Aktualnosti

Četvrta nedjelja došašća, 20. prosinca 2020. godine, u župnoj crkvi sv. Kvirina na zagrebačkom Pantovčaku imala je posebnu vrijednost - krstila se malena Marta Lucija, peto dijete u obitelji Buklijaš. Misno slavlje i obred krštenja predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. Roditelji Antun i Jelena Buklijaš živeći svoju vjeru prihvatili su još jedan Božji dar uz svoju djecu: Stipana, Mariju Lukreciju, Bogomira i Katarinu Blanku. Zauzeti su članovi župne zajednice te svu svoju djecu odgajaju u kršćanskom duhu.

Prije početka misnog slavlja župnik vlč. Vladimir Kerečeni pozdravio je mons. Ivana Šaška, roditelje, malenu Martu Luciju i okupljene župljane. Misi je radi aktualnih epidemioloških mjera mogao prisustvovati uživo samo mali broj župljana, a ostali su to mogli učiniti iz svojih domova putem video prijenosa uživo preko župne mrežne stranice.

Riječima pozdrava vjernicima se obratio mons. Ivan Šaško podsjećajući ih na blizinu Božića i naglašujući kako nas dječja prisutnost upućuje na iščekivanje i na rast. „Dijete je od začeća predivno biće došašća – ono svjedoči čudu postojanja. Iščekuje se rođenje, srce je usmjereno prema budućemu, a pouzdanje u Gospodina govori da zemaljski završetak nije kraj života“. Nakon pozdrava roditeljima, braći i sestrama te kumi koja će uz roditelje imati važnu ulogu u življenju i usmjeravanju Marte Lucije u njezinom odrastanju u vjeri, osvrnuo se i na trenutne neprilike podsjećajući sve vjernike kako nam Bog daje Blaženu Djevicu Mariju za primjer. Marija odgovara Bogu svojim vjerničkim prihvaćanjem, unatoč svim pitanjima i brigama koje ju u tom trenu obuzimaju: „Neka mi bude, Gospodine, po Tvojoj riječi!“



Na početku propovijedi biskup Ivan povezuje evanđelje s osobnim slikama i asocijacijama svakog vjernika. Iznosi poveznicu početka današnjeg čitanja i tipičnog gibanja filmske kamere: „pripovijedanje započinje od beskraja neba i zatim se pogled sužava, dok se u središte ne stavi jedan grad, jedan dom, jedna djevojka.“ Ukazuje i na simboliku sedam vlastitih imena koja se pojavljuju u današnjem odlomku: Gabrijel, Bog, Galileja, Nazaret, Josip, David i Marija – sve su to imena osoba i mjesta koji daju „simboličku vrijednost punine, cjeline života koju dolazeći na zemlju daje Gospodin.“ Naglasivši kako kršćanstvo ne započinje ni u hramu, ni u glasovitim mjestima, nego u jednoj kući, u obiteljskom domu prepričava događaj između djevice Marije i anđela Gabrijela: jednoga dana, naizgled običnoga, na jednome mjestu, naizgled običnomu, u običnosti jednoga doma, jednoj mladoj Židovki, naizgled običnoj, povjeren je prvi nagovještaj milosti Radosne vijesti.

U nastavku svoje propovijedi mons. Ivan Šaško razmatrao je tri kratke, ali vremenite rečenice o životu kojima se Gabrijel obratio Djevici Mariji, a koje dopiru u dubinu duše svakoga čovjeka. Marijino vladanje uči nas vrijednosti i umjetnosti šutnje, divljenju i strahopoštovanju prepunoga pitanja, ali u konačnici prihvaćanja Gabrijelovih riječi i Božje volje. Prva rečenica „Raduj se“ nije uobičajeni, učeni i ljubazni pozdrav nama ljudima znan, već gotovo zapovijed, naredba da Marija treba klicati i biti sretna. U spomen na biblijski događaj, ove riječi izgovaramo pri svakoj molitvi Zdravo Marije.

„Jedno od tumačenja imena Marija je ljubljena zauvijek – to je ujedno i naše ime; ime dobrih i manje dobrih ljudi jer svatko je  od Boga ljubljen zauvijek; malen ili velik, svatko je ispunjen nebom poput Marije ispunjene milošću. Svakomu od nas Bog je prvi izrekao riječi ljubavi, izabranja i prije našega odgovora, jer Boga se ne zaslužuje, Boga se prihvaća.“ Tim riječima monsinjor nam ukazuje na naše poslanje, biti Božji suradnici svakog dana našega ovozemaljskog života i nadovezuje drugu vremenitu rečenicu „Ne boj se!“ koja obuhvaća sve slijedeće misli: „Ne boj se, Marijo, ako Bog ne izabire moć!“, „Ne boj se, Marijo, Božje poniznosti!“, „Ne boj se, Marijo, djeteta koje siromasima daje da budu prvi u Njegovu kraljevstvu!", „Ne boj se, Marijo, ljubavi!“ Monsinjor je posebno istaknuo kako Marijin odgovor „da“ nije uslijedio istoga trena na anđelove riječi, već je njezin prvi odgovor bio pitanje. To je razmatrao na način da „postavljanje pitanja Gospodinu nije nedostatak vjere, već su nam darovani i um i srce da ih koristimo i da cjelinom svoga bića, svjesni svojih ograničenosti, u zrelosti i pouzdanju prihvatimo dar otajstva.“



Budući da nam se bliži svetkovna Kristova rođenja, trebali bismo se podsjetiti uz Mariju „kako Božić nije sjećanje na jedan povijesni događaj, nego prihvaćanje dara koji nam se sada daruje, utjelovljenje Boga koji živi po Duhu Svetom – Gabrijelova treća rečenica: Sići će Duh Sveti!“ Također su zanimljive i riječi pune nade mons. Ivana Šaška  kako „nigdje nema toliko Božića, koliko u euharistijskom slavlju. Božić nam se ne može uzeti jer nam se daje“ te svoje misli potkrjepljuje Isusovim riječima: „Kraljevstvo Božje je među vama!“ što je zapravo mišljeno kao „Kraljevstvo Božje je u vama!“

„U domu obitelji Buklijaš, u njihovu življenju vjere, u njihovim pitanjima i spremnosti prihvaćanja Božjega dara progovara isto Otajstvo, ista Radosna vijest: u malenosti, u skromnosti ostvaruje se uzvišenost.“ Monsinjor ukazuje na problem naše kulture, našega društva kako gubimo osjetljivost za male stvari, za darove i umjesto radosti u život prodiru nezadovoljstvo, gorčina i ravnodušnost – „mislimo da nam Bog nešto uzima, a ne želimo primiti ono što nam daje.“ Antun i Jelena Buklijaš su prihvatili Božji dar i nadjenuli mu ime Marta, gospođa ili gospa na aramejskom, te Lucija, koja upućuje na svjetlo. Blaženu Djevicu Mariju smatramo i zovemo našom gospođom, sjajnom i blagoslovljenom, stoga je lako povezati ime Marta Lucija u tom kontekstu. „Molimo svjetlo da smo od Boga ljubljeni zauvijek i da nismo više poniženi sluge, nego da je Gospodin s nama u svim kušnjama i u svakome trpljenju.“ I sam Isus kada je ostavljao svoje učenike rekao: „Ja sam s vama do svršetka svijeta!“ Monsinjor Šaško podsjeća nas na Isusove riječi i ohrabruje nas za svakodnevne izazove:  „Gospodin je sa mnom u mojim pitanjima, u mojim nemirima, u mojem nedorečenom životu, u mojim promašajima. Gospodin je s tobom kada misliš da si sam, nedostojan i slab. Gospodin je s tobom uvijek!“

U završnom dijelu propovijedi mons. Ivan Šaško se zahvalio obitelji Buklijaš na njihovom življenju vjere, na njihovoj odvažnosti i suživotu s Crkvom, na njihovoj spremnosti prihvaćanja Božjega dara te što su dar ove djevojčice donijeli pred Gospodina da bude u Kristu dionica Božjega svjetla, dionica Kristova tijela Crkve, očitovanje Božje ljubavi. Uslijedio je obred krštenja Marte Lucije uz roditelje i kumu.

Na kraju misnog slavlja mons. Šaško uputio je čestitku u ime našeg nadbiskupa Josipa Bozanića te obitelji Buklijaš uručio prigodni dar Zagrebačke nadbiskupije.