Biskup Gorski predvodio sprovodne obrede i misu zadušnicu za preminulog preč. Iliju Žugaja

4.7.2022.

 
Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je u ponedjeljak, 4. srpnja 2022. godine sprovodne obrede i misu zadušnicu za preminulog svećenika Zagrebačke nadbiskupije preč. Iliju Žugaja koji je preminuo u četvrtak 30. lipnja u Zagrebu u  80. godini života i 54. godini svećeništva. U molitvenom zajedništvu s biskupom Gorskim bili su članovi Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke na čelu s dekanom preč. dr. sc. Denisom Barićem, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, svećenici, rodbina, prijatelji i župljani župa u kojima je za svoga svećeničkog života živio i djelovao preč. Ilija Žugaj.
 
U uvodu sprovodnih obreda na zagrebačkom groblju Mirogoj biskup Gorski je pozdravljajući prisutne i izražavajući sućut ožalošćenima u ime Zagrebačke nadbiskupije i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, rekao kako se danas „opraštamo od dugogodišnjeg pastoralnog radnika koji je svoje srce, svoje vrijeme i život dijelio s mnogim vjernicima koji su mu bili povjereni. U osamdeset godina života najveći dio proveo je kao navjestitelj evanđelja i poslužitelj otajstava Božjih po župama Zagrebačke nadbiskupije, a posljednjih devet godina, sve do potresa, službom je bio vezan uz našu katedralu.“


 
Biskup je nadalje istaknuo da se preč. Ilija Žugaj za mnogo toga u životu borio, podnosio teret službe i obaveza, pa i protivljenja, ali nije odustajao: „Odlazi obilježen svojim djelima, posebno obilježen znakom Isusa Krista, njegovim križem, obilježen pomazanjem svećeništva i poslužitelja divnih Božjih otajstava.“
 
U ime svećenika Zagrebačke nadbiskupije od preminulog preč. Ilije Žugaja govorom se oprostio preč. dr. sc. Denis Barić, dekan Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke.

„Kada nam smrt iz naše sredine uzme milu osobu, prijatelja, poznanika, nekoga od naših najbližih, onda znamo reći da smo ga izgubili. Mišljenja smo da je smrću osobe jednom zauvijek zatvorena jedna velika knjiga koja se zove život. Međutim, vjera nas uči da smrt nije kraj, već samo prijelaz iz ovozemaljskog života u život vječni.“, rekao je na početku obraćanja preč. Barić pozvavši okupljene na molitvu Gospodinu „da pokojnog Iliju primi u svoj mir i da mu bude vječna nagrada za tolika dobra djela koja će ostati trajno prepoznatljiva uz spomen njegovoga imena i prezimena i nakon njegova odlaska s ovoga svijeta.“




 
U nastavku govora preč. Barić predstavio je životni i svećenički put preč. Ilije Žugaja od njegova rođenja do smrti podijelivši s prisutnima riječi jednog župljanina iz Gajnica koji je na vijest o smrti preč. Ilije Žugaja zapisao: „Kad je 6. rujna 1978. godine (Ilija Žugaj, op. a.) došao u našu župu sv. Josipa Radnika u Gajnice dočekalo ga je jedno veliko gradilište te je poslije započetog posla od (danas, op. a.) pokojnog vlč. Ivana Buhina nastavio gradnju crkve. Pretvorio je stari štagalj u lijepi bogoštovni prostor. Imao je problema s tadašnjim vlastima koje nisu bile naklonjene izgradnji crkve. Vrlo uspješno je rješavao svaku prepreku uz pomoć župljana. Još je važnija stvar što je župnik Ilija usporedo gradio još jednu crkvu i to onu u srcima naroda“ I nastavlja taj isti župljanin ovako: „Vidio je on i maloga čovjeka. O, da, dobro ga je vidio: susjedu Mateku bi pomagao u košnji sjena, a bio je na raspolaganju i drugim župljanima što god su ga molili.“
 
Govoreći o osobnim susretima s preč. Ilijom Žugajem, osobito u danima pred smrt, preč. Barić je rekao: „Otkako više nije mogao do katedrale na svetu misu, pričešćujući ga redovito u danima bolesti, podjeljujući mu još nedavno sakrament bolesničkog pomazanja, na svetkovinu Tijelova, mogao sam primijetiti koliko mu je značio susret sa živim Bogom. Pri svakom bi susretu redovito znao ponavljati: 'U životu sam se trudio živjeti po načelu - sve u Crkvu i za Crkvu.' To je, usuđujem se reći, svojevrsna duhovna oporuka koju nam preč. Ilija ostavlja.“




 
Po završetku sprovodnih obreda na Mirogoju, gdje je lijes s tijelom preč. Ilije Žugaja položen u grobnicu Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je misu zadušnicu za preč. Iliju Žugaja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu.
 
Ističući kako molitva za duše preminulih sadrži dvostruku nadu: da će preminuli, oslobođeni svojih grijeha sretno prispjeti u zajedništvo Božje ljubavi i da mi odatle možemo računati s njihovim zagovorom, biskup Gorski je u homiliji rekao kako nas upravo „Isusova smrt i uskrsnuće ohrabruju da se ne bojimo uložiti život, umrijeti u vremenu i prostoru za ljude koji su nam povjereni, za Crkvu kojoj pripadamo, za svoje nebo. Nebo određuje naš život i naše djelovanje. (…) I za Iliju je došlo vrijeme umiranja. Duh se odvojio od tijela. Njegov tijelo, zemaljski dom predali smo zemlji, ali istovremeno on se oduhovio, jer je ostavivši propadljiv dom prešao u onaj ne rukotvoren u vječnosti u dom koji je Otac pripravio prema Isusovim riječima. U kući oca mojega ima mnogo stanova. Idem pripraviti vam mjesto.

 

Biskup Gorski je naveo da su preč. Iliju Žugaja, gledano u svjetlu evanđelja i svećeničkog poziva, posebno obilježile tri mjesta službovanja. Ono, upravitelja župe Sv. Josipa Radnika u Gajnicama gdje je i proveo najveći dio svoga života (23 g.) i u nepovoljnim uvjetima od štaglja gradio prostor za bogoslužje da bi u njemu okupljao živu crkvu, povjerene mu vjernike i izgrađivao zajednicu. Drugo mjesto službovanja je bila čista suprotnost, stara župa sv. Mirka u Šestinama sa izgrađenom crkvom, ali uvijek potrebnom obnove, i sa okupljenom zajednicom punom tradicije, ali uvijek potrebnom novog navještaja evanđelja. Treće i posljednje mjesto je služba prebendara Prvostolne crkve zagrebačke sa službom misnika, propovjednika i ispovjednika u našoj katedrali. U ove tri službe ostavio je traga u ljudima vjernicima, a i one su ostavile traga na njemu.


 
„Kao vjernici smo uvjereni da ništa nije bilo uzaludno. Sve što je svojim životom, naviještanjem ili djelom učinio, ostaje zapisano u spomenu zajednice i u srcima ljudi. Mi ne vidimo i ne razumije odmah plodove rada i života. Nekada nam se čak čini da je taj posao uzaludan, međutim, često puta tek generacije poslije nas donose plod posijanog sjemena riječi Božje koja po Božjem promislu nikne u svoje vrijeme. Ne, ništa nije uzalud i ništa nije izgubljeno, jer kako nas uči pismo: Božja riječ ne vraća se bez učinka. To je naša vjernička i svećenička utjeha i radost, spoznaja da život za Boga i ljude nije uzaludan, štoviše da jedino takav život ima puninu smisla.“, rekao je biskup Gorski zahvalivši još jednom na životu preč. Ilije Žugaja, za njegov svećenički život i za sav doprinos crkvi zagrebačkoj, za vjernu službu Bogu i braći.
 
ŽIVOTOPIS PREČ. ILIJE ŽUGAJA
 
Preč. Ilija Žugaj, rođen je 15. srpnja 1942. godine u mjestu Ponikvari, župa Topusko, od oca Ivana i majke Bare rođ. Rakarić. Sakrament krštenja primio je u rodnoj Župi Pohoda BDM u Topuskom 16. srpnja 1942, a sakrament svete potvrde primio je u Zagrebu. Nakon osnovne škole koju je pohađao u Petrinji primljen je u Dječačko sjemenište na Šalati, gdje je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Maturirao je 1962. godine. Po maturi i odsluženju vojnog roka, godine 1964. upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i Bogoslovno sjemenište. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije ga je 29. lipnja 1969. godine zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.
 
Svoje svećeničko služenje započeo je kao župni vikar u Župi sv. Petra Apostola u Zagrebu 1. rujna 1970. godine gdje ostaje do 4. rujna 1971., kad je premješten za župnog vikara u Župu sv. Anastazije Mučenice u Samoboru gdje je službovao godinu dana. Istu službu (župnog vikara) obnašao je zatim godinu dana (od 23. studenoga 1972. do rujna 1973). u Župi Uzvišenja Sv. Križa u Sisku.
 
Nakon toga imenovan je 1973. upraviteljem Župe Uznesenja BDM u Pokupskom. Tu je službu vršio pet godina od 18. IX. 1973. do kolovoza/rujna 1978. U tom razdoblju, od studenoga 1978. do kolovoza/rujna 1978. bila mu je povjerena i služba bilježnika Pokupskog dekanata. Zatim je imenovan upraviteljem Župe sv. Josipa Radnika u Zagrebu - Gajnice, gdje je služio 23 godine, od 6./10. rujna 1978 do kolovoza 2001. godine. Osim gradnje župne crkve u Gajnicama, sagradio je i kapelicu u krugu bolnice Jankomir.
 
Od 1987. do 1991. bio je zamjenik delegata svećenika Susedgradskog dekanata u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije. Od prosinca 1994. do kolovoza 2001. godine obnašao je i službu dekana Susedgradskog (danas Kustošijskog) dekanata.
 
U srpnju 2001. godine imenovan je župnikom u Župi sv. Mirka u Zagrebu - Šestine u kojoj je vršio župničku službu 12 godina, do kolovoza 2013. godine. U ljeto 2013. kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup imenovao ga je prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke te je kao prebendar vršio službu ispovjednika, propovjednika i misnika u zagrebačkoj katedrali. U kuriji sv. Jakova ap. u Novoj Vesi 8, umire 30. lipnja 2022. godine u 80. godini života i 54. godini svećeništva.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr