Izbornik

Župna svetkovina sv. Martina proslavljena u Dugom Selu

12.11.2021

Župa sv. Martina biskupa u Dugom Selu proslavila je u četvrtak 11. studenoga 2021. župnu svetkovinu.



Središnje slavlje euharistije predslavio je župnik susjedne Župe Uzvišenja svetog Križa u Lukarišću vlč. Tomislav Kralj.

Vlč. Kralj u homiliji je podsjetio na važne odrednice iz života sv. Martina, od rođenja u Mađarskoj početkom 4. stoljeća, preko vojne službe do susreta sa siromahom kojemu je dao polovicu svoga plašta.

„Imati osjećaj za druge i primjećivati oko sebe potrebite temeljni je zadatak svakog vjernika i čovjeka!“, primijetio je propovjednik.

„Svjesni smo da živimo u vremenu punom kušnje i izazova, u kojem nas sve želi uvjeriti da moramo uvijek sebe stavljati na prvo mjesto, samo o sebi voditi računa, sebi ugoditi, osigurati najbolje te paziti da se ne miješamo i ne zadiremo u živote drugih jer bi to moglo narušiti njihova tobožnja prava. Daleko smo i od toga da bismo u drugima pokušavali gledati Krista jer nam se to čini samo kao neka lijepa priča, a zapravo mu nismo dopustili niti da se nastani u nama. Uz to, vode nas i ideje da je svatko sam kriv za vlastite probleme i poteškoće u kojima se našao, pa nam upravo takav svjetonazor onemogućuje da vidimo pravo stanje stvari. Kako smo olako zaboravili da na ovom svijetu ne živimo samo mi, da nas je Bog sve stvorio na svoju sliku i da nas želi za svoje suradnike i to one koji trebaju biti njegove produžene ruke u konkretnim djelima ljubavi“, ustvrdio je.

Istaknuo je da je življenje sv. Martina bilo obilježeno velikom i čvrstom vjerom u Boga. U siromašnima, malenima i potrebitima je prepoznavao „Krista siromašnoga, odbačenoga, prezrenoga, izmučenoga i raspetoga“. Njegova djelotvorna ljubav nadilazila je sve podjele, svjetonazore i ljudske obzire.

„Jedina podjela koju trebamo učiti i prakticirati od sv. Martina je ona da podijelimo svoju ljubav drugima“, istaknuo je vlč. Kralj.



Pozvao je vjernike da se upitaju kakav je njihov odnos prema bližnjima, ali i društvu u kojem žive te zajednici, mjestu i župi. „Da je sv. Martin, ili bilo koji drugi svetac, ovako živio i bavio se samo sobom i svojim potrebama – pa tko bi ga slavio ili mu se molio da bi Bogu omilio?“, dodao je.

„Život sv. Martina bio je obilježen velikom ljubavi prema čovjeku, ali i Bogu s kojim je u dugim molitvama i razmatranjima u tišini i samoći provodio mnogo vremena te je tako u srcu osjetio i duhovni poziv i ubrzo postao svećenik redovnik što je i svim srcem želio ostati do kraja svog života. No, Bog je s njime imao drugačiji plan pa je vrlo brzo po smrti biskupa sv. Hilarija bio po volji svih stanovnika grada Toursa izabran za biskupa. Martinu to nije bilo pravo i isprva se opirao tom izboru jer se smatrao nedostojnim te časti i službe. No, njegova poniznost i jednostavnost te svijest o prihvaćanju Božje volje pomogla mu je da upravo tu službu iskoristi za još bolje i konkretnije približavanje Boga ljudima te tako on postaje pravi pastir, čovjek koji ne štedi sebe za dobrobit povjerene mu zajednice. Čovjek koji malo govori, ali mnogo radi. Čovjek koji sluša i vjeruje u ljude koji su ga izabrali te ne daje lažna obećanja. Čovjek koji ima svoju vlast i poziciju, sredstva i upotrebljava ih za ono što bi u skladu s Božjim i moralnim zakonima trebalo upotrijebiti – za služenje!“, rekao je propovjednik o zaštitniku župe.

Primjer njegova svetog življenja svjedoči da čovjek ako hoda s Bogom, nikad ne zna kamo ga može odvesti. „Također, pokazuje nam i da nisu uvijek potrebni veliki planovi, strukture, odbori, fondovi ili vijeća da bismo činili dobro i ‚zaradili‘ raj“, ustvrdio je vlč. Kralj te zaključio: „Mačem se dakle, može činiti dobra djela, primjerice odsjeći svoj plašt i dati ga siromahu, kao što se nožem može razrezati kruh.“

Župa se za proslavu svetkovine pripremala trodnevnicom tijekom koje su propovijedali vlč. Marinko Golek, vlč. Marko Torbar i vlč. Filip Pavlović.
Tekst: IKA
Foto: Dario Zürchauer