Kardinalov pozdravni govor na otvorenju konferencije prigodom 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael (1994. - 2019.)

Na početku ove konferencije smatram važnim podsjetiti da je događaj od prije dvadeset i pet godina znak koji ne prestaje privlačiti i poticati. On je plod ne samo dijaloga koji se oslanja na uvide i smjernice Drugoga vatikanskog koncila, nego i zauzetosti konkretnih ljudi potaknutih djelovanjem Božjega Duha, među kojima se s posebnim poštovanjem sjećamo pape Ivana Pavla II., kojega u Crkvi častimo kao sveca. Sveti papa Ivan Pavao II. svojom je osobnošću, blizinom židovskomu narodu i svima koji trpe, svojom gorljivošću za mir i evanđeoskim osjećajem za pravednost, pozivao na otvorenost i svjedočio neprolazne vrjednote, utemeljene na dostojanstvu čovjeka kao Božjega stvorenja i na slobodi koja teži prema dobru i suradnji s drugima.

Ta 1994. godina, u povezanosti s papom Ivanom Pavlom II., draga je hrvatskomu narodu i našoj Crkvi, jer u rujnu te godine on je prvi put pohodio Hrvatsku u Zagrebu, i to upravo u godinama ratnih stradanja, dok smo čeznuli za slobodom i mirom.

Osjećam se potaknutim reći i to da je ovaj povod važan za nas u Hrvatskoj. Uspostavljanje odnosa uvijek poziva na njihovo razvijanje i snažniju suradnju. To je okvir koji omogućuje bolje uzajamno poznavanje i jačanje povjerenja.

Kardinalova homilija na početku akademske godine 2019./2020.

Svraćajući pogled na tri i pol stoljeća Sveučilišta u Zagrebu, kao kršćani gledamo mnoge pozvane: tolike naraštaje pozvanih poučavati i učiti, kao najviši stupanj u sustavu obrazovanja, a time i kao najviše darove u tom području življenja. Baš tim pristupom pozivu, koji vodi prema ispunjenju u vječnosti, mi kršćani, članovi Katoličke Crkve, posebno cijenimo darove što ih je Gospodin po Sveučilištu u Zagrebu, obilato udijelio našem Gradu, Nadbiskupiji i Domovini.

Uz pogled na dugu povijest Sveučilišta u Zagrebu, u ovom euharistijskom zajedništvu živimo radost prisutnosti nastavnika, studenata i djelatnika Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji su ove jeseni započeli svoju desetu akademsku godinu. Oni predstavljaju novi izazov i jednu novu prisutnost u našem Gradu i Domovini te nas u crkvenom zajedništvu uvode i povezuju s velikom obitelji katoličkih sveučilišta Europe i svijeta.

Lijepo je zaključiti tako veliku obljetnicu i ujedno zajednički započeti novu akademsku godinu razmatrajući bogatstvo darova Božjih. Oni su istinit pogled na prošlost i nadahnjujući pogled u budućnost. Zbog toga i znamo da će snaga nekog sveučilišta uvijek biti u ljudima koji prepoznaju dar i koji darovano žele dijeliti s drugima.

Kardinalova homilija na svetkovinu Svih svetih 2019.

Predragi vjernici, svetkovina Svih svetih i sutrašnji Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, te pohodi grobljima i molitve na grobovima naših pokojnika, šire perspektivu našega života i otvaraju nam put prema vječnosti.

Ostati na tom putu znači živjeti ovozemni život u zajedništvu s Bogom, poštujući i vršeći Božje zapovijedi, pogleda uvijek uprta u vječnost. Neka nas na tom putu prati moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije, majke Isusove i naše nebeske Majke, blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti i Svih svetih koji već uživaju radost raja, jer su u svom životu živjeli evanđeoska blaženstva.
         
Apostolsko vjerovanje počinje riječju Vjerujem, a završava riječju Amen kojom redovito završavaju i druge naše molitve. Hebrejska riječ Amen označuje naše potpuno povjerenje i puno Da onome što smo ispovjedili da vjerujemo. Neka i sadašnja ispovijest naše vjere i sve molitve našega života trajno prati naše iskreno predanje Bogu. Naše Da, Ocu nebeskome. Naš Amen!

Kardinalov pozdravni govor na znanstvenom kolokviju: "Hrvatska i Europa 30 godina nakon pada Berlinskog zida"

Smijemo slobodno reći da je tim procesima Crkva svojim unutrašnjim zalaganjem, utemeljenim na biblijskoj antropologiji da svaki čovjek nosi u sebi sliku Božju te stoga zaslužuje poštivanje, dala valjan doprinos i to prvotno u obrani i promicanju prava svake ljudske osobe. U snažno ideologiziranoj okolini, gdje je partijska privilegiranost i nametnuta diskriminacija ostalih građana, gušila svijest o jednakopravnom ljudskom dostojanstvo svakog građanina, bez obzira kakva god bila njegova osobna uvjerenja, takvo crkveno zalaganje velika većina građana prepoznala je kao širenje ozračja slobode i otvaranje prostora za rješenja koja će i na političkom području omogućiti nove putove demokratizacije ljudskoga društva. U tom povijesnom procesu opterećenom nizom mučnih iskustva nepravde i mržnje, teškim socijalnim sukobima i gospodarstvom u raspadu, počele su se buditi nove nada i povjerenje prama boljoj budućnosti.
        

Kardinalova uvodna riječ na početku Euharistije na hrvatsko-slovenskom hodočašću u Krašić

Kao zagrebački nadbiskup, od srca vas sve pozdravljam. Dobro došli u Krašić na ovaj sedmi hodočasnički susret slovenskih i hrvatskih katolika. Drago nam je ovdje spomenuti da je prvi ovakav susret bio u Mariji Bistrici 2003. godine, zatim u Brezju 2005. godine, pa slijede Trsat (2007.), Ptujska Gora (2011.), Ludbreg (2014.), Stična 2017. godine. Na svim našim zajedničkim hodočašćima pratila nas je Presveta Bogorodica Marija. Ona, Isusova Majka, naša je zajednička Majka, nebeska Majka slovenskih i hrvatskih katolika. Blaženu Djevicu Mariju s vjerničkim predanjem častimo u našoj dragoj Katoličkoj Crkvi kojoj pripada većina i hrvatskog i slovenskog naroda. Braćo i sestre, Katolička Crkva nam je najjača snaga i najvidljiviji znak našeg vjerničkog, susjedskog i međunarodnog zajedništva.

Danas smo u Krašiću na hodočašću u rodnu župu velikog Marijinog štovatelja blaženog Alojzija Stepinca. Ovdje je on započeo ovozemaljski život, ovdje je rođen za nebo. Blaženi mučenik Stepinac povezuje Crkvu u hrvatskom i slovenskom narodu na mnoge načine, a svoju je ljubav zauvijek zapečatio u teškim vremenima Drugog svjetskoga rata kada je, hrabro i pastirski brižno, više od 500 prognanih slovenskih svećenika i redovnika primio u svoju Nadbiskupiju da ih zaštiti od terora nacističkoga režima.

Kardinalov pozdrav na Misi nastupa Nuncija Lingue

Radujemo se što danas, kao apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, po prvi put u zagrebačkoj katedrali, svetu Misu predvodi mons. Giorgio Lingua. Njega na osobit način pozdravljamo te mu izražavamo srdačnu dobrodošlicu u Hrvatsku. Zahvalni smo papi Franji što nam šalje svog predstavnika te molimo Božji blagoslov u poslanju, što će ga naš Nuncij u ime Svetog Oca obavljati na duhovnu dobrobit katoličkih vjernika u Hrvatskoj i svih ljudi dobre volje.

Preuzvišeni Apostolski nuncije, u ime svih okupljenih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca te svega Božjeg naroda izražavam Vam srdačnu dobrodošlicu. Neka Vas u novoj službi u Hrvatskoj, kojom predstavljate Svetog Oca i Svetu Stolicu u našoj Crkvi i hrvatskoj državi, prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije, Majke Crkve, svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, te blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti.

Homilija prigodom proslave 100. obljetnice osnutka Provincije Božje Providnosti sestara Kćeri Božje Ljubavi

Drage sestre Družbe Kćeri Božje Ljubavi, nosite neprestano u svom srcu preporuku službenice Božje Majke Franziske: »Priznajmo zahvalno da Božja mudra Providnost upravlja s nama, očinski štiti i blagoslivlja. U našem srcu ne može biti zahvalnosti, ako u njemu nema ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A da to postignemo, moramo nastojati riješiti se svojih pogrešaka, oholosti, sebeljublja, osjetljivosti i naglih sudova. Bježimo od mlakosti, cijenimo i ljubimo naše pretpostavljene kao namjesnike Božje, a naše sestre kao zaručnice Isusa Krista, kao miljenice Gospodinove. Zahvaljujmo dnevno za svoje zvanje. Nastojmo Družbi kojoj pripadamo i posvećenoj odjeći koju nosimo stalno iskazivati poštovanje« (27. studenoga 1879.). Riječi su to vaše Utemeljiteljice. 

Kardinalova homilija prigodom hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije u Pribić

Draga braćo i sestre, u Božjem planu sve je prožeto ljubavlju. Sluga Božji kardinal Franjo za svoje je biskupsko geslo uzeo riječi iz upravo naviještene Prve poslanice sv. Ivana apostola: »Bog je ljubav«. To je sveobuhvatna istina. Ona je temelj i uporište naše radosti i utjehe, snage, sigurnosti i pouzdanja našega. Sveti Augustin, tumačeći taj izričaj, kaže: »Da kao pohvala ljubavi, osim toga, nije ništa napisano u Poslanici ili, bolje, u ostatku Svetoga pisma, a da smo iz usta Božjega Duha čuli samo tu tvrdnju, ništa drugo ne bismo trebali tražiti«.

Istina da je Bog ljubav očitovala se na neizreciv način u Isusu Kristu, u davanju njegova života za nas. Objavljeno nam je da je naš Stvoritelj, nebeski Otac, žrtvovao svoga ljubljenoga Sina, da bi nas oslobodio od grijeha i da bismo u Njemu imali život. Smijemo reći da je kardinala Kuharića najdublje privukla i zahvatila ta neizreciva stvarnost. Na nju se uvijek vraćao: i kad je govorio o čovjekovu dostojanstvu ljudima koji ne vjeruju u Boga, i kada se obraćao svećenicima u njihovu poslanju, ističući Učiteljeve riječi da nismo mi izabrali njega, nego on nas i poslao nas da rod donosimo (usp. Iv 15, 16).

Pozvani smo u život Božjom odlukom, jer nas on voli. Postojimo, u prolaznosti i vječnosti, jer smo trajno dionici njegove ljubavi. Prihvaćajući sebe kao Božji dar, prihvaćam najuzvišeniji dar koji mi Bog daruje – njegova ljubljenoga Sina, koji se prinosi za mene i za moje grijehe, da bi mi darovao vječni život. Prihvaćajući drugoga kao Božji dar za mene i darujući se drugima, ulazim u predivno zajedništvo Božje ljubavi.

Kardinalova homilija na đakonskom ređenju

Dragi kandidati za đakonat, u obredu ređenja vi danas svečano pred Bogom i Crkvom izgovarate ove kratke, ali bremenite izričaje: »Evo me«, »Hoću s Božjom pomoću« i »Obećavam«. »Evo me«, najuzvišeniji je odgovor što ga čovjek može dati Bogu. To znači: Gospodine, pred tobom sam, dajem ti se na raspolaganje, ako želiš možeš računati sa mnom. To je odgovor Djevice iz Nazareta anđelu Gabrijelu u Navještenju. Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti« (Lk 1, 35). Sličan odgovor dali su toliki pravednici Staroga zavjeta, zatim i apostoli. Ponavljaju ga i Isusovi učenici do današnjega dana. Zajedno s Marijom molite da vas osjeni snaga Duha Svetoga, da Božje djelovanje prenosite, a ne zasjenjujete. Budite muškarci koji su osjenjeni, ispunjeni Duhom Božjim, ali i sluge koji se znaju maknuti u stranu da ne zasjene Isusa.

Dragi ređenici, nije to laka služba, jer od danas postajete javni službenici Crkve i zauzimat ćete vidljivo mjesto u Crkvi. Naime, ono što čini crkveni službenik, čak i njegove takozvane privatne geste, poistovjećuju se s Crkvom. Ali želio bih naglasiti i pozitivan vid takvog djelovanja citirajući riječi sv. Pavla »postali smo prizor svijetu i anđelima i ljudima« (1Kor 4, 9). Ovdje se ne radi o spektakularnoj vidljivosti na svjetovan način, nego o crkvenoj vidljivosti u svijetu koja vam omogućuje vidljivim sredstvima očitovati nevidljivo Evanđelje.

To je ono što ćemo uskoro moliti, da odsada u vašem životu sjaje Božje zapovijedi i da primjer vašega ponašanja potiče vjernike, posebno mlade, da vas nasljeduju (usp. Molitva ređenja đakona). Osjenjeni Duhom Svetim tražite one koji su se udaljili, izgubili povjerenje, koji dvoume, koji sumnjaju, a osobito one koji su nezainteresirani, indiferentni. Imajte vremena za ljude.

Kardinalov pozdravni govor na otvaranju Druge europske konferencije "Formacija i prevencija – moć kao služenje"

Na ovom skupu u Zagrebu posebno nam je draga nazočnost nadbiskupa mons. Jorgea Carlosa Patrona Wonga, izaslanika pročelnika Kongregacije za kler, kardinala Beniamina Stelle.

Ujedno zahvaljujem svima koji su naše Hrvatsko katoličko sveučilište prepoznali kao primjerenu instituciju i prikladno ozračje za održavanje ovoga znakovitoga skupa ne samo za Crkvu, nego i za društvo, kako hrvatsko tako i europsko.

Mi Kristovi vjernici, kako na putu ljudskoga odgovora na Božji poziv, tako i na zahtjevnome putu pročišćavanja i obnavljanja Crkve, uvijek smo pozvani početi i iznova se vraćati na dar Radosne vijesti, objavljene u Isusu Kristu.