HR

Aktualnosti

Objavljeno: 22.07.2021.

Plemenita starost



Iz novoga broja kršćanske obiteljske revije Kana, uz dopuštenje izdavača donosimo tekst fra Darka Teperta uz Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba.

Ove godine 25. srpnja bit će obilježen prvi Svjetski dan baka, djedova i starijih, pa je dobro proučiti nekoliko tekstova biblijske mudrosti koji progovaraju o starosti.

Međuovisnost naraštaja

U Knjizi Mudrih izreka nalazimo ovaj redak: »Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi« (Izr 17, 6). Ove riječi govore o međusobnoj ovisnosti različitih naraštaja, osobito unutar obitelji. Prema pravilima hebrejske poezije, taj se redak sastoji od dvaju stihova koji zajedno čine jedinstvo, pri čemu drugi stih dopunjuje sadržaj prvoga stiha, i tek zajedno izriču potpunu misao.

Prvi stih promatra što unuci, ili, doslovno, »sinovi sinova«, donose starcima. Oni su za njih »vijenac«. Riječ je o kruni kakvu su stavljali na glavu vladara ili božanstva. Kruna izriče tko je onaj koji je nosi na glavi. Tako i unuci daju svjedočanstvo o svojim starcima. Vidljivo je to i iz Knjige Sirahove, gdje se govori o velikom svećeniku Šimunu, pa se za njega kaže da je, dok je prinosio žrtve, bio »okružen vijencem braće svoje« (Sir 50, 12). Hebrejska riječ koja je ovdje prevedena kao »vijenac« ista je kao i u odlomku iz Knjige Mudrih izreka. Braća velikoga svećenika bila su mu podrška u obnašanju službe. Tako su i unuci podrška starcima u njihovu životnom poslanju.

Drugi stih promatra što očevi donose sinovima, pa se kaže da su oni njihov »ures«. Hebrejska riječ koja je prevedena s »ures« može označivati proslavu, ponos, sjaj, veličanstvo, dobar glas, ali i ljepotu i ures, pa i nakit. Daleko od nevoljko nošena tereta ili brige, starci su oni kojima se mlađi mogu ponositi i u kojima mogu naći svoj ures i svoju slavu.

Iz svega se može zaključiti da nečiji život dobiva na vrijednosti kad se promatra u rasponu budućih i prošlih naraštaja. Ne bježeći od osobne odgovornosti za vlastiti život, može se reći da je osoba određena svojim starijima i svojim mlađima. Oni su dodatna vrijednost. Ako su starci dodatna vrijednost svojom mudrošću i iskustvom, mladi su dodatna vrijednost svojim poletom, snagom i životnošću.

Kao i stihovi hebrejske poezije, stariji i mlađi naraštaj međusobno se dopunjuju i ne mogu se razumjeti odvojeno. Tko si ti, pokazuje tvoj odnos prema starcima. Tko si ti, pokazuje tvoj odnos prema mladima. Svatko se treba pitati kakva je njegova kruna i kakav mu je ures.

Odgovornost starijeg naraštaja

Sirahova mudrost ide i korak dalje: »Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet znalački! O, kako  je lijepa mudrost u staraca i promišljen savjet odličnika! Veliko je iskustvo kruna starcima, strah je Gospodnji istinska slava njihova« (Sir 25, 4 – 5).
Navedeni tekst Knjige Sirahove slijedi neposredno nakon rečenica: »A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora. Ako za mladosti nisi ništa sabirao, kako ćeš išta naći u starosti?« (Sir 25, 2 – 3). Vidljivo je iz toga da je mudračevo promišljanje prije svega upravljeno mladima i želi ih potaknuti da već od mladosti rade na sebi, na stjecanju razbora i mudrosti, kako bi u starosti mogli doživjeti onu ljepotu o kojoj je riječ u nastavku. Ondje su pohvaljene odlike starijih osoba: mudrost – koja je još označena kao ispravna prosudba i dobar savjet –  iskustvo i strah Gospodnji.

Posjedovanje mudrosti jest lijepo. Grčka riječ koja je pritom uporabljivana najčešće opisuje ljepotu anđelâ, ljepotu hrama ili ljepotu prirode. Tako već u grčkom prijevodu Knjige Postanka nalazimo tu riječ kad se govori o stablima koja je Bog postavio u Rajski vrt (usp. Post 2, 9). Prema tome, čovjek u starosti može doživjeti i drugima pružiti rajsku ljepotu svojom mudrošću, prikladnim savjetom, zdravim prosuđivanjem. Prema Levitskom zakoniku, potrebno je uzeti »lijepih plodova« kako bi se na Blagdan sjenica moglo veseliti u Božjoj nazočnosti (usp. Lev 23, 40). Tako ova prava ljepota starca pomaže drugima da dožive Božju blizinu.

Kad je riječ o iskustvu, primjećuje se da Sirah s iskustvom povezuje oprez i stidljivost (usp. Sir 21, 22). Iskustvo čovjeku kaže da ne treba brzati u zaključcima i u postupcima, da treba o svemu prethodno dobro promisliti. Takvo je iskustvo »kruna starcima«, pri čemu kruna označuje pobjednički vijenac. Prava se pobjeda ne postiže mladenačkim poletom, koji je također potreban, nego tek kad se on oplemeni zrelim iskustvom. Iskustvo pomaže čovjeku da stekne vijenac slave i da tako opet dođe u Božju nazočnost.

Na kraju je istaknut strah Gospodnji. Već je na početku svoje knjige Sirah napisao: »Strah je Gospodnji punina mudrosti« (Sir 1, 16). Nije riječ o strahu zbog kojeg bi čovjek bježao od Boga ili se od njega skrivao. To nije strah koji bi donosio nelagodu. Riječ je o strahopoštovanju koje proizlazi iz Božje ljubavi i njegova milosrđa. Riječ je o želji osobe da ne povrijedi onoga koji joj je toliko dobra učinio. U tome je prava mudrost. Na taj način starac postaje svjedokom prave mudrosti, a zapravo Božje ljubavi, dobrote i milosrđa.

Pravednost u starosti

Knjiga Mudrih izreka sadržava i ove riječi: »Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti« (Izr 16, 31). Ova knjiga, kao i gotovo sva biblijska mudrosna književnost, nastoji ponuditi ispravan put kojim vjernik treba ići. Za razliku od puta zla, nepravde i sebičnosti, vjernik treba izabrati put dobra, pravde i velikodušnosti. Za razliku od puta bezbožnosti, vjernik treba izabrati put poslušnosti Bogu.

O tome je riječ i u ovom odlomku. Kad se spominju »sijede kose«, riječ je o slici koja označuje stariju dob. Iz teksta proizlazi da starija dob nije viđena kao muka, kao nevolja ili kao otežavajuća okolnost, nego kao »prekrasna kruna«, to jest kao nečija slava, čast, uzdignuće, dostojanstvo. Ta slava, čast, uzdignuće i dostojanstvo ne ovise o ljudima koji su uokolo, ne ovise o tome hoće li ljudi iskazivati čast starijoj osobi i hoće li poštovati njezino dostojanstvo. Ova slava i pobjeda starije osobe nalazi se »na putu pravednosti«, to jest ovisi o tome koliko ta osoba ispunjava pravednost.

Pojam pravednosti u Starom zavjetu mnogo je dublji od pojma pravednosti na koji obično mislimo. U hrvatskim će se rječnicima naći i ovakva definicija pravednosti i pravde: »Zakonom i običajima utemeljeno stanje u kojem svatko čuva ili dobiva materijalna i duhovna dobra bez štete po drugoga.« Biblijska pravednost ne označuje samo odsutnost štete za drugoga nego i rad u korist drugoga. U biblijskom gledanju, Bog je svega stvorio dovoljno za sve ljude, pa su oni koji imaju više dužni dati onima koji nemaju ili imaju manje. To je biblijska pravednost. Pravednost je ispunjavanje Božje milosrdne volje.
 

Molitva starijih
 
Na koncu, molitva. Kao što je jednom izjavio moj prethodnik, papa Benedikt, sveti starac koji nastavlja moliti i raditi za Crkvu: »Molitva starijih osoba može zaštititi svijet, pomažući mu možda s većom učinkovitošću negoli što čine napori tolikih.« Rekao je to gotovo na kraju svoga pontifikata, 2012. godine. Lijepo je to. Tvoja je molitva predragocjen izvor, ona je plućno krilo kojega se ni Crkva ni svijet ne mogu lišiti (usp. Radost evanđelja, 262). Osobito u ovom vremenu koje je tako teško za čovječanstvo, dok svi u istoj barci plovimo olujnim morem pandemije, tvoj zagovor za svijet i za Crkvu nije uzaludan, nego svima smireno pokazuje pouzdanu luku.
 
(Papa Franjo, Poruka za prvi Svjetski dan baka, djedova i starijih)
 

Članak potražite u tiskanom ili eIzdanju revije Kana, u knjižarama Kršćanske sadašnjosti, župama ili naručite online.


 
Ispišite stranicu: