Naslovna » Dokumenti » Riječ Svetog Oca

Riječ Svetog Oca

Sveti Daniel Comboni, apostol za Afriku i prorok misije

Nakon što je prvo vrijeme proveo u Africi, morao je napustiti misiju iz zdravstvenih razloga. Previše je misionara umiralo nakon što su oboljeli od neke bolesti, što je bilo povezano s nepoznavanjem tamošnjih prilika. No, dok su drugi odlazili iz Afrike, Comboni to nije učinio. Nakon određenog vremena provedenog u razmišljanju, osjetio je da mu od Gospodina dolazi nadahnuće za novi put evangelizacije, koji je on sažeo u ove riječi: „Afriku spasiti Afrikom“ (Scritti, 2741s). To je snažna intuicija, u njoj nema trunke kolonijalizma. Snažna je to intuicija koja je pridonijela obnovi misionarskog zalaganja: evangelizirane osobe nisu bile samo „objekti“, nego i „subjekti“ misije. A sveti je Daniel želio sve kršćane učiniti protagonistima evangelizacijskog djelovanja. U tom je duhu razmišljao i djelovao cjelovito, uključujući mjesni kler i promičući laičku službu katehistâ. Katehete su blago Crkve: katehete su oni koji idu naprijed u evangelizaciji. Tako je shvaćao i ljudski razvoj, njegujući umjetnostî i zanimanjâ, potičući ulogu obitelji i žene u preobrazbi kulture i društva. Koliko je samo važno, i danas, da vjera raste i da se čovjek razvija unutar misionarskih kontekstâ, namjesto da se u njih presađuju izvana nametnuti modeli ili da se sve svodi na besplodni asistencijalizam! Treba reći „ne“ izvana nametnutim modelima i asistencijalizmu. Treba uzimati iz kulture narodâ i na temelju toga provoditi evangelizaciju. Evangelizirati kulturu i inkulturirati evanđelje: to ide ukorak jedno s drugim.

20.9.2023.

Papin Angelus u nedjelju 17. rujna

Isusova poruka je jasna: Bog oprašta na nemjerljiv način, preko svake mjere. On je takav, djeluje iz ljubavi i besplatnosti. Ne možemo mu se odužiti, ali kad opraštamo bratu ili sestri, oponašamo ga. Opraštanje stoga nije neko dobro djelo koje se može učiniti ili ne učiniti: opraštanje je temeljni uvjet za one koji su kršćani. Svatko je od nas, naime, onaj ili ona kojem/kojoj je oprošteno: ne zaboravimo to, oprošteno nam je, Bog je dao svoj život za nas i mi mu ničim ne možemo nadoknaditi njegovo milosrđe koje On nikada ne povlači iz srca. No, odgovarajući na njegovu besplatnost, odnosno opraštajući jedni drugima, možemo davati svjedočanstvo za njega, šireći novi život oko sebe. Bez opraštanja, naime, nema nade; bez opraštanja nema mira. Opraštanje je kisik koji pročišćava zrak zagađen mržnjom, ono je protuotrov koji liječi otrove ogorčenosti, ono je način da se ublaži ljutnja i izliječe mnoge bolesti srca koje onečišćuju društvo.

17.9.2023.

Svjedoci: blaženi José Gregorio Hernández Cisneros, liječnik siromahâ i apostol mira

José Gregorio bio je skroman, ljubazan i uslužan čovjek. Pokretao ga je, istodobno, unutarnji žar, želja da u životu služi Bogu i bližnjemu. Nošen tim žarom nekoliko je puta pokušao postati redovnik i svećenik, ali su ga u tome spriječile razne zdravstvene teškoće. No, njegova ga tjelesna slabost nije navela da se povuče u samoga sebe, nego da postane liječnik još osjetljiviji na potrebe drugih; prionuo je uz Providnost i, ojačan u duši, usmjerio se više na ono bitno. To je apostolska revnost: ona ne slijedi vlastite težnje, nego raspoloživost za Božje planove. I tako je taj blaženik shvatio da će, brigom za bolesne, provoditi Božju volju u djelo, pomagati one koji trpe, dajući nadu siromasima, svjedočeći vjeru ne riječima nego primjerom. Tako je – tim duhovnim putem – prispio do toga da je medicinu prihvatio kao neku vrstu svećeništva: „svećeništvo ljudske boli“ (M. YABER, José Gregorio Hernández: Médico de los Pobres, Apóstol de la Justicia Social, Misionero de las Esperanzas, 2004., 107). Kako je samo važno stvari ne podnositi pasivno, nego, kako kaže Sveto pismo, sve činiti zdušno, kako bi se služilo Gospodinu (usp. Kol 3, 23)!

13.9.2023.

Papin Angelus u nedjelju 10. rujna

Evanđelje nam danas govori o bratskom ispravljanju (usp. Mt 18, 15-20), što je jedan od najviših, ali ujedno i najzahtjevnijih izraza ljubavi. Kad se neki tvoj brat po vjeri ogriješi o tebe, ti mu, bez ljutnje, pomozi, ispravi ga: pomozi ispravljajući ga.
Oko onih koji pogriješe, nažalost, često se prvo ispreda trač, u kojem za tu pogrešku saznaju svi, s puno pojedinosti, osim same osobe! To nije u redu i to nije milo Bogu. Neumorno ponavljam da je ogovaranje kuga za živote ljudi i zajednicâ, zato što donosi podjele, patnju i sablazan, a nikako ne pomaže boljitku, nikad ne pomaže rasti. Veliki duhovni učitelj, sveti Bernard iz Clairvauxa, rekao je da su jalova znatiželja i površne riječi prve stepenice na ljestvama oholosti, koje ne vode prema gore, nego prema dolje, gurajući čovjeka u propast i upropaštenost (usp. Stupnjevi poniznosti i oholosti).
Isus nas, međutim, uči da se ponašamo drugačije. Evo što danas kaže: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo“ (r. 15). Iskren i otvoren razgovor „u četiri oka“ može mu pomoći da shvati gdje griješi. Učini to za njegovo dobro, svladavajući sram i pronalazeći istinsku hrabrost, koja nije hrabrost ogovaranja, nego hrabrost koja se sastoji u tome da mu sve krotko i ljubazno kažemo u lice.

10.9.2023.

Moliti i služiti s radošću: Kateri Tekakwitha, prva sjevernoamerička svetica domorotkinja

Nastavljajući naše kateheze na temu apostolskog žara i strasti za naviještanjem evanđelja, danas ćemo promotriti lik svete Katere Tekakwithe, prve sjevernoameričke domorotkinje koja je proglašena svetom. Rođena oko 1656. u jednom selu na sjeveru države New York, bila je kći nekrštenog poglavice Mohikanaca i majke kršćanke pripadnice plemena Algonkini, koja je naučila Kateri moliti i pjevati hvalospjeve Bogu. I mnogi od nas su također po prvi put prikazani Gospodinu u obiteljskom okruženju, posebno od strane naših majki i baka. Tako započinje evangelizacija i, štoviše, ne zaboravimo to, da se vjera uvijek prenosi na dijalektu majki i baka. Vjeru treba prenositi na jednom dijalektu i mi smo je primili na tom dijalektu majki i baka. Evangelizacija često započinje tako: jednostavnim, malim gestama, kao što to čine roditelji koji pomažu djeci razgovarati s Bogom u molitvi i koji im govore o njegovoj velikoj i milosrdnoj ljubavi. Na taj su način postavljeni temelji vjere za Kateri, a često i za nas. Ona ju je primila od majke na dijalektu, na dijalektu vjere.

30.8.2023.

Isus želi biti blizi Bog

Draga braćo i sestre, na putu života nismo sami, jer Krist je s nama i pomaže nam kročiti našim putem, kao što je učinio s Petrom i ostalim učenicima. Upravo Petar u današnjem Evanđelju to shvaća i po milosti prepoznaje u Isusu „Krista-Pomazanika, Sina Boga živoga“ (r. 16): „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“, kaže Petar, ne neka ličnost iz prošlosti, nego Krist, odnosno Mesija, iščekivani: ne mrtvi junak, već Sin Boga živoga, koji je postao čovjekom i došao dijeliti s nama radosti i teškoće na koje nailazimo na svom životnom putu. Nemojmo se stoga obeshrabriti ako nam se katkad čini da je vrhunac kršćanskog života previsok, a put prestrm. Gledajmo Isusa koji hoda uz nas, koji prihvaća naše slabosti, dijeli naše napore i polaže svoju čvrstu i nježnu ruku na naša slabašna ramena. S Njim u našoj blizini, pružimo i mi ruku jedni drugima i obnovimo svoje povjerenje: s Isusom ono što nam se samima čini nemogućim više nije!

27.8.2023.

Navještaj na materinskom jeziku: Sveti Juan Diego, glasnik Djevice od Guadalupea

Zadržimo se zatim na svjedočanstvu svetog Juan Diega, koji je glasnik, on je domorodac koji je primio Marijinu objavu: glasnik Naše Gospe od Guadalupea. Bio je skromna osoba, Indijanac iz naroda: na njemu počiva pogled Božji, pogled Boga koji voli činiti čudesa kroz malene. Juan Diego je došao vjeri već kao odrastao i oženjen. U prosincu 1531. imao je oko 55 godina. Dok je hodao, na brežuljku je ugledao Majku Božju, koja ga nježno naziva. A kako ga naziva Gospa? „Moj ljubljeni sinčić Juanito“ (Nican Mopohua, 23). Zatim ga šalje biskupu da zamoli da sagradi hram upravo na tom mjestu, gdje se i ukazala.

23.8.2023.

Papin nedjeljni Angelus: Isusova promjena i ženina vjera. Pozvani smo biti otvoreni promjenama

Isusova promjena. On je svoje propovijedanje upućivao izabranom narodu, potom bi Duh Sveti gurnuo Crkvu na krajeve svijeta. Ali ovdje se događa anticipacija, mogli bismo reći, pri čemu se u epizodi Kanaanke već očituje univerzalnost Božjeg djela. Zanimljiva je ova Isusova raspoloživost, pred ženinim konkretnim slučajem postaje još popustljiviji i suosjećajniji. Bog je takav: on je ljubav, a onaj tko ljubi ne ostaje rigidan u svojim pozicijama. Da, ostaje postojan, ali ne rigidan. Ne ostaje rigidan u svojim pozicijama, već se dopušta dirnuti i potresti, zna kako promijeniti svoje planove. A ljubav je kreativna i mi kršćani, ako želimo nasljedovati Krista, pozvani smo biti otvoreni promjenama. Kako je dobro u našim relacijama, ali i u životu vjere, biti poslušan, istinski slušati, biti ganut u ime suosjećanja i dobra drugih, kao što je Isus učinio s Kanaankom. Spremnost na promjenu. Poslušna srca za promjenu.

20.8.2023.

Papin Angelus na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije

Služenje. Kad se priginjemo kako bismo služili braći i sestrama, mi se uzdižemo: ljubav je ta koja uzdiže život. Idemo služiti braći i sestrama i tim se služenjem „penjemo“. Ali služiti nije lako: Majka Božja, koja je tek začela Isusa, prelazi gotovo 150 kilometara da bi iz Nazareta stigla do Elizabetine kuće! Pomaganje nas stoji truda! To i mi doživljavamo u trudu, strpljenju i brigama koje uključuje briga za druge. Pomislimo, na primjer, na kilometre koje mnogi prijeđu svaki dan da bi došli na posao i vratili se s posla te izvršili mnoge zadatke u korist bližnjih; pomislimo na žrtvovanje vremena i sna za brigu o novorođenčetu ili starijoj osobi; kao i na predanost u služenju onima koji nemaju čime uzvratiti, u Crkvi kao i u volontiranju. Divim se volonterima. Naporno je, ali se tako uzdižemo uvis, zaslužujemo nebo!

15.8.2023.

Papin Angelus u nedjelju 13. kolovoza 2023.

Iza čina hodanja po vodi krije se neizravna poruka koju nam valja dokučiti. U to su doba, naime, velika vodena prostranstva smatrana sjedištima zlih sila kojima čovjek nije mogao ovladati; ponori su, osobito ako je njima bjesnila oluja, bili simbol kaosa i dozivali su u pamet tamu podzemlja. Učenici se pak nalaze usred jezera u mrkloj noći: obuzima ih strah da će potonuti, da će ih zlo progutati. I u tom trenutku dolazi Isus koji hoda po vodi, odnosno iznad tih sila zla, On hoda iznad sila zla i govori svojima: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (r. 27). Sve je to poruka koju Isus daje nama. Evo značenja toga znaka: zle sile, koje nas plaše i koje ne uspijevamo nadvladati, s Isusom smjesta gube na veličini i snazi. On, hodajući po vodi, želi nam reći: „Ne bojte se, vaše sam neprijatelje podložio pod noge svoje“ – lijepa poruka: „tvoje sam neprijatelje podložio pod noge svoje“: ne ljude!, to nisu ti neprijatelji, nego smrt, grijeh, đavao: to su neprijatelji ljudi, naši neprijatelji. I Isus satire neprijatelje poradi nas.

13.8.2023.

Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća