HR

Aktualnosti

Objavljeno: 27.12.2010.

Svako je dijete pravi "znak" Stvoritelja i Oca

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na blagdan Svete obitelji, 26. prosinca 2010.

Draga braćo i sestre!

Evanđelje po Luci pripovijeda kako betlehemski pastiri, nakon što su primili anđelov navještaj o Mesijinu rođenju, "pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama" (2, 16). Prvi očevici Isusova rođenja ugledali su, dakle, prizor obitelji: majka, otac i novorođenče. Zato nam liturgija, na prvu nedjelju poslije Božića, daje slaviti blagdan Svete obitelji. Ove godine on pada upravo na dan nakon Božića i ima prednost pred blagdanom svetog Stjepana. Taj nas blagdan poziva promatrati tu "sliku" u kojoj je mali Isus u središtu ljubavi i pažnje svojih roditelja. U siromašnoj betlehemskoj špilji – pišu crkveni oci – blista vrlo živo svjetlo, odraz dubokog otajstva koje okružuje to Dijete i koje Marija i Josip čuvaju u svojim srcima i odražavaju u svojim pogledima, gestama, no prije svega u svojim šutnjama. Oni, naime, čuvaju u svojem srcu anđelov navještaj Mariji: "Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji" (Lk 1, 35).

Pa ipak, rođenje svakog djeteta nosi sa sobom nešto od toga misterija! Znaju to dobro roditelji koji ga primaju kao dar i koji, često, o tome tako i govore. Svi smo imali priliku čuti od majke ili oca: "Ovo je dijete dar, čudo!" Naime, ljudska bića doživljavaju rođenje ne kao čisti reproduktivni čin, već opažaju njegovo bogatstvo, naslućuju da je svako ljudsko stvorenje koje se pojavljuje na zemlji pravi "znak" Stvoritelja i Oca koji je na nebesima. Koliko je, onda, važno da svako dijete koje dođe na svijet bude primljeno u toplinu obitelji! Nisu važne izvanjske udobnosti: Isus je rođen u štali a za prvu je kolijevku imao jasle, ali Marijina i Josipova ljubav su mu dali osjetiti nježnost i ljepotu koju osjeća dijete koje je ljubljeno.

To je ono što trebaju djeca: ljubav oca i majke. To je ono što im daje sigurnost i što im, kako budu rasli, omogućuje da otkriju smisao života. Sveta nazaretska obitelj je prošla kroz mnoge kušnje, kao što je – kako se to podsjeća u Evanđelju svetog Mateja – "pokolj nevine dječice", zbog čega su Josip i Marija bili prisiljeni pobjeći u Egipat (usp. 2, 13-23). Ali, uzdajući se u Božju providnost, oni su našli mjesto gdje će se skrasiti i osigurali Isusu vedro djetinjstvo i solidno obrazovanje.

Dragi prijatelji, Sveta obitelj je sigurno jedinstvena i neponovljiva, ali je istodobno "model života" za svaku obitelj, jer se Isus, pravi čovjek, htio roditi u ljudskoj obitelji i tako ju je blagoslovio i posvetio. Povjerimo zato Gospi i svetom Josipu sve obitelji, da se ne obeshrabre pred kušnjama i teškoćama, već da uvijek njeguju bračnu ljubav i posvećuju se s povjerenjem službi života i odgoja.

Nakon Angelusa

U ovome vremenu svetog Božića, želja i zazivanje dara mira nekako su još snažniji. Ali naš je svijet i dalje označen nasiljem, osobito protiv Kristovih učenika. Doznajem s velikom žalošću za atentat u katoličkoj crkvi na Filipinima koji je izvršen tijekom božićnih obreda, kao i za napad na kršćanske crkve u Nigeriji. Krvoprolića su zabilježena i u drugim dijelovima svijeta, kao u Pakistanu.

Izražavam svoju najiskreniju sućut zbog žrtava tih apsurdnih nasilja i ponavljam poziv da se napusti put mržnje kako bi se pronašla mirna rješenja sukoba i dalo tim dragim ljudima sigurnost i vedrinu. Na ovaj dan u kojem slavimo Svetu obitelj, koja je živjela dramatično iskustvo bijega u Egipat zbog Herodove sulude želje za ubijanjem, podsjećam i na sve one – a napose obitelji – koji su prisiljeni napustiti vlastite domove zbog rata, nasilja i nesnošljivosti. Pozivam vas, zato, da mi se pridružite u molitvi kojom ćemo snažno zamoliti Gospodina da dotakne srca ljudi i donese nadu, pomirenje i mir. (IKA)

Ispišite stranicu: