Pozdrav biskupa Šaška prigodom proslave 'zlatnoga jubileja' ansambla 'Collegium pro musica sacra'

24.9.2022.

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački
 

Pozdrav prigodom proslave 'zlatnoga jubileja' (172.-2022.) ansambla 'Collegium pro musica sacra'

u dvorani samostana franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda
u Novome Zagrebu – crkva Svetoga križa u Sigetu
Petak, 23. rujna 2022. u 18 sati
 
Draga braćo i sestre, članovi Kolegija, čestitam vam jubilej i zahvaljujem na pedesetgodišnjemu svjedočanstvu služenja crkvenom glazbom. Činim to i u ime našega zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa (Bozanića) i naše Nadbiskupije.

Crkvena se glazba tiče svih oblika djelovanja Crkve: naviještanja Kristova otajstva, odnosno evangelizacije, njegova slavljenja i pobožnosti, te očitovanja kršćanske ljubavi. Glazbu koja u život ljudi unosi Božju blizinu slobodno se ubroji među najljepša djela milosrđa.

Ovo je također prigoda za tvrdnju da Collegium  nije samo „pro“ musica sacra, nego ste i Collegium (zbor, savez, zajedništvo) musicae sacrae, misleći pritom na liturgijsku glazbu, na glazbu koja je liturgija. Premda do toga stupnja svijesti nismo došli u svome crkvenom životu, to treba naglašavati. Liturgijska glazba je otajstveni govor; ne njegov dekor, proizvoljni dodatak, poželjni pojačivač svečanosti. Glazbom u liturgiji progovara Bog svojom Riječju, njome Krist ostvaruje spasenje; liturgijskom glazbom Crkva živi nebesko kraljevstvo na zemlji.

Collegium je jedan od plodova obnove Drugoga vatikanskog koncila u vremenu prjelazaka, traženja, oduševljenja i pitanja; u vremenu utvrđivanja uporišta u poniznosti pred djelovanjem Duha.

Kada se spomene neki jubilej, pred nama se obično javljaju godine i događaji, razmišljanja koja su povezana s našim iskustvima iz toga vremena, ali večeras je dobro da pedeset godina dobije i svoja lica, susrete, živote.

Njih stavljamo u molitvu s poštovanjem i sviješću o nepreglednosti ljudi koji su zahvaćeni ili dodirnuti djelovanjem Kolegija, dajući dolično mjestu sestri Imakulati (Malinka), sestri Ceciliji (Pleša).

Papa u miru Benedikt XVI. prigodom primanja doktorata honoris causa od Papinskoga sveučilišta 'Ivan Pavao II.' i njegove Glazbene akademije u Krakovu (Castel Gandolfo, 4. srpnja 2015.) u svojoj je zahvali rekao da glazba izvire iz triju izvora ('mjesta'):

„Prvi je iskustvo ljubavi. Kada su ljudi bili zahvaćeni ljubavlju otvorila se nova dimenzija postojanja, nova veličina i širina stvarnosti… Drugi je izvor glazbe iskustvo tuge, dodirnutost smrću, boli i ponora života… Treći je izvor glazbe susret s božanskim koje je od samih početaka dio onoga što određuje ljudskost.“

Još je nadodao primijetivši: U ozračju raznih kultura i religija postoji velika književnost, arhitektura, slikarstvo i znamenite skulpture. I posvuda postoji glazba. Pa ipak, ni u jednome drugom kulturalnom ozračju ne postoji glazba koja bi se mogla veličinom mjeriti s onom koja je rođena u ozračju kršćanske vjere… Nad tim se treba zamisliti… Istina, glazba Zapadne kulture uvelike nadilazi religijsko i crkveno ozračje. No, ona svoje najdublje podrijetlo ima u liturgiji, u susretu s Bogom.“

Dragi glazbenici, dragi prijatelji, gibanja i titraji u životu Crkve vidljivi su na razne načine. Jedan od dojmljivijih je njezina glazba koja i danas prolazi putove traženja, kristaliziranja, lutanja i nesporazuma.

Tako jubileji pomažu promotriti prijašnje putove i razvoj; stariji nas uče o određenim vrijednostima, upozoravaju na pogrješke i daruju svjetlo za novi hod. Glazba snažno utječe na ljude, oblikuje doživljaje, izražava osjećaje te, baš kao i svaka umjetnost, hrani čovjekov duh.

Ona koristi malo sredstava – zvuk i glas – i čudesnu sposobnost koju je Bog darovao glazbenicima da tim sredstvima sudjeluju u stvaranju iznimnih djela; da grade svijet susreta s onim što nosimo u sebi kao čežnju i što bez glazbe ostaje uvelike nedorečeno i neispunjeno.

Za stare se Rimljane se kaže da su sva svoja velebna djela izgradili rabeći u bitnome dva pomagala: visak i kutnik (kutomjer). Visak (perpendiculum; linea) je trebao za određivanje okomice, a kutomjer za određivanje odmaka i odnosa, osobito na nekoj ravni. Samo to dvoje.

Nije li i naš Gospodin na križu – a nalazimo se u crkvi Svetoga križa – na vertikali i raširenim rukama ostvario najveće djelo i sve odmake čovjeka od Boga i bližnjih preobrazio u blizinu?

Kutomjer su Rimljani zvali squadra. Ta je riječ ušla i u naš jezik kao pojam za blizinu zajedništva, za ono što se zove i 'kolegij'. Collegium pro musica sacra, često s neznatnim sredstvima, čuvajući povezanost onoga što nas nadilazi, neprolaznoga i prolaznoga, ostvario je velebno djelo.

To i večeras prepoznajemo, radujemo se i čestitamo. I dalje nam govori da se ne umorimo razgovarati, raspravljati, tražiti liturgijsku glazbu i što je važnije: ponizno ju i radosno živjeti, bez bojazni, ako nam se čini da je nečega premalo. Od onoga što je previše ionako nije nikada nastalo puno.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr