Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije o kumovima

20.1.2023.


Slavlje sakramenta sv. potvrde na Trgu sv. Marka
 
U prethodnom tekstu već smo pisali o uvjetima koje traži Crkva za prikladnost vršenja službe kuma prigodom sakramenta krštenja ili potvrde.

Ulaskom u razdoblje u kojem se u većem broju slave sakramenti kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija), povećava se i broj pitanja vezanih uz propisane uvjete o obavljanju službe kuma kod slavlja sakramenta krštenja i/ili potvrde. Stoga se želimo upoznati s odlukama o službi kuma u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje je donijela Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, čije su sinodske izjave i odluke stupile su na snagu 25. prosinca 2022. godine.
 

Slavlje krštenja


Nakon govora o pripravi i oblikovanju slavlja za ovaj sakrament, u br. 65 Sinoda o službi kumstva piše:
 
65. Slijedeći drevni običaj, Crkva pri krštenju djece dio svo­je brige za njihov kršćanski odgoj povjerava kumovima, koji će za­jedno s roditeljima djetetu biti prvi svjedoci vjere i njegovi podupi­ratelji na tome putu. Kumovi, izabrani između vjernika uzornoga života i eklezijalne zauzetosti, kršteniku svjedoče da su po krsno­me preporođenju stekli novu obitelj, Crkvu, pa se služba kumstva smatra pravom crkvenom službom (officium) koju prihvaćaju pred Crkvom i u ime Crkve. Kumstvom se posvješćuje da krštenje pro­širuje krštenikovu naravnu obitelj te da on stupa u zajedništvo dje­ce Božje, koje tvori sveti Božji narod, Crkvu.

§ 1 Stoga će se s posebnom brigom paziti da službu kuma na krštenju preuzimaju vjernici katolici koji su, u skladu s kanonskim odredbama, prikladni za službu kumstva.[1] To će biti osobito važno u sluča­jevima kada ne postoji sigurnost da će roditelji moći preuzeti ili obećati brigu za kršćanski odgoj djeteta, u skladu s naukom Crkve.

§ 2 Neka se u tome smislu, bez velikoga razloga i bez dopuštenja mjesnoga ordinarija, izbjegava svako odstupanje od kanonskih odredaba o uvjetima za kumstvo na krštenju, kako bi se otklonile neujedna­čenosti u pristupima i nejasnoće o smislu te službe. Usprkos činjenici da je ta služba katkad izvor poteš­koća i prijepora, služba kumstva, ispravno postav­ljena i shvaćena, može iznova postati dragocjena po­moć u pastoralnim nastojanjima u župnoj zajednici, osobito u slučajevima kada obitelj ne pruža dovolj­no jamstvo za djetetov kršćanski odgoj.

§ 3 Čuvat će se odredba da na krštenju bude samo jedan kum ili kuma, ili kum i kuma.[2] Vrjednujući služ­bu kumstva neka ne izostane nastojanje i preporu­ka roditeljima i kumovima da krsni kumovi preuz­mu službu kumstva i pri slavlju sakramenta potvrde, ako za to ne postoje zaprjeke ili velike poteškoće. U tome smislu, uz prikladnu pouku, poticat će se i krizmanike da za kumove na sakramentu potvrde izaberu svoje krsne kumove.

§ 4 Krštena osoba koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici može biti samo svjedok krštenja, i to jedi­no zajedno s katoličkim kumom.[3] Za to dopuštenje neka se prethodno zatraži Nadbiskupovo mišljenje.
 

Slavlje sakramenta potvrde


Kako je bilo i kod sakramenta krštenja, tako i ovdje Sinoda nakon govora o pripravi i oblikovanju samog slavlja sakramenta potvrde, u br. 68, § 6 piše i o službi kuma:
 
„Posebna se pozornost danas treba posvetiti drevnoj praksi Crkve da krizmanike pri samome primanju sakramenta potvrde prate kumovi. Uloga se kuma ne smije izgubiti niti smije biti opterećujući element u pripremi i slavlju spomenutoga sakramenta. Zada­ća je kuma pomagati krizmaniku da, po snazi Duha Svetoga, uzmogne vjerno živjeti primljeni dar i pre­uzete obveze koje proizlaze iz sakramenta potvr­de.[4] Zato će se pomno paziti da onaj tko preuzima službu kuma bude duhovno prikladan za tu zada­ću te da ispunjava sljedeće uvjete: »da je dovoljno zreo za preuzimanje službe kumstva; da pripada Ka­toličkoj Crkvi te da je primio sakramente krštenja, potvrde i euharistije; da mu pravo ne zabranjuje vr­šiti službu kuma«[5]. U skladu s time, kum na kriz­mi »ne može biti netko tko je samo civilno vjenčan, nego mora biti i crkveno vjenčan«; kum također ne može biti »netko tko je rastavljen i ponovno civil­no vjenčan ili živi u izvanbračnoj zajednici«[6]. Ne priliči da službu kuma na krizmi preuzme netko od krizmanika istoga naraštaja“.
 
Isti broj u sljedećem paragrafu još naglašava:
 
§ 7 Čuvajući svetost sakramenta i dostojan način slav­ljenja, brižno neka se nastoji da slavlje sakramenta potvrde ne bude zasjenjeno neprikladnim načinom odijevanja krizmanika i kumova, izvanjskim sve­čanostima, raskošnim gozbama, skupim darovima i drugim elementima koji su protivni kršćanskome duhu slavljenja, kako bi skromnost u izvanjskome slavljenju jasnije otkrila izobilnost dara koji se pri­ma u sakramentu.[7]
 

Više o službi kuma


Ovdje su prikazane samo odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o službi kumova, a više o uvjetima i o samom službi kumstva može se pročitati:
§  Kumovi
§  Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine roditeljima krizmanika
§  Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, Glas Koncila, Zagreb, 2008.
§  Matija Berljak, Kumovi. Svjedoci. Krst-potvrda-ženidba, Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Zaključak


Čitajući govor Crkve o službi kuma prigodom slavlja sakramenata krštenja ili potvrde, oni koji već jesu kumovi imaju mogućnost svoju službu obogatiti, a oni koji će tek postati kumovima imaju smjernice koje im mogu pomoći da svoju službu jednoga dana mogu obavljati u punini i u skladu s propisima Crkve, ne zaboravljajući da su upravo kumovi oni koji svom kumčetu pomažu da raste u vjeri, kako bi kumče „živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio.“
 
vlč. Tomislav Hačko


[1] Usp. ZKP, kan. 874.
[2] Usp. ZKP, kan. 873. 
[3] Usp. ZKP, kan. 874, § 2. Ipak, u skladu s odredbom Direktorija za primje­nu načela i normi o ekumenizmu, moguće je, iz opravdanoga razloga, vjerni­ku neke od istočnih pravoslavnih Crkava dopustiti da zajedno s katoličkim kumom kumuje pri krštenju katoličkoga djeteta ili odrasle osobe, uz uvjet da je dovoljno osiguran katolički odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba. Usp. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, Direktorij za pri­mjenu načela i normi o ekumenizmu, Zagreb, 1994., 98. 
[4] Usp. RPo, 5.  
[5] Usp. RPo, 6.  
[6] Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine roditeljima krizmanika, 24-25.
[7] Usp. Pismo biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine roditeljima krizmanika, 25.   

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr