Aktualnosti

Vjernicima grada Samobora izuzetno je važan 3. kolovoza, jer toga dana od davnina idu na svoje godišnje zavjetno hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Tako je bilo i ove godine. Veliko mnoštvo hodočasnika koji su pristigli iz svih samoborskih župa pješice, biciklima, autobusima i automobilima, dalo je Mariji Bistrici pravo samoborsko ozračje gdje su se tijekom provedenih sati u svetištu mogli susresti kumovi, prijatelji, članovi različitih vjerničkih skupina. Svi su oni zajedno formirali veličanstvenu ulaznu procesiju u baziliku u kojoj je došla do izražaja samoborska vjernička otvorenost za čuvanje kršćanskih korijena i zahvalnost za trenutke koji su duboko urezani u srca svih onih koji Mariju, Kraljicu Hrvata, štuju i vole i koji su mogli biti u Mariji Bistrici.

Od davnina je ulazna procesija Samoboraca lijepa i svečana, a takva je ostala i do današnjih dana. U procesiji je sudjelovao i veći broj vjernika u narodnim nošnjama, koji su bili okupljeni pod starim tronušima koje su, prema tradiciji, nosile djevojke kojima je ove godine pripala čast biti predstavnicama svojih župa. Zavjetnu svijeću Majci Božjoj Bistričkoj, koju su kasnije prinijeli na oltar, nosili su naizmjence samoborska gradonačelnica Petra Škrobot i dogradonačelnik Petar Burić.





Refren stare romarske pjesme „Nas je otpravila, tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička!“ orilo se cinktorom i bazilikom. Kad je procesija obišla glavni oltar bazilike, sve je prisutne pozdravio rektor svetišta Domagoj Matošević. Svim je hodočasnicima zaželio dobrodošlicu u svetište, a onda je s njima podijelio i radost što je kip Majke Božje Bistričke ove godine bio obučen u samoborsku narodnu nošnju, zahvalivši pritom članovima Udruge Ekosspiritus na trudu pri realizaciji ovog projekta.

Slijedila je euharistija u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca. Propovijedao je pavlin o. Mate Kolak uz koncelebraciju naših samoborskih svećenika i rektora Matoševića. Oko oltara bio je „vijenac“ vjernika svih naraštaja obučenih u narodne nošnje. U puku su bile brojne vjerničke obitelji našega grada, oni koji znaju izraziti zahvalnost za svoje živote i moliti Mariju da „zmoli pri Sinu da od svega zla obrani njih i Domovinu“.







Program u Mariji Bistrici već je godinama obogaćen Putom svjetla na bistričkoj kalvariji. Mnoge svijeće nose se u rukama hodočasnika, a iz srca progovara zahvalnost za sve ono lijepo i dobro što se dogodi od hodočašća do hodočašća, od Bistrice do Bistrice. Završna oproštajna procesija obilježena je dubokim emocijama rastanka od svetišta, odlaskom u svakodnevni život koji je pun neizvjesnosti, ali i vjerničke nade.

Lijepo je bilo ponovno gledati Samoborce i Samoborke koji pred likom Majke Božje Bistričke predstavljaju svoju vjerničku baštinu, pokazujući pritom važnost sudjelovanja u hodočašću u kojem svi prisutni imaju priliku doživjeti istinsko vjerničko zajedništvo. Po povratku svojim kućama, hodočasnici su ukućanima donijeli poneku sitnicu kupljenu u Mariji Bistrici, ali i obilje milosti koje su prikupili u svoja srca tijekom ovog hodočašća.