Riječ Nadbiskupa

Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića

Nakon što je Bog na razne načine, posebice svojom Riječju, očitovao blizinu čovjeku i izabranomu narodu, Svemogući je neizrecivim začećem po Duhu Svetome i rođenjem Isusa Krista premostio udaljenost između sebe i čovjeka, izazvanu grijehom. (...)

Braćo i sestre, kada jedni drugima čestitamo; kada jedni drugima uručujemo darove, ma kako skromni bili; kada zajednički blagujemo za istim stolom; izražavamo radost vjere u kojoj dijelimo otajstvo Kristove blizine, očitovane i ostvarene za nas »radi nas i našega spasenja« (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). To je susret s Gospodinom koji nas pohodi svojim darom i koji liječi naš život od zla. I kada nam nedostaju slavljenički izražaji, Božja je blizina neograničena, jer je Kristova, jer je božićna.

Božić nas poziva da razmotrimo možemo li mi tu darovanu blizinu i u sadašnjim ograničenjima očitovati drugima: ublažavajući trpljenja, pomažući u potrebama, moleći za one koji se brinu za bolesne, siromašne, osamljene i prognane.

Tu Božićnu blizinu olakšavaju nam osjetiti božićni znakovi u prostorima u kojima živimo, radimo, komuniciramo. Jedan od takvih znakova svakako su jaslice, s jasno istaknutim likom djeteta Isusa u središtu, jer taj lik, to Lice ne smijemo izgubiti u okvirima naše svakidašnjice. U tom Licu lakše vidimo Božju blizinu i dar bližnjih te prepoznajemo svoju čežnju za blizinom. Božić nas uči da, ako želimo vidjeti i stići daleko, trebamo biti blizu.
22.12.2020.

Uvodna riječ kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog na sprovodnoj misi mons. Mile Bogovića, prvog biskupa gospićko-senjskog

Mons. Bogovića pamtimo kao dragog prijatelja, zauzetog svećenika, bliskog profesora, neumornog istražitelja crkvene i nacionalne povijesti, kao upornog biskupa čijim je iznimnim zauzimanjem i nikla velebna Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, iznad Krbavskog polja.

Mile Bogović ulazi u povijest, koja mu je bila trajni izazov za djelovanje u sadašnjosti, kao biskup i rodoljub, koji se nije štedio, koji nije posustajao i onda kada je nailazio na zatvorena vrata.

Biskup Bogović ostavlja nam upečatljiv trag čovjeka i crkvenog službenika otvorenog za razgovor, dijalog i ekumenizam.

Sugovornicima je pristupao jednostavno i s doličnim poštovanjem.

Uvijek je bio spreman saslušati, ali i hrabro iznositi i ustrajno braniti spoznatu istinu.
22.12.2020.

Homilija kardinala Josipa Bozanića o 100. obljetnici smrti sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića

Da bi se suprotstavio liberalizmu misli i života, biskup Mahnić bio je s punim uvjerenjem propovjednik evanđeoskog radikalizma. I od mladih vjernika, svojih dragih prijatelja i od svoga klera i od katoličkih javnih djelatnika, zahtijevao je uvijek dosljedan, jasan i čvrst kršćanski stav. Želio je da u mislima, pisanju, životu i javnosti bude što više svjetla, jer kršćanin je pozvan biti svjetlost svijeta. Nije podnosio zagušljivu atmosferu koja truje, zato su ga nazivali „olujom“, ili „olujom s Jadrana“.

Ali upravo kada oluja dođe, raščisti okoliš i ostavi čisto ozračje. Ljudi takvih stavova pošteni su i vole dijalog na temelju čistih računa, ne unose mržnju, ali traže jasnoću.

Dragi vjernici, Mahnić se nije mirio sa stanjem oko sebe, nije se prepuštao rezignaciji ponavljajući: nije moguće ništa promijeniti. On je razmatrao Riječ Božju, tražio inicijative, stvarao programe, prodorno gledao u budućnost, okupljao suradnike, posebno mlade vjernike i hrabro krčio nove staze. Nije nam namjera ni započeti s nabrajanjem silnih inicijativa što ih je pokrenuo i baštine koju je ostavio nama u Hrvatskoj, kao i prije u Sloveniji.

Budući da je Mahnić razvijao svoju apostolsku djelatnost nadaleko i izvan granica svoje Krčke biskupije, Providnost je htjela da i zadnje dane svoga života provede teško bolestan u Zagrebu i da ga u glavnom gradu Hrvatske, posebno katolička mladež kojoj se na zadivljujući način posvetio u svom apostolskom radu, otprati na počinak u Gospodinu. Upravo je u oporuci katoličkoj mladeži zaželio da budu dobra sol sebi i narodu. 
15.12.2020.

Kardinalova homilija na spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije, Majke Božje od Zdravlja

U nekim krajevima naše Domovine, posebno u primorskoj Hrvatskoj, ovaj se spomen časti kao blagdan Majke Božje od Zdravlja, ili blagdan Gospe od Zdravlja. Pobožan se puk utječe zagovoru Presvete Bogorodice ištući njezinu pomoć i zagovor u raznim potrebama, a posebno u bolesti. (...)

Braćo i sestre, ove godine slavimo spomen Majke Božje od Zdravlja u posebnim okolnostima. Pogođeni pandemijom korona virusa zazivamo zagovor Marije, Majke Isusove i Majke naše da nam pomogne u sadašnjim teškoćama.  (...)

Stoga  sada povjeravamo Majci Božjoj Remetskoj, najvjernijoj Odvjetnici Hrvatske sve stanovnike naše Domovine, sav svijet i posebno naš Grad Zagreb i čitavu Crkvu zagrebačku. Sabrani u ovom Slavlju i povezani sa svima koji nas prate putem radija i televizije zaufano molimo:

Blažena Djevice Marijo,
Majko Božja Remetska,
Zdravlje bolesnih i Utočište grješnika,
Sinovskom se ljubavlju povjeravamo tvojem moćnom zagovoru te pomalo zabrinuti i prestrašeni, ponovno te molimo svrni svoj pogled na nas.
Molimo posebno za sve bolesnike, njihovu rodbinu i sve koji su im blizu.
Molimo za zdravstveno osoblje da im Gospodin udijeli potrebno snagu. Molimo i za sve odgovorne u društvu da im svjetlo Duha Svetoga bude snaga u donošenju odluka za naš život.
Majko milosrđa i Odvjetnice naša, svrni svoj pogled,
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
Nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Amen.
21.11.2020.

Kardinalova homilija na završetku Godine sv. Nikole Tavelića, prigodom 50. obljetnice njegove kanonizacije

Zato slobodno smijemo ustvrditi da je nakon prvog kanoniziranog hrvatskog sveca započeo slijed novih svetaca i blaženika iz hrvatskoga naroda. A veliki promicatelj proglašenja svetim Nikole Tavelića, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, sada blaženi mučenik u nebeskoj slavi, zajedno nas sa svim svetima i blaženicima zagovara u nebu pred Božjim prijestoljem. Iz nebeskih dvora blaženi Alojzije danas moli za domovinu Hrvatsku, ponavljajući ono što je sam zapisao o Nikoli Taveliću: »Kao što je on svojom mučeničkom smrću povezao našu domovinu Hrvatsku s tvojom zemaljskom domovinom svetom vezom ljubavi, tako neka njegovo svetačko uzveličanje bude vječni vez naše hrvatske domovine s tvojim Kraljevstvom nebeskim«.

Braćo i sestre, naši sveci i blaženici ponavljaju i nama ovdje sabranima pitanje iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“ (Rim 8,35). Pavao je tu poslanicu pisao kršćanima u Rimu imajući pred sobom trpljenja i progonstva prve generacije kršćana. Riječi: nevolje, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač opisuju stvarnost trpljenja i mučeništva. Ta je stvarnost postala tijekom povijesti iskustvo onih koji su željeli slijediti Krista i bili povezani s Njim.
14.11.2020.

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih

Na ovom groblju osobito mislim i molim i za sve one koji svoje najbliže nisu smjeli ni dopratiti do mjesta zadnjeg ovozemnog počivališta. Pozivam sve na usrdnu molitvu Bogu da nas oslobodi od pošasti koja je zahvatila sav svijet. Molimo i za znanstvenike koji traže lijek protiv te nove kuge.

Ali svoje pouzdanje još više oslonimo na Boga i pomoć odozgor. Ovo je vrijeme traženja novih sigurnosti i istinskih oslonaca.

Braćo i sestre, ovo je vrijeme molitve, posta i obraćenja, stoga molimo:
Oče naš nebeski, ne dopusti da upadnemo u napast i oslobodi nas od zla pošasti koja hara svijetom.
Isuse Kriste, Sine Boga živoga, daj da nam ne uzmanjka kruh života – tvoja Euharistija.
Duše Sveti, jačaj nam nadu da Bog jedini pobjeđuje zlo.
Neka nam se svima dobri Bog smiluje. Amen.
 
1.11.2020.

Homilija kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkoga na početku akademske godine 2020./2021.

Obraćajući se vama, dragi mladi vjernici, Sveti Otac nastavlja: »Osobito mladima nudim izazov: krenite u istraživanje svoje baštine. Kršćanstvo vas čini nasljednicima nenadmašive kulturološke baštine, koju trebate uzeti u posjed. Oduševite se tom poviješću koja je vaša povijest. Usudite se zagledati u onoga nemirnog mladog Jeronima koji je, poput čovjeka iz Isusove prispodobe, prodao sve što je imao da bi zadobio 'dragocjeni biser' (Mt 13, 46)«.

Draga braćo i sestre, ova akademska godina novi je dar i nova mogućnost da ponajprije nastojimo pronaći Kristov životni sok u sebi, u kategorijama naše kulture. »Ostati u Kristu« povezuje razne spoznaje, onu kakvu je u mističkim iskustvima, u »znanosti mistike«, živjela sveta Terezija, i onu, kakvu je sa znanstvenom strašću, prožetom dubokom duhovnošću, živio sveti Jeronim. Vremenski su udaljeni više od tisuću godina, a u biti očituju isto: ono, naime, što je Isus povjerio svojim učenicima: Ja sam trs, a vi loze.

Dragi sveučilištarci, ako nam se čini da ne možemo doprijeti do korijena trsa, razmotrimo plodove, jer oni nas vode do otajstva života. Neka nas na tom putu prate Presveta Bogorodica Marija, Prijestolje mudrosti, sveti Jeronim, Kristova biblioteka, sveta Terezija Avilska, svetica dubokog mističkog iskustva, te blaženi Alojzije Stepinac, postojani svjedok istine i čiste savjesti.
15.10.2020.

Kardinalova homilija na đakonskom ređenju

Dragi ređenici, što Isus tim evanđeljem poručuje vama danas? Ključ evanđeoskog razumijevanja je u tome da je slava u Božjim očima sinonim za služenje, za jednostavne znakove ljubavi, davanja, besplatnosti. Đakonat nije za vas samo jedna etapa, stepenica do prezbiterata.

Da bi netko bio istinski prezbiter, nužno je da bude istinski đakon, to jest služitelj, osoba koja daje samu sebe, besplatno, bez da išta traži zauzvrat. Đakonat nije služenje podređeno svećeništvu, nego jest i ostaje sastavni dio svećeništva. Ovo što danas postajete treba obilježiti sav vaš život. Djakonija je besplatno služenje i trajno ostaje sastavni dio svećeničkoga identiteta.

Đakonsko ređenje vas sakramentalno povezuje s Kristom koji daruje svoj život sve do smrti na križu. Naime, samo u ljubavi koja crpi svoju milosnu snagu u Isusovu križu istinska je kršćanska slava. U tu ste ljubav pozvani uranjati, usvajati je čitavog života, da bi vas oblikovala. »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2,5), poručuje vam sveti Pavao.

Dragi ređenici, ukorijenjeni u Krista moći ćete živjeti ono što danas postajete. Stoga rastite u prijateljstvu s Gospodinom, po Njegovoj Riječi, Euharistiji, redovitoj ispovijedi, čuvajući i razvijajući duh molitve, moleći Časoslov, osobno, za Božji narod i kad god je moguće zajedno s Božjim narodom, dapače za čitav svijet. Neka se vaš život, koji ćete živjeti u celibatu, sve više ukorjenjuje u Krista i jača dnevnom molitvom koja će biti snaga vaše pastoralne ljubavi.
3.10.2020.

Kardinalova homilija prigodom 289. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Majci Božjoj Bistričkoj

Braćo i sestre, osjećamo da nam je baš sada potrebna veća vjernička blizina. Stoga molim svećenike i vjernike, a posebno vas, mladi, da budete nositelji života župa i promicatelji kršćanskoga zajedništva. Ovo vrijeme traži nove oblike građenja crkvene blizine i prisutnosti, ne zaboravljajući istine naše vjere i njezine oslonce. Jer, i mi se nalazimo na kušnji da nam takozvani virtualni svijet zamijeni susrete i zajedništvo. Zato želimo razvijati sve što promiče otajstvo života u postojanoj nadi da će i sadašnje kušnje proći.

Na kraju se vraćam na Isusovu evanđeosku prispodobu. Došli smo od Gospodina moliti milost i zahvaliti mu što nas je sačuvao u potresu, zahvaliti mu za njegovu prisutnost s nama u sve ovo vrijeme, u podnošenju teškoća vezanih uz zarazu i druge bolesti, jer On je sve naše boli ponio na križ. Dopustimo Bogu da nam ozdravi srce, kako bismo i sami mogli opraštati te po oproštenju i ljubavi drugima biti lijek protiv zla i nemira. Neka u našim ušima odzvanjaju riječi psalmista: »On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću« (Ps 103, 3-4).

Bistrička Majko, Pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje!
13.9.2020.

Kardinalova homilija na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije

Današnjom Svetkovinom svake se godine pali svjetlo nade na našim putovima. To svjetlo nije samo svjetlo koje govori o onome što slijedi poslije smrti; to je svjetlo koje osvjetljava naš život ovdje i sada. Naime, upirući pogled u Mariju na nebo uznesenu i s pouzdanjem tražeći njezin zagovor naš se život već sada ispunja nebeskom radošću, na koju nas usmjerava Marijin hvalospjev.
 
Daleko je od toga da bi Marijin hvalospjev bio pohvala njoj samoj. Naprotiv njezine riječi izriču pjesmu hvale Bogu jer velika joj djela učini Svesilni. Marija blagoslivlja Boga, što pogleda na neznatnost službenice svoje. Njezina je duša potpuno okrenuta Gospodinu kojega veliča zbog silnih djela što ih čini prema njoj, svojoj poniznoj službenici. Marija svim svojim bićem veliča Boga. Ona, naime, želi da Bog bude velik u njezinu životu, da Bog bude prisutan među nama, da Bog bude silan u svijetu.

Ona nas poziva da se ne bojimo Boga, jer On svojom veličinom ne može biti »konkurent« našem životu, njegova veličina ne umanjuje našu slobodu. Marija dobro zna: ako je Bog velik u našem životu i mi smo veliki. Ako je Bog malen u našem životu i mi smo maleni; sužuju se naši vidici, slabi naša nada, prostor našeg djelovanja postaje tako uzak i malen da ne može prihvatiti druge, dopustiti im da uz nas postoje i djeluju.
15.8.2020.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr