziv došao je Rim u Papinu službu tajnika, prevodio evanđelja na latinski, a nakon Papine smrti otišao u Svetu Zemlju gdje je do smrti u Betlehemu u špilji preveo do kraja Sveto pismo s  grčkoga na latinski. Ali on nije samo doslovno prevodio  Sveto pismo, nego je smisleno duboko duhom proniknuo u tekst i proživljavao ga. Taj je prijevod, poznat kao Vulgata, i danas u optjecaju.



I za svetog Jeronima može se reći da je imao oscilacije u životu, od manje dobrog do dobrog. Nitko ne može za sebe reći da ne može biti svet, da nije pozvan na svetost. I Drugi vatikanski koncil poziva na svetost  svakoga u svojemu staležu i na svojemu mjestu, rekao je vlč. Cerovečki. Govoreći dalje o pozivu na svetost, vlč. Cerovečki istaknuo je da se može biti svet i onda kad sve izgleda protiv svetosti i potvrdio to primjerom blaženoga Alojzija Stepinca koji je bio svjestan svoje nedužnosti. Zato je i mogao reći ako mu sud ne da za pravo, da će mu povijest dati za pravo. I onda i sada bio je i bit će osporavan. Zato ova zajednica koja nosi njegovo ime već 20 godina nema crkvu jer gdje god da bi bila, crkva smeta. Drugdje se u Europi vide lijepe crkve, ali u njima nema ljudi. A ova Župa živi duhovnim životom, ima izgrađenu živu Crkvu u kojoj živi Božja riječ. Župna zajednica raste. U njoj se rađaju nova duhovna zvanja. Bit će jednom i crkve jer je žrtva ovih ljudi utkana u tu nakanu, zaključio je vlč. Cerovečki.



Zahvaljujući na kraju predslavitelju misnoga slavlja, župnik vlč. Antun Vukmanić potaknuo je vlč. Dragutina Cerovečkoga da se prisjeti prvih dana Župe. Vlč. Cerovečki je to duhovito ukratko opisao kao ''imenovanje upraviteljem nove, nepoznate Župe, u nepoznatom dijelu grada, gdje nema ništa, ni zemljišta koje bi se moglo zvati župnim pa da se na njemu podigne makar šator'', a da se ne govori o tome da nije bilo ničega za prvu svetu misu.

Obraćajući se na kraju nazočnima poručio im je da, istina, dugo čekaju zgradu crkve, ali kad se nešto duže čeka, bit će to draže kad se izgradi. Poželio je župljanima, uz ustrajnu molitvu, puno strpljenja i Božjeg blagoslova.