Kardinalov uvod u misu na Dan žalosti u Republici Hrvatskoj

Danas je u Hrvatskoj Dan žalosti u povodu žrtava stradalih u potresu koji je 28., a posebno 29. prosinca 2020. godine pogodio Sisačku biskupiju, osobito područje Petrinje, Siska i Gline. I ovom prigodom očitujem bratsku blizinu i solidarnost sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem i njemu povjerenim Božjim narodom. Potres je bio toliko jak da je napravio štete i u Zagrebačkoj nadbiskupiji, posebno u Gradu Zagrebu, te na području Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.

U potresu je poginulo sedam hrvatskih građana: jedna je djevojčica stradala u Petrinji, zatim dugogodišnji orguljaš u Žažini te petero ljudi u Majskim Poljanama kod Gline. Ozlijeđeno je više desetaka ljudi. Dok izražavamo sućut rodbini stradalih, Božjem milosrđu preporučujemo duše poginulih, molimo za sve koji trpe, za sve koji su zadobili rane na duši i tijelu. Zahvalni smo za očinsku blizinu molitve i ohrabrenja što nam ih je uputio Sveti Otac, papa Franjo.

Božić je blagdan Božje blizine i Božjeg zajedništva s nama ljudima. U mukama ogromne tragedije koja je zahvatila dijelove naše domovine, želimo večeras biti duhom blizu svima koji su u tjeskobi i strahu, koji trpe zbog onoga što ovih dana proživljavaju. Boga molimo da podari vječni pokoj poginulima, brz oporavak ranjenima, a svima hrabrost da ojačamo nadu i da se ne predamo malodušju.

Kardinalova homilija na božićnoj misi

Isus rođen u Betlehemu, postao nam je blizak, naš brat, prijatelj i suputnik na putu. Isus rođen u svetoj nazaretskoj Obitelji posvetio je sve obitelji za koje danas posebno molimo, misleći na djecu i mlade koji žive na poseban način ove dane. Molimo i za sve koji su željeli  Božić svetkovati u euharistijskom slavlju, ali zbog raznih ograničenja nije im to moguće. Molimo posebno za sve koji su teško bolesni da im dobri Bog podari željeno zdravlje. Mislimo i molimo danas na Božić osobito za zdravstveno osoblje koje se s velikom zauzetošću brine za tolike bolesnike. Molimo da nas sve dobri Bog oslobodi od pošasti koronavirusa koja hara svijetom. Molimo Isusa za sve koji su u teškim duhovnim i materijalnim situacijama. Svoje molitve uzdignimo velikome Bogu, koji je, da bi se sasvim približio nama, postao malo Dijete. Molimo Njega za sve potrebe našega Grada, hrvatske domovine i svijeta.

Obasjaj nas, novorođeni Kralju, svojim svjetlom i obdari nas svojim mirom, ostani uvijek Emanuel – Bog s nama, Bog nama blizu, Bog koji nam pomaže u svim našim izazovima.Draga braćo i sestre, dragi slušatelji i gledatelji, ovdje u našoj nadbiskupijskoj Crkvi-majci, gdje nas zagovorom prati i čeka blizina blaženoga Alojzija Stepinca, obraćam vam se riječima našeg svetog zagovornika kod Boga. On kaže:

„Dolazak Isusa Krista na svijet u svetoj Božićnoj noći, jest najveći događaj u ljudskoj povijesti. Dolazak Boga na svijet u slici djeteta, da spasi ljude, jest najveće dobročinstvo Božje… Neka se dakle udruže sva kršćanska srca, neka se stope u jedan svi glasovi ljudski, neka se ujedine u jednu nepreglednu povorku svi kršćani i izvrše ono, što pjevamo u onoj lijepoj božićnoj pjesmi: 'Malo Dijete pohodite – vi u Betlemu – Poklonite se svi duboko – Bogu svojemu'!“ (Homilije za sve nedjelje i blagdane u godini, Zagreb, 1957., str. 19.).

Svima vama, draga braćo i sestre u vjeri, i svim ljudima dobre volje, i svima vašima, posebno onima koji su ovih dana daleko od vas i svima koji su  s nama povezani putem radija i televizije, želim čestit i svet Božić! Amen.

Homilija kardinala Josipa Bozanića na misi polnoćki

Dragi vjernici, ove noći sve stvoreno podrhtava od radosti jer Bog dolazi. Ova blažena noć postaje veliki manifest utjelovljenja Sina Božjega. To je manifest ljubavi, dobrote, darivanja i strpljivosti. Večeras smo i mi poput pastira pohitili da bismo pronašli Mariju, Josipa i Novorođenče gdje leži u jaslama. Došli smo se pokloniti Djetetu koje nam je nebo darovalo, da bi se među nama ponovno dogodio Božić. Isus želi da ga prihvatimo, kako bi nas obogatio svojim dolaskom.

Braćo i sestre, dopustimo da nas dirne Božić, da nas u sivilu naše suvremenosti obasja božićna svjetlost. Želimo da se ova radost i slavlje u duhu skromnosti, poniznosti i  zahvale iz naše prvostolnice razlije na sve koji su s nama povezani putem radija i televizije. Molimo i za sve koji su željeli večeras slaviti misu polnoćku, ali zbog raznih ograničenja nije im to moguće. Molimo posebno za sve koji su pritisnuti bolešću da im dobri Bog podari željeno zdravlje. Molimo i za zdravstveno osoblje koje se s velikom požrtvovnošću brine za njih. Molimo da nas sve dobri Bog oslobodi od pošasti koja hara svijetom. Molimo Isusa, za kojega u Betlehemu ne bijaše mjesta, da njegovu blizinu osjete sve starije osobe, svi koji su slabi, odbačeni, osamljeni, za koje nema mjesta u društvu. Molimo za sve potrebe našega Grada, hrvatske domovine i svijeta.

Božić je na osobiti način blagdan obitelji. Neka Dijete Isus svojim blagoslovom trajno prožme sve osobne i društvene odnose u našim obiteljima. Dragi prijatelji, Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u onoj mjeri u kojoj mu dopustimo. Svima vama i vašima, te svima koji ste povezani s nama sredstvima društvenog povezivanja, od srca čestitam Božić.

Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića

Nakon što je Bog na razne načine, posebice svojom Riječju, očitovao blizinu čovjeku i izabranomu narodu, Svemogući je neizrecivim začećem po Duhu Svetome i rođenjem Isusa Krista premostio udaljenost između sebe i čovjeka, izazvanu grijehom. (...)

Braćo i sestre, kada jedni drugima čestitamo; kada jedni drugima uručujemo darove, ma kako skromni bili; kada zajednički blagujemo za istim stolom; izražavamo radost vjere u kojoj dijelimo otajstvo Kristove blizine, očitovane i ostvarene za nas »radi nas i našega spasenja« (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). To je susret s Gospodinom koji nas pohodi svojim darom i koji liječi naš život od zla. I kada nam nedostaju slavljenički izražaji, Božja je blizina neograničena, jer je Kristova, jer je božićna.

Božić nas poziva da razmotrimo možemo li mi tu darovanu blizinu i u sadašnjim ograničenjima očitovati drugima: ublažavajući trpljenja, pomažući u potrebama, moleći za one koji se brinu za bolesne, siromašne, osamljene i prognane.

Tu Božićnu blizinu olakšavaju nam osjetiti božićni znakovi u prostorima u kojima živimo, radimo, komuniciramo. Jedan od takvih znakova svakako su jaslice, s jasno istaknutim likom djeteta Isusa u središtu, jer taj lik, to Lice ne smijemo izgubiti u okvirima naše svakidašnjice. U tom Licu lakše vidimo Božju blizinu i dar bližnjih te prepoznajemo svoju čežnju za blizinom. Božić nas uči da, ako želimo vidjeti i stići daleko, trebamo biti blizu.

Uvodna riječ kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog na sprovodnoj misi mons. Mile Bogovića, prvog biskupa gospićko-senjskog

Mons. Bogovića pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog svećenika, bliskog profesora, neumornog istražitelja crkvene i nacionalne povijesti, kao upornog biskupa čijim je iznimnim zauzimanjem i nikla velebna Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, iznad Krbavskog polja.

Mile Bogović ulazi u povijest, koja mu je bila trajni izazov za djelovanje u sadašnjosti, kao biskup i rodoljub, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata.

Biskup Bogović ostavlja nam upečatljiv trag čovjeka i crkvenog službenika otvorenog za razgovor, dijalog i ekumenizam.

Sugovornicima je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem.

Uvijek je bio spreman saslušati, ali i hrabro iznositi i ustrajno braniti spoznatu istinu.

Homilija kardinala Josipa Bozanića o 100. obljetnici smrti sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića

Da bi se suprotstavio liberalizmu misli i života, biskup Mahnić bio je s punim uvjerenjem propovjednik evanđeoskog radikalizma. I od mladih vjernika, svojih dragih prijatelja i od svoga klera i od katoličkih javnih djelatnika, zahtijevao je uvijek dosljedan, jasan i čvrst kršćanski stav. Želio je da u mislima, pisanju, životu i javnosti bude što više svjetla, jer kršćanin je pozvan biti svjetlost svijeta. Nije podnosio zagušljivu atmosferu koja truje, zato su ga nazivali „olujom“, ili „olujom s Jadrana“.

Ali upravo kada oluja dođe, raščisti okoliš i ostavi čisto ozračje. Ljudi takvih stavova pošteni su i vole dijalog na temelju čistih računa, ne unose mržnju, ali traže jasnoću.

Dragi vjernici, Mahnić se nije mirio sa stanjem oko sebe, nije se prepuštao rezignaciji ponavljajući: nije moguće ništa promijeniti. On je razmatrao Riječ Božju, tražio inicijative, stvarao programe, prodorno gledao u budućnost, okupljao suradnike, posebno mlade vjernike i hrabro krčio nove staze. Nije nam namjera ni započeti s nabrajanjem silnih inicijativa što ih je pokrenuo i baštine koju je ostavio nama u Hrvatskoj, kao i prije u Sloveniji.

Budući da je Mahnić razvijao svoju apostolsku djelatnost nadaleko i izvan granica svoje Krčke biskupije, Providnost je htjela da i zadnje dane svoga života provede teško bolestan u Zagrebu i da ga u glavnom gradu Hrvatske, posebno katolička mladež kojoj se na zadivljujući način posvetio u svom apostolskom radu, otprati na počinak u Gospodinu. Upravo je u oporuci katoličkoj mladeži zaželio da budu dobra sol sebi i narodu. 

Kardinalova homilija na spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije, Majke Božje od Zdravlja

U nekim krajevima naše Domovine, posebno u primorskoj Hrvatskoj, ovaj se spomen časti kao blagdan Majke Božje od Zdravlja, ili blagdan Gospe od Zdravlja. Pobožan se puk utječe zagovoru Presvete Bogorodice ištući njezinu pomoć i zagovor u raznim potrebama, a posebno u bolesti. (...)

Braćo i sestre, ove godine slavimo spomen Majke Božje od Zdravlja u posebnim okolnostima. Pogođeni pandemijom korona virusa zazivamo zagovor Marije, Majke Isusove i Majke naše da nam pomogne u sadašnjim teškoćama.  (...)

Stoga  sada povjeravamo Majci Božjoj Remetskoj, najvjernijoj Odvjetnici Hrvatske sve stanovnike naše Domovine, sav svijet i posebno naš Grad Zagreb i čitavu Crkvu zagrebačku. Sabrani u ovom Slavlju i povezani sa svima koji nas prate putem radija i televizije zaufano molimo:

Blažena Djevice Marijo,
Majko Božja Remetska,
Zdravlje bolesnih i Utočište grješnika,
Sinovskom se ljubavlju povjeravamo tvojem moćnom zagovoru te pomalo zabrinuti i prestrašeni, ponovno te molimo svrni svoj pogled na nas.
Molimo posebno za sve bolesnike, njihovu rodbinu i sve koji su im blizu.
Molimo za zdravstveno osoblje da im Gospodin udijeli potrebno snagu. Molimo i za sve odgovorne u društvu da im svjetlo Duha Svetoga bude snaga u donošenju odluka za naš život.
Majko milosrđa i Odvjetnice naša, svrni svoj pogled,
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
Nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Amen.

Kardinalova homilija na završetku Godine sv. Nikole Tavelića, prigodom 50. obljetnice njegove kanonizacije

Zato slobodno smijemo ustvrditi da je nakon prvog kanoniziranog hrvatskog sveca započeo slijed novih svetaca i blaženika iz hrvatskoga naroda. A veliki promicatelj proglašenja svetim Nikole Tavelića, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, sada blaženi mučenik u nebeskoj slavi, zajedno nas sa svim svetima i blaženicima zagovara u nebu pred Božjim prijestoljem. Iz nebeskih dvora blaženi Alojzije danas moli za domovinu Hrvatsku, ponavljajući ono što je sam zapisao o Nikoli Taveliću: »Kao što je on svojom mučeničkom smrću povezao našu domovinu Hrvatsku s tvojom zemaljskom domovinom svetom vezom ljubavi, tako neka njegovo svetačko uzveličanje bude vječni vez naše hrvatske domovine s tvojim Kraljevstvom nebeskim«.

Braćo i sestre, naši sveci i blaženici ponavljaju i nama ovdje sabranima pitanje iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“ (Rim 8,35). Pavao je tu poslanicu pisao kršćanima u Rimu imajući pred sobom trpljenja i progonstva prve generacije kršćana. Riječi: nevolje, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač opisuju stvarnost trpljenja i mučeništva. Ta je stvarnost postala tijekom povijesti iskustvo onih koji su željeli slijediti Krista i bili povezani s Njim.

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih

Na ovom groblju osobito mislim i molim i za sve one koji svoje najbliže nisu smjeli ni dopratiti do mjesta zadnjeg ovozemnog počivališta. Pozivam sve na usrdnu molitvu Bogu da nas oslobodi od pošasti koja je zahvatila sav svijet. Molimo i za znanstvenike koji traže lijek protiv te nove kuge.

Ali svoje pouzdanje još više oslonimo na Boga i pomoć odozgor. Ovo je vrijeme traženja novih sigurnosti i istinskih oslonaca.

Braćo i sestre, ovo je vrijeme molitve, posta i obraćenja, stoga molimo:
Oče naš nebeski, ne dopusti da upadnemo u napast i oslobodi nas od zla pošasti koja hara svijetom.
Isuse Kriste, Sine Boga živoga, daj da nam ne uzmanjka kruh života – tvoja Euharistija.
Duše Sveti, jačaj nam nadu da Bog jedini pobjeđuje zlo.
Neka nam se svima dobri Bog smiluje. Amen.
 

Homilija kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga na početku akademske godine 2020./2021.

Obraćajući se vama, dragi mladi vjernici, Sveti Otac nastavlja: »Osobito mladima nudim izazov: krenite u istraživanje svoje baštine. Kršćanstvo vas čini nasljednicima nenadmašive kulturološke baštine, koju trebate uzeti u posjed. Oduševite se tom poviješću koja je vaša povijest. Usudite se zagledati u onoga nemirnog mladog Jeronima koji je, poput čovjeka iz Isusove prispodobe, prodao sve što je imao da bi zadobio 'dragocjeni biser' (Mt 13, 46)«.

Draga braćo i sestre, ova akademska godina novi je dar i nova mogućnost da ponajprije nastojimo pronaći Kristov životni sok u sebi, u kategorijama naše kulture. »Ostati u Kristu« povezuje razne spoznaje, onu kakvu je u mističkim iskustvima, u »znanosti mistike«, živjela sveta Terezija, i onu, kakvu je sa znanstvenom strašću, prožetom dubokom duhovnošću, živio sveti Jeronim. Vremenski su udaljeni više od tisuću godina, a u biti očituju isto: ono, naime, što je Isus povjerio svojim učenicima: Ja sam trs, a vi loze.

Dragi sveučilištarci, ako nam se čini da ne možemo doprijeti do korijena trsa, razmotrimo plodove, jer oni nas vode do otajstva života. Neka nas na tom putu prate Presveta Bogorodica Marija, Prijestolje mudrosti, sveti Jeronim, Kristova biblioteka, sveta Terezija Avilska, svetica dubokog mističkog iskustva, te blaženi Alojzije Stepinac, postojani svjedok istine i čiste savjesti.