Što se događa u misi?

3.5.2021.

Pitanje je koje čovjek često postavlja ili sebi samome ili drugima, a kao takvo onda je i aktualno u svako vrijeme. Želeći ponuditi odgovor na ovo pitanje, ali kako bi se dao i još jedan doprinos ovoj temi, ovdje će u nastavcima biti objavljen prijevod knjige s istim naslovom čiji je autor p. Jeremy Driscoll OSB, opat opatije Mount Angel (Oregon) i profesor na Papinskom institutu za liturgiku sv. Anzelma u Rimu. Knjigu prevodi vlč. mr. Tomislav Hačko, a prijevod se objavljuje uz dozvolu autora i izdavača Gracewing Publishing.

Slijedeći tijek reda mise postepeno će se otkrivati svo bogatstvo i značenje mise u kojoj se događa susret nebeskog i zemaljskog, prolaznog i neprolaznog, i u konačnici, susret Boga i čovjeka. A u tome neka nam pomogne čitanje redaka ovog malog djela kako bi što bolje razumjeli ono što se događa u slavlju mise...
 
 

Što se događa u misi?


Jeremy Driscoll

Uvod

Naslov ove knjige predložio mi je prijatelj koji ima dar za pronaći lijepe naslove za gotovo sve: knjige, članke, pjesme, slike, ali i filmove, koje uvijek preimenuje dajući im zvučnije naslove. Poznavao je i druge stvari koje sam tijekom godina pisao o euharistiji u člancima i knjigama namijenjenima akademskoj zajednici kako bi se o njima moglo raspravljati. Sada me ovaj prijatelj nagovarao da napišem jednu knjigu koja bi bila namijenjena široj publici. Tražio je načine kako me nagovoriti da napišem jednu neakademsku knjigu za bilo kojeg jednostavnog katolika koji želi bolje shvatiti misu. Rekao mi je: „Gubimo pojam o čemu se radi. To više nije tako jasno. Treba nam netko ponovno to objasniti. Tada mi je i kao naslov predložio „Što se događa u misi?“ Svidjelo mi se. Jasan je i definira temu. Želim govoriti jednostavno i izravno. Želim pokazati što znači misa i gdje je njezino središte. I već u samom naslovu naglasak želim staviti na riječ „događa“ jer to je zaista središnja točka. U misi se nešto događa. Bog djeluje u tom trenutku! Djeluje kako bi nas spasio. To je ogromna činjenica. U stvarnosti, nema ničeg većeg. Bog je koncentrirao cjelokupnost svoje spasiteljske ljubavi prema svijetu u obrednom činu i u riječima euharistije. Želim govoriti o misi s tim pojmovima.

Pokušavajući govoriti što jednostavnije, govorit ću i o nečemu što se ne može imenovati ili pak ne može biti imenovano s lakoćom, o nečemu što nazivamo otajstvom. Pokušat ću govoriti tako da se ne izgubi osjećaj otajstva, jer nema načina da ga dokučimo. Međutim, postoji način da ga se prihvati dublje i da ga se shvati krećući se unutar njegova prostora. Ovo je ono što se nadam ovdje ponuditi: dublji uvod i određenu milost kretanja unutar forme.

Nepotrebno je reći da misu ne razumijemo tako dobro kao što bismo trebali, ali bilo bi pogrešno misliti da bi nam misa trebala biti odmah razumljiva. Kako je to moguće? Ona je vrhunac kršćanskog života. Ne kreće se od vrha; do vrha se dolazi polako i s mukom. Ljudi - i vjernici i nevjernici - ne mogu očekivati da će sve odmah imati značenje. I zatim, tko određuje značenje nečega? Ukoliko mislim da imam pravo da misa ima neko značenje samo po mojim kriterijima, neću uspjeti u namjeri da ju shvatim. Tada bi se uklonila svaka mogućnost primanja mise kao dara od drugoga, od Boga. On je Onaj koji joj daje značenje. Misa je Njegova inicijativa, Njegov čin.

Misa je obred i to znači da zahtijeva inicijaciju, ponavljanje i izvršenje. Dolazi do postupnog produbljivanja njezinog značenja. Treba se izgraditi ispravan stav prema njoj i o tome se mora učiti. Obredi bi se možda mogli opisati kao neka ozbiljna igra. Na primjer, želim sudjelovati u obredu - sve geste i riječi ponavljaju se na određeni način – jer vjerujem da kada se „igram slijedeći pravila obreda, tada se može dogoditi nešto veliko i neočekivano. Obred je forma, i forma prenosi sadržaj, ne onaj koji bi se morao shvatiti umom, već stvarni događaj, ni manje ni više nego događaj našega spasenja. Odbijem li igrati „igru, to jest odbijem li obred i njegova pravila i forme, tada ostajem jednak kakav sam i došao. To sam samo ja; to smo samo mi; ono što se može dogoditi je samo zbroj dijelova. Ali obred nas izvlači iz nas samih i izvan nas samih. Omogućuje Bogu da djeluje i daje nam način da se to pretoči u odgovor. Ne moramo izmišljati odgovor, smišljajući ga na licu mjesta. To bi bilo žalosno! Umjesto toga obred nam daje odgovor primjeren otajstvu onoga što nam je Božje spasiteljsko djelovanje prenijelo. Zbog toga ću u ovoj knjizi u središte staviti obred. Ispitat ću što govorimo i činimo tijekom mise i pokušat ću reći nešto o svemu što se događa kad to govorimo i činimo. Međutim, paradoksalno je da bismo dublje ušli u značenje mise, da ipak moramo ostati na površini, nikad ne ostavljajući njezine forme iza sebe. Jer same forme - kruh, vino, geste svećenika i naroda - prožete su značenjem, istim božanskim životom.

Misa govori o ljubavi. To nije ideja vezana uz ljubav, ali je vrhunski susret s ljubavlju. Svaki je kršćanin potpuno određen ovim susretom. Dakle, ne nalazim se u kartezijanskoj misli: mislim, dakle jesam; ili u varijaciji na temu kao što su: volim, dakle jesam. Doista, zbog onoga što se događa u misi, spoznajem zbog čega postojim: voljen sam i zato jesam. Za ovo zahvaljujem zajedno sa svima ostalima koji su spoznali zašto je njihovo postojanje definirano na ovaj način.

Reći da misa govori o ljubavi znači reći da je misa susret. To je susret s Bogom, ali ne s Bogom koji bi bio neshvaćen. To je susret s Bogom kroz Isusa. Upoznajemo Isusa i kroz Njega se susrećemo s onim koga On naziva Bogom i Ocem. Ne susrećemo Isusa shvaćajući ga na nejasan način. Naš susret s Njime nije ništa manje od susreta s Onim kojeg također moramo zvati Gospodinom i Bogom. To nisu proizvoljna Isusova imena, ideje koje bi nam „pale na pamet“ tijekom slavlja. Isus koji je raspet pod Poncijem Pilatom i čije se smrti spominjemo tijekom mise, susreće se i kao uskrsnuli od mrtvih i zato je spoznat kao Gospodin i Bog. Ovaj susret s Bogom, određen tako precizno, daje mi slobodu. To me određuje. Nudi mi novi identitet u kojem sam određen kroz ovaj novi odnos. To je suprotno od onoga što čini istočni grijeh koji želi da budem sa sobom kroz sebe samog, a ne kroz odnos s Bogom.

Svaki istinski odnos treba iskusiti. Misa je temeljno iskustvo našeg odnosa s Bogom po Isusu, doživljeno i slavljeno u svoj svojoj punini. Ovo iskustvo omogućuje sve druge odnose. Omogućava nam da ljubimo druge onako kako nas Bog ljubi.
 
Ovaj uvodni dio usmjerio nas je na sam kontekst knjige koja slijedi tijek misnog slavlja, način na koji se obred odvija u svim svojim dijelovima. Misa započinje uvodnim obredima i zaključuje se obredom otpusta. Između njih nalaze se i dva glavna dijela mise, poznata pod imenom služba riječi i euharistijska služba. Ova dva glavna dijela mise čine i dva glavna dijela ove knjige.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr