Aktualnosti

U nedjelju, 8. prosinca 2013. godine posjetili smo udomiteljsku obitelj Marte Vrbanek u Stojavnicama koja ima na brizi četvero staraca s našim mladim članovima Župnog caritasa.
Već 2005. godine prepoznali smo potrebe u župi i tako na prijedlog velečasnog Andrije Markača osnovali Župni caritas koji danas broji 14 članova, a nedavno su se uključili i mladi. Caritas se financira iz dobrovoljnih priloga župljana. Svake godine o većim blagdanima, o Uskrsu, Božiću i Lovrenču posjećujemo stare i nemoćne u privatnim kućama, u domovima i u udomiteljskim obiteljima i razveselimo ih svojim posjetom te ih darujemo prigodnim poklonima, a kroz godinu prema potrebi imamo razne aktivnosti. Ne želimo zaboraviti naše župljane koji su svojim životom i radom doprinijeli da naša Vivodina ne nestane, a danas nisu više u mogućnosti davati sebe te je na nama da nastavimo njihovo djelo. Najmlađe članove naše župe uoči nedjelje Svete obitelji počastimo slatkišima kako ni oni ne bi ostali na margini.

Iako je naša župa danas prorijeđena i broji samo 640 župljana mi se trudimo da život na ovim brdovitim predjelima ne nestane. Tako smo se ove godine odlučili otići u Stojavnice i posjetiti stare i nemoćne kod Marte Vrbanek. Njih četvero je unatoč starosti i bolesti nasmijano i puno očekivanja. Mladi koji su posjetili starce i s njima razgovarali, Martina Benković, Branimir Hrestak i Jelena Petruša, bili su puni emocija:
"Prije Božića htjela sam učiniti nešto lijepo i tako sam se odazvala prijedlogu da posjetimo starije župljane u Stojavnicama. Znam da su udomitelji sami i usrećuje ih kad netko pita za njih, pogotovo mladi. Ugodno smo se iznenadili. Starci su nam pričali o svom životu, o djeci, o starim prijateljima iz djetinjstva... Kad mi se pruži prilika opet ću ići, jer mi je drago kada vidim koliko starijima znači razgovor i kad se pita za njih" - rekla je Martina.

Branimir je naglasio da mu je ovo prvi put da sudjeluje konkretno na djelu u Župnom caritasu i da mu se jako svidjelo. Lijep je to osjećaj kad osjetiš da je starijima i nemoćnima drago kad ih netko posjeti i kad oni osjete da nisu zaboravljeni od nas mladih u zajednici. Branimir se nada da će njihov primjer slijediti i ostali mladi i da će ovakvih susreta biti još više.

Kod Marte smo zatekli četvero staraca (jedan djed je pokretan, dvije bake su polupokretne i jedan djed je nepokretan s amputiranom desnom nogom i psihički bolestan), ali svi su imali srdačan osmijeh na licu. Slušajući njihove priče nismo se mogli jednostvano od njih rastati iako nas je vrijeme tjeralo jer smo morali ići na vlak. "Opet ćemo doći" -  izjavila je Jelena.

Četvero staraca imati na brizi: potrebno je svima i skuhati, paziti koje lijekove uzimaju, kakvu hranu smiju ili ne smiju uzimati, paziti na higijenu i tijela i prostorija, probdjeti koju noć uz bolesnika, nahraniti one koji ne mogu sami jesti, sa svakim razgovarati... a svi u kući zrače kao da nikome ništa nije teško. To je jednostavno ispunjenje i pronalazak svog poslanja na zemlji. To je Marta Vrbanek i njezini ukućani!

Eto, nadam se kao voditeljica Caritasa župe Svetog Lovre u Vivodini da smo potakli naše mlade u duši, sada u došašću kad iščekujemo Kristovo rođenje i kada moramo posebno kao kršćani zračiti radošću. Svi ti susreti su divni, oni nas obogaćuju i čine ispunjenima, a naše starce ne bacaju u očaj da su ih mladi zaboravili. U tom duhu želim svima u ime cijele naše župe blagoslovljen i radostan blagdan Kristova rođenja!