Naslovna » Dokumenti » Riječ Svetog Oca

Riječ Svetog Oca

Papin Angelus na završnoj misi Svjetskog dana mladih u Lisabonu

I obrigado svima vama, dragi mladi! Bog vidi sve dobro koje je u vama, On jedini zna što je posijao u vaša srca. Odlazite odavde s onim što je Bog posijao u vašem srcu. Molim vas, brižno to čuvajte i dajte da raste. Želim vam nešto preporučiti: dobro zapamtite ovo, neka vam se urežu u sjećanje najljepši trenuci, te tako, kad dođe neki neizbježni trenutak umora i malodušja, a možda i napast da zastanete na svom putu ili se zatvorite u sebe same, sjećanjem oživite iskustvo i milost ovih dana, jer – nikada to ne zaboravite! – ovo je stvarnost, to je ono što vi jeste: sveti Božji narod koji hodi u radosti evanđelja! Želim također uputiti pozdrav mladima koji nisu mogli biti ovdje, a sudjelovali su u inicijativama koje su u njihovim zemljama organizirale biskupske konferencije i biskupije; tu mislim, na primjer, na braću i sestre iz subsaharske regije okupljene u Tangeru. Svima hvala, hvala!

6.8.2023.

Isus je dragocjeni biser života, koji treba tražiti, naći i steći

Vratimo se, dakle, na tri geste trgovca – tražiti, pronaći, kupiti – i postavimo si nekoliko pitanja. Tražiti: jesam li ja, u svom životu, u traganju? Osjećam li se besprijekornim, uspješnim, jesam li zadovoljan postignutim ili se trudim napredovati u svojoj težnji prema dobru? Jesam li u „duhovnoj mirovini“? Koliko je samo mladih u mirovini! Druga gesta – pronaći: vježbam li se u tome da lučim što je dobro i što dolazi od Boga i znam li se odreći onoga što mi, naprotiv, ostavlja malo ili ništa? Na kraju – steći: znam li se potrošiti za Isusa? Je li mi On na prvome mjestu, je li On najveće dobro u životu? Bilo bi lijepo danas mu reći: „Isuse, Ti si moje najveće dobro“. Neka svatko sada u srcu to kaže: „Isuse, ti si moje najveće dobro“.

Marijo, pomozi nam tražiti, pronaći i prigrliti Isusa čitavim svojim bićem.

30.7.2023.

Papin Angelus u nedjelju 23. srpnja

Današnje nam Evanđelje donosi prispodobu o pšenici i kukolju (usp. Mt 13, 24-43). Neki seljak, koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi, otkriva da je neprijatelj noću posijao kukolj, biljku koja izgleda vrlo slično pšenici, ali je zapravo korov.

Na taj način Isus govori o našem svijetu, koji je zapravo nalik velikoj njivi, gdje Bog sije pšenicu, a Zli kukolj, te stoga dobro i zlo rastu zajedno. Dobro i zlo rastu zajedno. Vidimo to u vijestima, u društvu, a i u obitelji i Crkvi. A kad uz dobro žito vidimo i korov, dođe nam da ga odmah počupamo, da ga smjesta „počistimo“. Ali Gospodin nas danas upozorava da je to napast jer ne može se stvarati savršen svijet i ne može se činiti dobro tako da se na brzu ruku uništi ono što ne valja, zato što to onda ima gore posljedice: to naime završi tako – kako se kaže – da se „zajedno s prljavom vodom baci i dijete“.

23.7.2023.

Ne umarati se sijati dobro sjeme

Danas nam Evanđelje pred oči stavlja prispodobu o sijaču (usp. Mt 13, 1-23). Ova slika „sijanja“ vrlo je lijepa slika kojom se Isus koristi da opiše dar svoje Riječi. Zamislimo sjeme: malo je, gotovo nevidljivo, ali iz njega izrastu biljke koje donose plodove. Takva je i Božja riječ: pomislimo samo na Evanđelje, tu malu, jednostavnu i svima dostupnu knjigu, koja rađa novi život u onima koji ga prihvate. Ako je, dakle, Riječ sjeme, mi smo tlo: možemo je primiti ili ne. Međutim, Isus, „dobri sijač“, ne umara se velikodušno je sijati. Poznaje naše tlo, on zna da kamenje naše nepostojanosti i trnje naših poroka (usp. rr. 21-22) mogu ugušiti Riječ, ali se uvijek nada, nada se da ćemo donijeti obilan plod (usp. r. 8).

Tako čini Gospodin i to je ono na što smo i mi pozvani: neumorno sijati. Ali kako se to može činiti, neumorno i neprestano sijati?

16.7.2023.

Papin Angelus u nedjelju 9. srpnja

Današnje Evanđelje donosi vrlo lijepu Isusovu molitvu, u kojoj se obraća Ocu riječima: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11, 25). Ali o kojim to stvarima govori Isus? Nadalje, tko su ti maleni, kojima su te stvari objavljene? Zadržimo se na ovome: na stvarima zbog kojih Isus hvali Oca i na malenima koji ih znaju prihvatiti.

Stvari zbog kojih Isus hvali Oca. Malo prije toga Gospodin je spomenuo neka svoja djela: „Slijepi progledaju […] gubavi se čiste, […] siromasima se navješćuje evanđelje“ (Mt 11, 5) te je otkrio njihovo značenje, govoreći da su oni znakovi Božjeg djelovanja u svijetu. Poruka je dakle jasna: Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka – ne zaboravimo to: Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka – i čini to besplatnom ljubavlju, ljubavlju koja spašava. Zato Isus uzdiže hvalu Ocu, jer se njegova veličina sastoji u ljubavi i On nikada ne djeluje izvan ljubavi. Ali tu veličinu u ljubavi ne razumiju oni koji sebi umišljaju da su veliki i stvaraju sebi nekog boga na vlastitu sliku: moćnog, nepopustljivog, osvetoljubivog. Drugim riječima, ti umišljeni ljudi ne uspijevaju prihvatiti Boga kao Oca; oni koji su puni sebe, oholi, zaokupljeni isključivo svojim vlastitim interesima – to su ti umišljeni –, uvjereni da nikoga ne trebaju, ne mogu prihvatiti Boga kao Oca. Isus u vezi s tim spominje stanovnike triju bogatih gradova toga vremena, Korozain, Betsaida i Kafarnaum, u kojima je učinio mnoga ozdravljenja, ali čiji su stanovnici ostali ravnodušni na njegovo propovijedanje. Za njih su čudesa tek spektakularni događaji, korisni za stvaranje vijesti i kao „materijal“ za tračeve: nakon što je minuo prolazni interes, odložili su ih po strani kako bi se pozabavili nekim drugim vijestima tog trenutka. Nisu znali prihvatiti velike Božje stvari.

9.7.2023.

Papina poruka za Svjetski dan siromaha 2023.

Svjetski dan siromaha, plodonosan znak Očeva milosrđa, održava se po sedmi put kako bi podupro naše zajednice na njihovu putu. To je događaj koji Crkva postupno ukorjenjuje u svoj pastoral, kako bi sve više otkrivala središnji sadržaj evanđelja. Svaki dan se zalažemo za prihvaćanje siromašnih, ali to nije dovoljno. Rijeka siromaštva teče kroz naše gradove i postaje sve veća i veća dok se ne prelije iz korita. Ta rijeka kao da nas je preplavila, toliko je glasan vapaj naše braće i sestara koji traže našu pomoć, potporu i solidarnost. I taj glas postaje sve glasniji. Zato se na nedjelju uoči svetkovine Isusa Krista Kralja svega stvorenja ponovno okupljamo oko njegova stola da iznova primimo od njega dar i poslanje živjeti siromašno i biti u službi siromašnih.

4.7.2023.

Prorok je živi znak koji pokazuje Boga drugima

Prorok, braćo i sestre, je svatko od nas: naime, krštenjem smo svi primili dar i poslanje proroštva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1268). Prorok je onaj koji, po krštenju, pomaže drugima tumačiti sadašnji trenutak pod djelovanjem Duha Svetoga, razumjeti Božje naume i na njih odgovoriti. Drugim riječima, prorok je onaj koji drugima pokazuje Isusa, koji ga svjedoči, koji pomaže živjeti današnjicu i graditi sutrašnjicu prema njegovim planovima. Svi smo, dakle, proroci, svjedoci Isusa „kako bi snaga evanđelja zasjala u svakodnevnom obiteljskom i društvenom životu“ (Lumen gentium, 35). Prorok je živi znak koji pokazuje Boga drugima, prorok je odraz Kristova svjetla na putu braće. Možemo se, dakle, zapitati: ja, koji sam u krštenju „izabran za proroka“, govorim li i, nadasve, živim li kao Isusov svjedok? Donosim li malo njegova svjetla u život svakog pojedinca? Preispitujem li sebe u vezi s tim? Zapitam li se: kakvo je moje svjedočenje, moje proroštvo?

2.7.2023.

Papin Angelus: Sveti Petar i Pavao bili su pravi ljudi sa svojim snagama i slabostima

Petar obuhvaća svaki od ova tri aspekta, s kojima se svaki kršćanin može identificirati. „U Petru”, rekao je papa Franjo, „nalazimo snagu stijene, pouzdanost kamena i malenost običnog oblutka. On nije nadčovjek – on je čovjek poput nas, koji velikodušno kaže ‘da’ Isusu u njegovoj nesavršenosti”.

U Apostolu, Bog otkriva da je On taj koji čini „Petra jakim svojom milošću, sjedinjuje nas svojom ljubavlju i oprašta nam svojim milosrđem”.
Sveti Petar i Pavao, istaknuo je Papa, bili su pravi ljudi, sa svojim manama, snagama i slabostima.

29.6.2023.

Svjedoci: sveta Mary MacKillop

Bitna značajka njezina revnovanja za evanđelje sastojala se u brizi za siromašne i marginalizirane. I to je vrlo važno: na putu svetosti, koji je kršćanski put, siromasi i marginalizirani su protagonisti i pojedinac ne može napredovati u svetosti ako se, na jedan ili drugi način, ne posvećuje također njima. Oni, koji trebaju pomoć od Gospodina, nose Gospodinovu prisutnost. Jednom sam pročitao frazu koja me se dojmila, a glasi ovako: „Protagonist povijesti je prosjak: prosjaci su ti koji skreću pažnju na nepravdu, koja je veliko siromaštvo u svijetu“: novac se troši na izradu oružja, a ne na proizvodnju hrane… I ne zaboravite: nema svetosti ako se, na ovaj ili onaj način, ne posvećuje brigu za siromahe, za one koji su u potrebi, za one koji su pomalo na margini društva. To posvećivanje brige za siromašne i marginalizirane ponukalo je Mary da ide tamo gdje drugi nisu htjeli ili nisu mogli ići. Dana 19. ožujka 1866., na blagdan svetoga Josipa, otvorila je prvu školu u malom predgrađu na jugu Australije. Uslijedile su mnoge druge koje su ona i njezine sestre osnivale u ruralnim zajednicama u Australiji i na Novom Zelandu. Njihov broj je rastao zato što apostolski žar čini upravo to: umnaža djela.

28.6.2023.

Isus nas uči čega se trebamo bojati

U današnjem Evanđelju Isus čak tri puta ponavlja svojim učenicima: „Ne bojte se“ (Mt 10, 26.28.31). Malo prije toga govorio im je o progonstvima koje im je podnijeti poradi evanđelja, stvarnost koja je još uvijek aktualna: Crkva je, naime, od samih svojih početaka, zajedno s radostima – a ovih je bilo mnogo! – upoznala mnoga progonstva. Zvuči paradoksalno: navještaj Božjega kraljevstva poruka je mira i pravde, utemeljena na bratskoj ljubavi i opraštanju, a ipak nailazi na protivljenja, nasilja i progone. Isus, međutim, kaže da se ne trebamo bojati: ne zato što će sve biti dobro u svijetu, nego zato što smo za Oca dragocjeni i ništa što je dobro neće biti izgubljeno. Kaže nam da ne dopustimo strahu da nas koči, nego da se radije plašimo nečeg drugog, samo jedne stvari. Što je to čega nam se, po Isusovim riječima, bojati?

Otkrivamo to kroz sliku koju Isus koristi danas: to je slika „Gehene“ (usp. r. 28). Dolina „Gehene“ bila je mjesto dobro poznato stanovnicima Jeruzalema: bilo je to veliko gradsko odlagalište otpada. Isus nam time želi poručiti kako ono čega se zapravo trebamo bojati jest to da odbacimo vlastiti život. Isus kaže: „Da, toga se bojte“. Kao da time hoće reći: ne treba se toliko bojati podnošenja nerazumijevanja i kritika, gubitka ugleda i materijalnih probitaka da bismo ostali vjerni evanđelju, koliko toga da se život potrati i teži za bezvrijednim stvarima, koje život ne ispunjavaju smislom.

25.6.2023.

Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća