Aktualnosti

Papinsko vijeće za međureligijski dijalog oglasilo se 12. kolovoza Izjavom povodom takozvane „obnove kalifata" od strane pripadnika ISIL-a (Islamska država Iraka i Levanta). Izjavu prenosimo u cijelosti:

Cijeli svijet s nevjericom i zaprepaštenjem svjedoči onome što se sada naziva "obnovom kalifata", kojeg je 28. listopada 1923. ukinuo Kamal Ataturk, utemeljitelj moderne Turske. Protivljenje toj "obnovi" od većine vjerskih institucija i muslimanskih političara nije spriječilo "islamsku državu" džihadista da počine i nastave činiti neizrecive zločine.

Ovo Papinsko vijeće, zajedno sa svima koji su uključeni u međureligijski dijalog, sljedbenicima svih religija i svim muškarcima i ženama dobre volje, mogu samo nedvosmisleno denuncirati i osuditi te čine koji bacaju ljagu na čitavo čovječanstvo:
- pokolje ljudi isključivo na temelju njihove vjerske pripadnosti;
- odurnu praksu odrubljivanja glava, razapinjanja i vješanja tijela na javnim mjestima;
- izbor nametnut kršćana i jezidima između obraćenja na islam, plaćanje poreza (Jizya) ili prisilnog izgnanstva;
- prisilno protjerivanje desetaka tisuća ljudi, uključujući i djecu, starije osobe, trudnice i bolesne;
- otmice djevojaka i žena koje pripadaju jezidima i kršćanskim zajednicama, kao ratni plijen (sabaya);
- nametanje barbarske prakse infibulacije;
- razaranje bogomolja i kršćanskih i muslimanskih grobnih mjesta;
- prisilno zauzimanje ili oskvrnuće crkava i samostana;
- uklanjanje raspela i drugih vjerskih simbola kršćanske kao i ostalih vjerskih zajednica;
- uništavanje neprocjenjive kršćanske vjerske i kulturne baštine;
- podla nasilja u svrhu teroriziranja ljudi kako bi ih se prisililo na predaju ili bijeg.

Nijedan uzrok, a pogotovo ne religija, ne može opravdati takva zvjerstva. Riječ je o najtežoj uvredi čovječanstvu i Bogu koji je Stvoritelj, kao što nas je papa Franjo često podsjećao.

Ne možemo zaboraviti, međutim, da su kršćani i muslimani živjeli zajedno - istina s usponima i padovima - kroz mnoga stoljeća, gradeći kulturu mirnog suživota i civilizacije na koju su ponosni. Uostalom, upravo je na temelju toga, u posljednjih nekoliko godina, nastavljen i intenziviran dijalog između kršćana i muslimana. Dramatična situacija u kojoj se nalaze kršćani, jezidi i druge vjerske zajednice i etničke manjine u Iraku zahtijeva jasan i hrabar stav vjerskih vođa, posebno muslimana, kao i svih onih koji su zauzeti u međureligijskom dijalogu i svih ljudi dobre volje. Svi moraju jednoglasno i nedvosmisleno osuditi te zločine i denuncirati korištenje religije za njihovo opravdavanje. U protivnom koji će kredibilitet imati religije, njihovi sljedbenici i njihovi vođe? Koju će vjerodostojnost imati međureligijski dijalog koji smo strpljivo tijekom posljednjih godina gradili?

Vjerske su vođe također pozvane izvršiti svoj utjecaj na vlasti kako bi se stalo na kraj tim zločinima, kaznilo one koji su ih počinili i ponovnu uspostavila vladavine prava u cijeloj zemlji te osiguralo povratak protjeranih u njihove domove. Podsjećajući na potrebu etičkog upravljanja ljudskim društvima, ti isti vjerski vođe ne smije propustiti istaknuti da je podupiranje, financiranje i naoružavanje terorista za svaku moralnu osudu.

Slijedom navedenog, Papinsko vijeće za međureligijski dijalog zahvaljuje svima onima koji su već podigli svoj glas kako bi osudili terorizam, pogotovo onaj koji koristi religiju za svoje opravdanje.

Ujedinimo stoga svoje glasove s glasom pape Franje: "Neka Bog mira probudi u svakome od nas istinsku želju za dijalogom i pomirenjem. Nasilje se nikada ne pobjeđuje nasiljem. Nasilje se pobjeđuje mirom." (IKA)