Aktualnosti

 
 
Prva procesijska postaja – Trg ispred Prvostolnice
 
Braćo i sestre, proživjeli smo posebnu godinu. Ovih se dana napunja ta kronološka mjera koja povezuje dva mjeseca ožujka. Godina dana života sa zaraznom bolešću, godina dana s potresima i njihovim posljedicama. No, i ta je Godina prije svega godina s Gospodinom, godina iznimnih iskustava, milosti i svjedočanstava.

Prošle godine na svetkovinu sv. Josipa s Kardinalom smo hodočastili na Kamenita vrata, moleći od Gospodina pomoć po zagovoru Bogorodice, naše Majke, sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske, i blaženoga Alojzija Stepinca, čija nam blizina pomaže u kušnjama. Kardinal nas prati na ovome hodu i pridružit će nam se predvođenjem euharistijskoga slavlja u kapeli sv. Roka.

Dragi hodočasnici, obavješćujući vjernike i javnost o današnjoj procesiji i molitvi, jasno smo naznačili tri nakane: zahvalu, zadovoljštinu i zaštitu.

U vremenu koje je obilježeno izvanjskim nesigurnostima, kada se može čuti zdvajanje, prigovaranje, pitanja upućena Bogu i ljudima, ne zaboravimo ponajprije zahvaliti Gospodinu za svoju vjeru u njegovu providnost, moleći ujedno da tu vjeru u nama jača: Gospodine, pomozi našoj nevjeri! Umnoži nam vjeru!

I upravo pred našom ranjenom prvostolnicom, u ograničenjima zbog pandemije, u svojoj smo poniznosti i slabosti došli reći: Hvala ti, Gospodine! Hvala ti i na kušnjama. Sve tebi predajemo, otvarajući srce i ruke, svoje živote. Hvala ti na trpljenjima i na očitovanjima ljubavi.
Osim toga, svojim se molitvenim hodom ugrađujemo u davanje zadovoljštine za svoje grijehe, za grijehe naše Crkve, za grijehe našega naroda; za grijehe i uvrjede koje se nanose Bogu diljem svijeta.

Molimo za sve grješnike, među kojima na prvo mjesto stavljamo sebe; molimo da snažnije prihvatimo Božji poziv i njegov dar milosti opraštanja i životne radosti. Molitva je to za obraćenje, da bismo kao kršćani i kršćanke bili dostojni imena koje nosimo; da se naše kršćanstvo vidi u životu obitelji, Crkve i hrvatskoga društva.

Ova je procesija i prošnja. Osjećamo koliko smo slabi i koliko nam je potrebna pomoć. Zazivamo pomoć s neba u borbi protiv Zloga, protiv njegovih napada, protiv napasti i nemira, protiv razaranja, nanošenja nepravda, udaljavanja od Boga. Molimo da nas Gospodin štiti od pogibli duše i tijela.
Dok polazimo na kratak hod Zagrebom, svjesni da bi mnogi željeli s nama učiniti iste korake ulicama koje nose ožiljke potresa i pandemije, znamo da s nama hoda i moli puno vjernika. Tu, pod Marijinim likom, kao živa Crkva osjećamo prisutnost, poglede i molitvu: roditelja i djece, baka i djedova, bolesnih i tjeskobnih, siromašnih i napuštenih, željnih utjehe i ljudske topline. Sve ih vodimo sa sobom, znane i neznane.

I naša molitva bit će misao, za one na koje nitko ne misli; dah za one kojima daha nedostaje; riječ za one kojima je riječ oduzeta, slobodan korak za željne slobode; vapaj za one koji su odustali moliti; dodir za sve željne blizine; s nama su oni koji trebaju brigu i oni koji se za njih brinu, s nama su začeta djeca i djeca koja se rađaju; s nama su bolesni i umirući, s nama su naši pokojni… To može ostvariti samo Bog, i mi u njemu po Kristu koji je po svome obećanju tamo gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime.

To želimo danas: Duhom Svetim koji je u nama iznova prepoznati Krista u Zagrebu, govoriti mu o Zagrebu, o Banovini i o Hrvatskoj, biti s njime dok nam otvara dušu; dok nam povija rane, dok nas hrani nadom.

Ponizno i zahvalno proseći, upućujemo se mi, Crkva, Kristovo Tijelo, preporučujući se zagovoru svetih zaštitnika u nevoljama pošasti i potresa, noseći preostale zemaljske tragove njihovih života i znajući da se naš život i život ono nas obnavlja i ozdravlja počevši od obnavljanja ruševina u nama; od oslobađanja zaraze i bolesti grijeha.

Primi naše kajanje i očisti nam srce da bi ova pobožnost, ovaj naš hod prema Vazmu, prema slavlju Kristova i našega Uskrsnuća bila mila u tvojim očima. Bože, ne oslanjamo se na svoje zasluge nego na obilje Tvoga milosrđa!
 

 
Druga procesijska postaja - Kamenita vrata
 
Evo nas na drugoj postaji našega hoda koja također pokazuje svoju ranjenost, ali – baš kao i Katedrala – objavljuje i sigurnost u Bogu.

Ovdje tijekom godine molitva Zaštitnici grada Zagreba nije prestala. Svakoga dana, zahvaljujući župniku preč. Vladimiru i drugim svećenicima, molitva Crkve traje. Ovamo ju donose vjernici u skupinama ili pojedinačno, izgovarajući ju glasno, povjeravajući ju šaptom ili pak u tišini srca.
Nebeska Majka uvijek nas čeka, posebno se radujući što nas može ohrabriti i utješiti u tami naših života.



Treća procesijska postaja - Ispred crkve sv. Marka
 
Ovo je naša treća postaja. Na prvoj smo posebno gledali na Crkvu i njezino poslanje, a u njoj na našu Nadbiskupiju. Na Kamenitim vratima pozornost je bila usmjerena posebice na grad Zagreb. Ovdje, ispred crkve sv. Marka na srcu nam je osobito naša domovina i vjerničko poslanje u društvu.
Ova crkva, koja sažima velik dio naše prošlosti, nalazi se između sjedišta nosivih političkih institucija hrvatskih vlasti. Ona je, poput drugih dvaju mjesta naših postaja, prepoznatljiv i lijep simbol Zagreba i Hrvatske. I ona je ranjena, ali živa. Pod njezinim je krovom i kapela svetaca kojima su se rado obraćali zagrebački vjernici, držeći ih svojim zaštitnicima.

Nosimo relikvije sv. Sebastijana koji i danas primjerom svoga mučeništva puno govori suvremenim dužnosnicima i službenicima, svima koji su pozvani svjedočiti Radosnu vijest u društvu, a posebice onima koji donose zakone, koji obnašaju vlast, koji donose zemaljski pravorijek.

Na ovome mjestu također zahvaljujemo za dobro, za žrtvu i nesebičnost. Istodobno propitujemo svoju savjest, kajemo se za pogrješno činjenje i za nečinjenje. Kao kršćani promatramo postupke koji zanemaruju istinske vrijednosti, koji su oprečni kršćanskoj kulturi, koji ne traže istinu.

Braćo i sestre, osjećamo potrebu moliti za domovinu, počevši od temeljne nakane zaštite života od začeća do smrti; osjećamo bol zbog svojih grijeha i grijeha pripadnika našega naroda, počevši od psovke, bogopsovke, u kojoj se vidi sva bijeda ljudskosti. Kako očekivati pomoć, ako zanemarujemo otajstvo života i tu pomoć odbijamo? Kako očekivati uslišanost, ako se Bogu koji uslišava obraćamo psovkom?

Gospodine, smiluj nam se, oprosti i daruj obraćenje svome narodu!