U Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu održava se pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu. Četvrti utorak 6. travnja misu je predvodio svećenik Sisačke biskupije, student liturgike u Rimu vlč. Hrvoje Zovko.
Koncelebrirali su župnik fra Roko Bedalov i fratri iz samostana Svetog Duha. Govoreći o svetkovini Uskrsa, vlč. Zovko je vjernicima poručio: „Ako je Isusa koga razapesmo Bog učinio i Gospodinom i Kristom, tj. ako je Isus uskrsnuo, ja više ne mogu po starom! Ja više ne mogu biti isti! Treba biti duboko potresen tom spoznajom i opredijeliti se za drugi put, Isusov put! Isus nije za mene uskrsnuo kako bih nastavio po starom! Isus nije za mene uskrsnuo kako bih se pomirio sa svojim slabostima! Isus nije za mene uskrsnuo kako bih se nastavio vrtjeti u svojim grijesima! Isus nije za mene umro kako bih živio život logikom ‘kako je, tako je… ja sam takav kakav sam… neka ide kako ide… ja ne mogu bolje…’. Ma tko te to uvjerio, čovječe, da ne možeš bolje? Tko ti je rekao da nećeš uspjeti? Tko ti je rekao da si promašen slučaj? Neprijatelj, Sotona, te uvjerio da ne možeš bolje! On ti govori da ne možeš dalje, da se ne isplati! Ali Krist je za tebe uskrsnuo! On ti govori da možeš, da trebaš, da se isplati! On je došao da njegova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna (Iv 15,11)! On ti govori da napokon možeš živjeti život punim plućima i prestati njime hodati kao u tijesnim cipelama!“.
Vlč. Zovko podsjetio je da je sveti Antun na tragu toga govorio: „Premda stablo, to jest ljudsko tijelo, biva smrću posječeno, položeno u grob, raspadnuto i pretvoreno u prah, čovjek se ipak mora nadati da će ono procvasti, to jest uskrsnuti i dobrotom božanske mudrosti ponovno propupati te se vratiti svom sjaju kao u zemaljskom raju“.
Potom se vlč. Zovko osvrnuo na Mariju Magdalenu koju su htjeli kamenovati, rekavši da „u svakome od nas postoji ta Marija Magdalena koja još nije upoznala Isusa u nekom dijelu svoga života“. Kada pomislim da je taj dio zapečaćen, da nema izlaza iz moga alkohola, kocke, ogovaranja, laži, psovke, bluda, prijevare, manipulacije, životarenja…, tada i ja uzimam kamen u ruku i kamenujem jedan dio sebe u kojemu sam nasjeo na misao Neprijatelja da nema mogućnosti za bolje. Marija Magdalena pušta Isusa u svoj život i tada prestaje biti ruševina, a postaje toranj, što njezino ime i znači – hebr. migdal, toranj. S Isusom započinje novi život jer je On Bog koji dolazi ususret i ne zgraža se gledajući tvoje i moje padove, tvoje i moje grijehe. Otvori mu taj dio sebe u koji nikoga ne želiš pustiti jer te stid! Otvori mu taj dio Magdalene u sebi i započni živjeti novi život! Mi se najčešće bojimo predati svoj život Gospodinu jer mislimo da će biti siromašniji i da ćemo nešto izgubiti. Međutim, što bi to Bog od mene mogao uzeti? Samo grijehe, samo ono što mi krade radost! S Njime uvijek dobivaš! Brate i sestro započni živjeti s Isusom koji ti daje novi početak! Ne bojte se toga da vaš život završi, nego se bojte toga da on niti ne započne! Marija Magdalena bila je svjesna svoje grešne prošlosti, ali nije bila opterećena njome jer ju je predala Gospodinu. Marija Magdalena nema potrebu okretati se i kontemplirati svoje grijehe, nego Gospodina koji te grijehe oprašta – na taj način njezina prošlost prestaje biti kamen spoticanja, prestaje biti spoticaj i postaje poticaj čežnje za Isusom Raspetim i Uskrslim, pojasnio je vlč. Zovko.
Vjernike je potaknuo na molitvu „da se trajno susrećemo s autentičnom ljubavlju i da ju prestanemo tražiti u onome što vrijedi manje od nas“. „Molim nam srce Marije Magdalene koja je autentičnu ljubav prestala tražiti na krive načine, na krivim mjestima i u krivim ljudima te uronila u ljubav Božju. A koja je razlika između autentične Božje i krhke ljudske ljubavi? Kada ti i ja ljubimo, nerijetko ljubimo krhko, na jedan od sljedeća dva načina. Prvo, ljubimo onaj dio pojedine osobe koji mi se sviđa, dok ono što mi je antipatično želim odrezati, amputirati, odbaciti – ljubimo samo ono što nam se sviđa, ljubimo necjelovito, parcijalno. Drugo, ljubimo do onoga trenutka do kojega mi ta ljubav ide u prilog ili do onoga trenutka do kojega je lako, radosno, prpošno. Međutim, kada postane teško, kada se zahtjeva osobno raspeće, tada svoju ljubav znamo povući i udaljiti se – ljubimo prigodno, dok se može i dok ide. Vidiš, Božja ljubav prema tebi i meni ne ide niti u jednom od ova dva smjera. On ljubi cijeloga tebe, cijelu tebe, a ne samo onaj dio koji je lijep! Nadalje, on te ljubi u svakom trenutku, ne samo onda kada si dobar, i ne postoji niti jedan trenutak u tvome životu kada te Gospodin manje ljubio“, protumačio je vlč. Zovko.
Za vjernike je molio neka im sveti Antun i Marija Magdalena izmole srce koje će plakati svaki puta kada se odvoji od Gospodina; srce koje će strpljivo tražiti Gospodina dok ga ne nađe; srce koje će nakon susreta s Gospodinom postati srce apostola koje će svjedočiti o djelima koje je Gospodin učinio i tvom i mom životu – „Vidio sam Gospodina i on mi je to rekao“ (usp. Iv 20,18). Propovijed je zaključio riječima sv. Antuna: „Oni koji se ne pouzdaju u sebe, nego u Gospodina koji je Bog nade, zadobit će snagu i biti jaki u njemu, premda su po sebi slabi na ovom svijetu“.
