Predavanje nadbiskupa Josipa Bozanića o Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije na Svećeničkom danu Zagrebačke nadbiskupije na Šalati 4. ožujka 2002.

 

Na putu prema Sinodi

1. Što je sinoda?

Na blagdan blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002. godine najavio sam Nadbiskupijsku sinodu. O tome sam odgovorno razmišljao pred Bogom u molitvi, a na tu odluku odlučio sam se pošto sam se posavjetovao s pomoćnim biskupima, s mnogim svećenicima i drugim članovima Božjeg naroda Zagrebačke nadbiskupije i pošto sam o tom prijedlogu dobio jednodušnu potporu Prezbiterskog vijeća naše Nadbiskupije na osmoj sjednici, 22. listopada 2001. godine. O tom se predmetu raspravljalo na sastanku s članovima Prvostolnog kaptola, 5. veljače 2002., kao i na susretu sa svećenicima Zagrebačke nadbiskupije koji djeluju kao profesori na KBF u Zagrebu, 6. veljače 2002. I jedni i drugi su jednodušno podržali tu inicijativu.

Riječ "sinoda" grčkog je podrijetla, a znači doći zajedno, biti zajedno na putu (syn-odos). Ona označava i skup, zbor, sabor. Kanonsko pravo govori o biskupskoj sinodi i o biskupijskoj sinodi.

Biskupska sinoda je koncilska ustanova. Osnovao ju je papa Pavao VI. apostolskim pismom "motu proprio" "Apostolica sollicitudo", od 15. rujna 1965. Biskupska sinoda je skupština izabranih biskupa s različitih krajeva svijeta koji se sastaju u određena vremena da bi promicali usku povezanost između rimskog prvosvećenika i biskupa i da bi papi savjetima pružali pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa te da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu (usp. kan. 342). Biskupska sinoda može se sabrati na opću i posebnu skupštinu. Opća, nadalje, može biti redovita ili izvanredna.

Biskupijska sinoda, o kojoj je u daljnjem tekstu riječ te će se koristiti jednostavno izraz sinoda, je skupština izabranih svećenika i drugih vjernika jedne biskupije koju saziva dijecezanski biskup i ona pomaže dijecezanskom biskupu na dobrobit cjelokupne biskupijske zajednice. Ta je ustanova postojala u Katoličkoj Crkvi i prije Drugog vatikanskog sabora.

2. Cilj sinode

Cilj sinode je pomoći dijecezanskom biskupu u vođenju zajednice vjernika. Taj cilj određuje posebnu ulogu koju na sinodi imaju prezbiteri, kao "mudri suradnici biskupskog reda". No, na sinodu su pozvani i predstavnici redovništva te Kristovih vjernika laika, što predstavlja posebnu vrst odgovornosti koja pripada svim vjernicima u izgradnji Tijela Kristova.

Biskup i u tijeku održavanja sinode ima službu upravljanja Crkvom koja mu je povjerena: saziva sinodu, predlaže pitanja za raspravu, predsjeda sinodalnim sjednicama te, konačno, kao jedini zakonodavac, potpisuje sinodalne izjave i odluke koje se mogu objaviti samo s njegovim ovlaštenjem.

Na taj način sinoda je, prema riječima Ivana Pavla II: "istodobno i neodvojivo čin biskupskog upravljanja i događaj zajedništva, izražavajući tako onu značajku hijerarhijskog zajedništva koja pripada nutarnjoj naravi Crkve" (Homilija, 3. listopada 1992.). Na sinodi dolazi do posebnog izražaja ekleziologija zajedništva osvijetljena naukom Drugog vatikanskog sabora. A što se tiče metode, nadahnjujući se na sinodalnom karakteru Crkve, sinoda želi slijediti put dijaloga te promicati sudjelovanje svih članova.

Zajedništvo i poslanje, kao nerazdvojivi vidovi istog cilja pastoralnog djelovanja Crkve, čine dobrobit sve biskupijske zajednice i oni su označeni kao posljednji ciljevi sinode (usp. kan. 460). Zadaća je sinode podupirati dinamizam svih crkvenih snaga pod vodstvom pastira. Sinoda, dakle, očituje, gradi i ostvaruje zajedništvo u biskupiji.

Sinoda pridonosi i oblikovanju pastoralne fizionomije biskupijske Crkve u kontinuitetu njezine liturgijske, duhovne i pravne tradicije. Na sinodi su predmet brižnog proučavanja i partikularna pravna baština te smjernice koji su vodili pastoral. Sve je to u cilju posadašnjenja, to jest ponovnog uspostavljanja i upotpunjavanja eventualnih normativnih praznina, te preispitivanja dosega postojećih pastoralnih ciljeva i predlaganja novih smjernica.

3. Sinoda nekad

Pretkoncilske sinode redovito nisu tražile dužu pripremu niti uključivale veliki broj osoba. Obično bi jedna komisija pripremila tekst odluka koje bi biskup predao sinodi na raspravu i odobrenje. Gotovo u pravilu te su odluke prolazile na sinodi. Zbog toga te su sinode trajale samo nekoliko dana. Takve su se sinode prema Zakoniku kanonskoga prava iz 1917. trebale održavati najmanje svakih deset godina.

4. Sinoda danas

Danas se želi da sinoda bude izvanredni biskupijski događaj koji se tako često ne ponavlja. Sinodu se, stoga, programira za razdoblje od nekoliko godina te se nastoji u taj događaj uključiti što širi krug vjernika određene biskupije, i to po mnogim inicijativama i na raznim razinama, kako bi sinoda bila shvaćena i doživljena kao čin koji se tiče svih kršćana biskupijske zajednice.

Najveće novost postkoncilske sinode je sudjelovanje vjernika laika, koji na sinodi imaju isto pravo kao i drugi članovi. Osim odluka i dekreta koji se očekuju kao plodovi, sinoda po svom kolegijalnom stilu potiče suradnju i odgovornost svih dijelova biskupijske Crkve koja se okuplja oko svog pastira. Sinoda potiče novi dinamizam te jača i razvija komunikaciju u biskupijskoj zajednici. Ona očituje biskupijski karakter Crkve, a kod članova Božjeg naroda jača svijest pripadnosti istoj biskupiji.

5. Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije

Pripremu na sinodu Zagrebačke nadbiskupije započinjemo na početku novog tisućljeća, nakon što smo Velikim jubilejom proslavili dvije tisuće godina od rođenja Isusova, a u godini kada se spominjemo 150. obljetnice uzdizanja Zagrebačke biskupije na razinu nadbiskupije i uspostave Zagrebačke metropolije.

Možemo reći da je daljnja priprema sinode već započela obnovom, uspostavom i novim radom s našim župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima. Pastirski pohodi zagrebačkih biskupa našim župama koji su sustavno započeli na kraju Velikog jubileja, u korizmi 2001. godine, ulaze u program pripreme sinode. Planiramo u pripremnom razdoblju sinode obaviti pastirske pohode u svim župama Zagrebačke nadbiskupije.

Priprema i održavanje sinode su posebna prigoda za obnovu permanentnog obrazovanja kako vjernika, tako i svećenika. Trebat ćemo organizirati po dekanatima i arhiđakonatima za pojedine skupine sustavnu katehizaciju vjernika o otajstvu Crkve i o sudjelovanju u njezinom poslanju osobito u svjetlu koncilskog nauka.

Na posebni način želimo započeti pripremu na sinodu sustavnim i institucionaliziranim permanentnim obrazovanjem svećenika, posebno onih koji su zaređeni posljednjih godina. To će biti glavne teme na sastanku svećenika zaređenih kroz proteklih deset godina, koji će se održati poslije Uskrsa.

Svrha Zagrebačke sinode je pastoralne naravi. Ona želi potaknuti razradu postavki pastoralnog nastojanja i animirati nadbiskupijsku zajednicu za ujednačeno pastoralno djelovanje. Sinoda nas treba pripremiti za zajedničke pastoralne planove i programe.

6. Sinodalni put u tri faze

Organizacija i održavanje sinode odvijat će se u tri faze, koje predviđaju različite inicijative, odgovarajuće provjere i prilagođeno sudjelovanje nadbiskupijske zajednice.

Pretpripremno razdoblje koje traje od najave do jeseni, tj. do nove pastoralne godine. U ovom vremenu potrebno je tumačiti što je to sinoda, koja je njezina narav i koja je zadaća i odgovornost zajednice krštenika u sinodalnoj pripremi i na sinodi. Na kraju tog razdoblja uspostavit će se Tajništvo i Odbor za pripremu sinode.

Priprema na sinodu Zagrebačke nadbiskupije započet će s novom pastoralnom godinom u rujnu 2002. To razdoblje trajat će nekoliko godina, prema potrebi, ali ne predugo. U tom razdoblju izvršit će se nadbiskupijsko savjetovanje i analiza našeg pastorala.

Tada će svi članovi Božjeg naroda moći očitovati svoje potrebe, želje i mišljenja o pitanjima i temama sinode. U tom razdoblju radit će se u bazi: po župama, dekanatima, arhiđakonatima i regijama. Glavni zadatak tog vremena je priprema dokumenata (instrumentum laboris) za raspravu na sinodi te izbor članova sinode.

Treća faza je održavanje sinode. U tom se razdoblju predviđa više sinodalnih zasjedanja.

7. Zaključak

Draga braćo svećenici i redovnici, na završetku Velikog jubileja Sveti Otac hrabro nas je pozvao: "Duc in altum!" (Izvezi na pučinu!). Taj je poziv upućen svim članovima Božjeg naroda, a posebno biskupima i svećenicima. Na taj Papin poziv želimo odgovoriti i sinodom u čiju pripremu ulazimo s puno povjerenja u Božju providnost.

Sinoda je izvanredni događaj mjesne Crkve, ali ona od nas ne traži u prvom redu neki dodatni izvanredni posao. Sve što redovito činimo, i ono što ćemo obnoviti, i ono što ćemo započeti neka bude zahvaćeno sinodalnim pokretom. Sinoda unosi novi dinamizam u nadbiskupijsku zajednicu.

Duboko sam uvjeren da je tajna uspjeha sinode, kao i svakog drugog crkvenog događaja i nastojanja: molitva. Iako će se čitavoj nadbiskupijskoj zajednici kao i pojedinim njezinim molitvenim skupinama upućivati poziv na molitvu, danas pozivam vas, braćo svećenici i redovnici, na to prvo djelo sinode.

Molimo Duha Svetoga da nas on vodi na putu koji započinjemo Zagrebačkom nadbiskupijskom sinodom. Ovo djelo preporučujemo zagovoru Marije, Majke Crkve, svetog prezbitera Marka Križevčanina, te blaženih pastira zagrebačke Crkve Augustina Kažotića i Alojzija Stepinca.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr