HR

Aktualnosti

Objavljeno: 04.12.2014.

Svečana sjednica prigodom 120. obljetnice smrti Franje Račkog



Svečanom sjednicom povodom 120. obljetnice smrti svećenika Franje Račkoga (Fužine, 25. studenoga 1828. – Zagreb, 13. veljače 1894.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) odala je 4. prosinca dužno poštovanje i spomen na svog prvoga predsjednika, kanonika, publicista i povjesničara, političkog djelatnika i zastupnika Narodne stranke u Hrvatskom saboru te bliskog prijatelja i suradnika biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

U pozdravnom govoru je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić istaknuo kako je Rački tijekom svoga dvedesetgodišnjeg predsjednikovanja, od 1866. do 1886. godine, postavio profil,  temelje i duhovnu nit Akademije koja traje do današnjih dana. Predsjednikom je postao sa svojih 38 godina života i sve do smrti 13. veljače 1894. bio je glavni promotor svega što se događalo u Akademiji, pa čak i kada je car i kralj Franjo Josip odbio potvrditi njegov treći izbor, prihvatio je biti potpredsjednikom Akademiju te i dalje aktivno sudjelovati u oblikovanju rada Akademija, uz njegovu želju da predsjednici budu drugi suradnici, među kojima i svećenik Josip Torbar.

Podsjetivši da je Rački zaslužan za izgradnju palače HAZU i pokretanje Akademijinih edicija Rad i Starine koje izlaze i danas, bio brižan za Akademijin arhiv, knjižnicu i Strossmayerovu galeriju starih majstora, a za vrijeme režima bana Khuena Hedervaryja odupro se pokušajima da se Akademija ukine i umjesto nje osnuje nova koja bi bila pokorna tadašnjem režimu, akademik Kusić je kazao da je Rački bio zanesen nacionalnom sviješću i ilirskim narodnim preporodom te da je kao povjesničar s velikim zanosom istraživao Bašćansku ploču, povijest bugarskoga naroda i postavio temelje kritičke hrvatske historiografiji. Nastavljajući govoriti o doprinosu predsjednika Račkoga hrvatskoj državno-pravnoj ideologiji, akademik Kusić je istaknuo nadalje njegov doprinos utemeljenju čitanja povijesti iz povijesnih izvora, u kojima je našao argumente koji dokazuju pravni kontinuitet hrvatske države još od vremena narodnih vladara.

Prvo izlaganje „Hrvatsko srednjovjekovlje u povijesnim spisima Franje Račkoga“ održao je akademik Franjo Šanjek, umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, podsjetivši na prijateljstvo i suradnju bosansko-srijemskoga biskupa sa sjedištem u Đakovu Josipa Jurja Strossmayera i Račkoga te njihovu bogatu korespodenciju koju je za tisak 1931. priredio ugledni hrvatski povjesničar Ferdo Šišić,.  Rački se, rekao je Šanjek, istaknuo i kao istraživač hrvatskoga srednjovjekovlja te je u arhivima i knjižnicama u Rimu, Veneciji i Beču pronašao brojne dragocjene izvore za raniju hrvatsku povijest. Rački je prvi nakon Ivana Lučića u 17. stoljeću počeo sustavno istraživati razdoblje vladavine narodnih vladara i stvorio djelo koje će znanost pamtiti desetljećima i stoljećima, kao i Lučićevo. Smatrao je da povijest mora biti utemeljena na povijesnim izvorima jer inače nije učiteljica, nego zavaditeljica naroda, podsjetio je akademik Šanjek, osvrnuvši se na najvažnija djela Franje Račkog "Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia", zbirku izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest te knjigu "Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća". Predavač je nadalje pojasnio doprinos Franje Račkoga u istraživanju fenomena bogumila ili patarena - bosansko-humskih krstjana ili Crkve bosanske, za čije je pripadnike u historiografiju uveo naziv bogumili.

Drugo izlaganje „Ocjena Mirjane Gross 19. stoljeća i djelovanje Franje Račkoga“  održao je akademik Petar Strčić, iščitavajući lik Franje Račkoga iz radova povjesničarke Mirjane Gross, osobito iz zadnje njezine knjige, "Vijek i djelovanje Franje Račkoga", objavljene 2004. godine. Podsjetivši na doprinos Račkoga poznanstvenjenju historiografije, na pisma i veze sa Strossmayerom koji ga je imenovao i kanonikom u Đakovu, akademik Strčić je nadalje analizirao ideju jugoslavizma u djelovanju Franje Račkoga, za koju je povjesničarka Gross smatrala da je imala funkciju hrvatske nacionalne integracijske ideologije.

Rački, kao svjestan Hrvat, podupire integraciju hrvatske nacije, na način da se, u okviru ravnopravnoga sjedinjenja južnih Slavena suradnja odvija na kulturnom području, bez diranja u njihove poviješću stečene zasebne osobine i njihova imena", rekao je akademik Strčić, istaknuvši da je zbog takvih stavova Mirjana Gross u doba socijalizma dobivala prigovore iz političkih krugova.

Citatom pokliča jednog tadašnjeg aktivista u Fužinama “Slava palom drugu Račkom“, s obilježavanja  obljetnice rođenja Franje Račkoga šezdesetih godina prošloga stoljeća u njegovom rodnom mjestu, akademik Strčić je izrekao bremenitost odnosa iz vremena socijalizma prema tom svećeniku senjsko-modruške biskupije, kanoniku pri zavodu sv. Jeronima u Rimu, đakovačkoga i zagrebačkoga kanonika, koji je svojim zauzetim i savjesnim kulturnim radom na dobro hrvatskoga naroda nadišao brojne ideološke zamke, egoizme i sitničavosti.

Rački je bio i član Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga od 1887. godine do smrti 13. veljače 1894., te mu je na glavnom pročelju kanoničke kurije Kaptol 13, u kojoj je živio, 1928. godine postavljena spomen ploča s njegovim brončanim medaljonom kipara Rudolfa Valdeca.
Moderator svečane sjednice bio je tajnik Razreda za društvene znanosti, a svečanosti je uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića bio nazočan moderator Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu mons. Nedjeljko Pintarić.
 
Ispišite stranicu: